Poslije obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja u Kninu, gdje je prvi put sudjelovao i jedan od čelnika SDSS-a, prošli tjedan održana je i komemoracija u Gruborima gdje je koji tjedan poslije Oluje ubijeno šest starijih ljudi srpske nacionalnosti. Uz stradalnike i predstavnike SDSS-a u Gruborima su ove godine bili i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i ministar branitelja Tomo Medved, ali i izaslanik predsjednika Srbije za rješavanje pitanja nestalih Veran Matić.
U razgovoru za Večernji list, Matić je poslije komemoracije u Gruborima kazao da je već bio na nekim komemoracijama u Hrvatskoj, u Varivodama, Vukovaru..., i to u vrijeme kada su komemoracije bile prilično jednostranog karaktera.
Novi početak
– Komemoracije u Plavnom i Gruborima tektonska su promjena. Najviši vrh Republike Hrvatske vrlo snažnim i jasnim porukama žaljenja zbog zločina i patnji civilnog stanovništva podiže visoko ljestvicu kada je riječ o obilježavanju važnih datuma, moralni je to čin, a također su važne i vrlo konkretne aktivnosti kojima je cilj da se ispravi nečinjenje u proteklih 25 godina prema preživjelim i protjeranim mještanima Grubora i njihovim potomcima – rekao je Matić.
Kaže i da su ga posebno impresionirali mještani Grubora koji su došli na razgovore o obnovi života u tome mjestu. Impresioniralo ga je i njihovo dostojanstvo, ponos, njihova radost što će ponovo imati svoj dom bez obzira na to hoće li tu živjeti ili povremeno dolaziti. Govorio je i o novim odnosima između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, kao i odnosima HDZ-a i SDSS-a, rekavši kako je, osobno, odmah podržao odluku Borisa Miloševića i SDSS-a da se pojave na obljetnici Oluje u Kninu.
– Shvatio sam već tada da to može biti novi početak u odnosima između Hrvata i Srba, između dominantne i manjinske nacije, pokušaj da se nadvladaju pozicije pobjednika i gubitnika i da se postave temelji novih odnosa. Boris Milošević je izgubio baku u operaciji Oluja, predstavlja nove generacije i njegov čin određenog samožrtvovanja svjesno je ulaganje u budućnost. Da biste dobili novu kvalitetu, ne možete čekati da vam padne s neba. Morate praviti iskorake koji vam se često možda i ne sviđaju, ali su kompromisi na kojima se jedino može graditi pravednije i tolerantnije društvo – kazao je Matić.
Smatra i da obljetnica u Kninu i komemoracija u Gruborima mogu značiti nekakav novi početak u odnosima Hrvatske i Srbije i pridonijeti svojevrsnom pomirenju Hrvata i Srba. Promišljajući o tome, Matić kaže kako treba razumjeti da pomirenju prethodi uznemirenje i da on sada vidi to uznemirenje, previranje u glavama onih koji su navikli na iste obrasce najčešće međusobne mržnje i okrivljavanja u proteklih 30 godina.
– Vjerujem u pomirenje jer se mnogi nisu ni svadili, već su kontaktirali i surađivali sve vrijeme, opirali se snažno ratu kao što sam i sam to činio. Ali svakako se na razini država, političkih elita moraju uspostaviti snažni procesi pomirenja. Taj proces vidio sam na djelu u Gruborima – istaknuo je Matić.
U isto vrijeme i s jedne i s druge strane vidi i one koji osporavaju taj proces.
Prema njegovim riječima, ima u tome puno neshvaćanja atmosfere i ozbiljnosti trenutka u kojem se našla Hrvatska poslije izbora, s ozbiljnom željom da se napravi odmak od utjecaja radikalne desnice. Smatra i kako ima i neshvaćanja da je neophodna podrška i pomoć u tim procesima, da sva naša društva boluju od sličnih boljki i da jedni drugima moramo pomagati jer sustav spojenih posuda, u kojem se nalazi naša regija, može nas vući na dno, ali ako budemo pametni, može nas voditi naprijed. Matić smatra kako je našim građanima upravo to najneophodnije i da svatko tko predstavlja političke, društvene, medijske establišmente mora učiniti sve da građanima, naročito onima koji su se najviše napatili i onima koji su najnemoćniji, pomogne da žive bolje. Inače, Matić je još prije najavljivao da će doći i na komemoraciju u Vukovar i na Ovčaru te da je spreman to napraviti i ove godine.
– Prije dvije godine želio sam doći u Vukovar, no iz kabineta tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović rekli su mi da o tome pitam gradonačelnika Vukovara Ivana Penavu. Od njega je stigla poruka da nismo poželjni i ja sam tada odlučio doći dan ranije i sudjelovao sam u komemoraciji u organizaciji Srpskog nacionalnog vijeća i u odavanju počasti srpskim, ali i hrvatskim žrtvama. Spreman sam, naravno, doći i ove godine, a kako, ovisit će o odluci Vlade Republike Hrvatske i dogovoru sa SDSS-om i SNV-om jer ne želim učiniti ništa što bi narušilo te dogovore i procjene – istaknuo je Matić i dodao kako je često boravio u Vukovaru i okolici upravo prikupljajući podatke o nestalima i mogućim mjestima pokopa.
Na pitanje misli li da je vrijeme da i službeni Beograd, u cilju razvijanja dobrosusjedskih odnosa, pošalje svoga izaslanika u Vukovar i na Ovčaru kao i može li se očekivati možda skori dolazak i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u povodu toga u Vukovar ili negdje drugdje u Hrvatsku, Matić je kazao da se, očigledno, mora dobro procijeniti i odrediti karakter i sudjelovanje i predstavnika Srba u Hrvatskoj u toj manifestaciji, te da tako dobro treba pripremiti i gestu službenog Beograda. Ističe da to mora biti dio čvrstog dogovora između vrhova država i da vjeruje da bi to trebalo biti dio strategije nove međudržavne politike koja bi sa sobom nosila i sve ono što treba u procesu gradnje povjerenja, dobrosusjedskih odnosa, rješavanja praktičnih problema naših građana i otvorenih pitanja između dviju zemalja.
Najviše toga pobrojeno je u Subotičkoj deklaraciji koju su potpisali Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar-Kitarović. Govorio je i o samoj potrazi za nestalim osobama i suradnji s Hrvatskom po tom pitanju.
Video: Obljetnica stradavanja srpskih civila u Gruborima
Sudbina Mije Radića
Kaže kako je od početka bilo problema u suradnji jer je riječ o neobičnoj, novoj instituciji koja nema utemeljenje u sustavima država. Radi toga su često Ivica Vrkić i on, kako kaže, bili izvan sustava i bez podrške sustava. Kaže kako su i unatoč tome činili koliko god je moguće kroz suradnju, ali i da se u međuvremenu Ivica Vrkić razbolio i da sada sam pokušava pronaći novi model komunikacije s institucijama Republike Hrvatske. Pritom se koristi raznim načinima i modelima, pri čemu je istaknuo primjer Mije Radića iz Vukovara, osobe s invalidnošću i u kolicima, koji je nestao 1991. godine.
Govoreći o tome slučaju, rekao je kako je Radića pred očima kćeri i supruge odvezao u nepoznatom smjeru susjed Srbin koji je tada bio u Teritorijalnoj obrani Vukovara. Njegova tada osmogodišnja kći Iva, koja je gledala kako joj odvode oca, kojega nikada više nije vidjela, obratila se Matiću i zajedno su krenuli u potragu. Krenuli su od institucija u Srbiji, od kojih je dobio informaciju da nemaju podatke, preko tužiteljstva Hrvatske gdje je dobio neke tragove, a samim time i mogućnosti. Slijedom tih tragova, pronašli su čovjeka koji je odvezao Miju Radića. Dogovorili su da produkcija Insajder napravi priču i s kamerama su otišli u posjet tom čovjeku, od kojeg je Iva tražila da kaže kamo je odvezao njezina oca. Taj čovjek nije htio reći ni jednu informaciju, govoreći da ništa nije točno, da se to nije dogodilo… Kasnije je i sam išao na razgovor kao izaslanik i taj je čovjek i dalje ponavljao isto, pozivajući se na zaboravljanje…
– Kada bi u tom slučaju došlo do intenzivnije suradnje tužiteljstava, mislim da bi se moglo više postići. Ali emitirani prilozi o ovom slučaju i u Srbiji i u Hrvatskoj puno su postigli na senzibiliziranju javnosti, na podsjećanju na nešto što brzo zaboravljaju ljudi koji nisu doživjeli da ostanu bez najmilijih ili da ne znaju gdje su njihova tijela – rekao je Matić.
Inače, na hrvatskom popisu nestalih trenutačno je oko 1850 osoba pri čemu već dugo nema pomaka u suradnji institucija. Zbog toga je Matić mišljenja da tu suradnju treba resetirati, stvoriti nove strategije u potrazi za nestalima i zaista tražiti, od imena do imena, bez vođenja računa o tome kome pripadaju. Ističe kako se mora raditi tako da su svi nestali i naši nestali i da je to najviši stupanj patriotizma i humanosti.
Među ratnim stradalnicima u Hrvatskoj uvriježeno je mišljenje da Srbija, odnosno nekadašnja JNA, raspolaže popisima i lokacijama mjesta stradanja tijekom Domovinskog rata. Matić je također mišljenja da ti dokumenti moraju negdje postojati, ali kaže da dosad nije dobio podatke o tome gdje bi mogli biti. Svojim radom pokušava doći do mogućih svjedoka koji su bili sudionici tih događaja, uključujući i asanacije terena kako bi dobio informacije, ali to ide teško.
– Jako je važno stvoriti dobru atmosferu u odnosima između dviju zemalja, napraviti neku pozitivnu spiralu kakvu sada grade Plenković, Milanović, Pupovac i Milošević... U toj drukčijoj atmosferi vjerujem da bi se oni koji nešto znaju ohrabrili da to i kažu, dostave bar anonimno. Dakle, važno je odvojiti ovu temu od kaznenih progona okrivljenih za ratne zločine, ne smije se ta tema koristiti za političke obračune. I oko nje se svi moramo okupiti, u prvom redu državne institucije, ali i brojna udruženja žrtava, nevladine organizacije, vjerski vođe – smatra Matić.
Inače, Veran Matić bio je godinama direktor televizije B92 i jedan od predvodnika neovisnog novinarstva u Srbiji. Prodajom B92 i promjenom uređivačke politike napustio je televiziju i danas vodi Fondaciju B92 koja se bavi humanitarnim, edukativnim i socijalnim radom, gradi kuće za žene žrtve obiteljskog nasilja, pomaže zdravstveni sustav… Aktivno se bori protiv nasilja nad novinarima te je sudjelovao u osnivanju Komisije za istraživanje ubojstava, koja je uspjela razotkriti ubojstvo Slavka Ćuruvije iz 1999. godine. Matić je izaslanik Aleksandra Vučića za pitanja nestalih postao na ideju Ivice Vrkića i svoju vlastitu, a podržala ju je predsjednica Grabar-Kitarović i Vučić.
Lako je stvarati mržnju i strah
– Moj je uvjet bio da ne budem dio kabineta, da ne primam za to naknadu, ali da dobijem podršku u poslu, prikupljanju podataka… Imao sam potrebu angažirati se na tom pitanju bez obzira na to tko je predsjednik države i čiji ću biti izaslanik. Nisam član ni jedne stranke, ali politika, kao što smo svjedoci, može i usporavati i ubrzavati potragu za nestalima. Kao i kada je riječ o svim drugim oblastima. Lako je stvarati i pothranjivati mržnju i strah. Toga je previše. Geste i poruke u Gruborima su neka vrsta modela kako se boriti protiv mržnje i straha, kako stvarati preduvjete za povjerenje. Razgovarao sam s predsjednikom Milanovićem koji je održao odličan govor. Razgovarao sam i s potpredsjednicima Vlade Medvedom i Miloševićem, u potrazi za modelima traganja za nestalima i drugim oblicima suradnje. Kao i s Matom Granićem koji uvijek ima vrlo konkretna viđenja za budućnost odnosa u regiji i između dviju naših zemalja. Ovaj posao shvaćam i kao izaslanik porodica žrtava. Vrijeme prolazi i ne mogu se čekati neki novi političari i vlade u rješavanju humanitarnih pitanja. Sa srbijanskim institucijama imam pristojnu suradnju koja bi, naravno, mogla biti i mnogo bolja, ali za to se mora stvoriti još preduvjeta – zaključio je Matić.
Oni nikad nisu bili a neće ni biti naši Verane. Tvoji možda i jesu.