Molim redakciju da objavi ovaj moj članak kao komentar na članak Mihovila Miše Mihalića pod naslovom "Zbog madraca huk, zbog agresije muk" (Večernji list od 22. listopada o. g.).
Gospodin Mihalić piše da hrvatski narod nikada neće zaboraviti uvredu koju mu je nanijela zastupnica Hrvatskog sabora Vesna Pusić. Dalje kaže da je bila uvreda grozomorna pa čak i kleveta kada je ona Hrvatsku usred parlamenta proglasila agresorom na BiH, pa smatra da zbog toga ona ne bi smjela - jer to ne zaslužuje - više sjediti u klupama Hrvatskog sabora. Dalje, dijeli lekcije psiholozima i inima, kao što je gosp. Slaven Letica i drugi, te dalje navodi da je to pisao u svoje ime i ime mnogih žena i prijatelja. Da dalje ne komentiram sadržaj njegova članka, želim postaviti samo jedno pitanje.
Neka u ime onih koji ga u njegovu članku podržavaju odgovori na komentar jednog našeg branitelja iz Domovinskog rata objavljen prije izvjesnog vremana u "Večernjem listu", gdje kaže da je dugo sudjelovao u Domovinskom ratu, ali ne smije reći gdje je ratovao. Mislim da je ovdje komentar suvišan, jer do danas nisam nigdje čuo, a ni pročitao u dnevnim tiskovinama, da je u državi Hrvatskoj bilo područja gdje se ratovalo a da se sada to ne smije reći. Prema tome, to što je gospođa Vesna Pusić rekla u Hrvatskom saboru o agresiji na BiH, smatram da nije govorila bez argumenata.