Cijeli svijet prati što se događa u Afganistanu. S Vesnom Pusić, bivšom ministricom vanjskih poslova, razgovarali smo stanju u toj zemlji, što je čeka pod talibanima, kako pomoći izbjeglicama i što Hrvatska može i mora učiniti.
Premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kažu da će učiniti sve da se izbjegne migrantski val. EU opet nema jasnu politiku prema izbjeglicama. Je li moguće izbjeći scenarij iz 2015.?
Ljudi koji sada bježe iz Afganistana sigurno nisu migranti! To su izbjeglice u punom i pravom smislu riječi, koji spašavaju živu glavu. Prva briga i država članica EU i SAD-a i svih drugih treba biti kako te ljude spasiti i pomoći im, a ne kako izbjeći neki tobožnji “migrantski val”. Nekoliko desetaka tisuća ih je već evakuirano iz Afganistana. Možda će ih biti 100.000, možda 200.000, ali to je taj red veličine. Na praktički cijeli svijet. Svi možemo i imamo odgovornost pomoći tim ljudima da se spase. I 2015. mogla se izbjeći ona situacija, ali došlo je do izvjesnog “prekida u komunikaciji” između EU i Turske, a radilo se i o milijunima ljudi u turskim izbjegličkim logorima. Ova situacija je drugačija i jasno je definirana međunarodnim pravilima o pravima i tretmanu izbjeglica.
Turski predsjednik već poručuje kako Turska neće biti europsko skladište izbjeglica, ali i da će pregovarati s vladom koju formiraju talibani?
Tu Turska ima pravo. Zbrinjavanje izbjeglica ne može biti samo turska odgovornost. A u odluci o pregovaranju s talibanima svi će morati malo pričekati. Mnogi su to već najavili, pod uvjetom da talibani formiraju “normalnu” vlast. Što to točno znači, nije jasno. Predstavnici talibana su na prvoj konferenciji za medije nastojali pokazati drugačije, umjereno lice. Ali njihovi stvarni postupci u Kabulu, a naročito izvan Kabula, govore da se nisu mnogo promijenili od prije 20 godina kad su svrgnuti s vlasti.
Kako se Hrvatska treba postaviti u toj priči?
Hrvatska mora inzistirati na zajedničkoj NATO i EU politici prvo spašavanja i onda zbrinjavanja izbjeglica iz Afganistana. S američkim partnerima prvo treba osigurati spašavanje svih Afganistanaca koji su radili s našim vojnim i civilnim snagama u Afganistanu i prihvatiti ih u Hrvatsku. To nije mnogo ljudi i poznati su nam. Nakon toga treba sudjelovati u provedbi zajedničke politike, u kojoj mi, naravno, ne možemo igrati ključnu ulogu, ali možemo imati stav.
VIDEO Hassan Haidar Diab analizira situaciju u Afganistanu
Što je po vama dovelo do raspada afganistanske vojske i policije u svega nekoliko dana?
To će se analizirati decenijama. Navesti ću nekoliko elemenata koji mi se čine očitima. 1. Korupcija – visoki stupanj korupcije na svim razinama vlasti u Afganistanu doveo je do toga da uprkos silnim milijardama dolara koje su tamo dolazile, vojnici i policajci često nisu dobivali ni plaće, hranu, adekvatnu opremu; 2. Upitni legitimitet vlasti – vrlo nisko povjerenje građana u spremnost i sposobnost afganistanskih vlasti da brane zemlju bez direktne potpore Amerike; 3. Nejasni cilj NATO misije u Afganistanu – je li cilj misije bio kažnjavanje terorista, za što je misija trajala predugo i trebala je završiti najkasnije ubojstvom bin Ladena, ili je cilj bio izgradnja temelja modernog društva s vladavinom prava i ljudskim pravima, za što je 20 godina puno premalo. US snage su 70 godina u Južnoj Koreji, 76 godina u Njemačkoj i Italiji, 25 godina u Poljskoj. U tim uvjetima ni Afganistanske obrambene snage nisu imale jasan cilj.
Koliki je ovo udarac za SAD?
Ovo je priličan udarac za SAD na više razina. Ne zato što se nisu trebali povući iz Afganistana, već zbog načina na koji je to napravljeno. Brzina, kaos, ostavljene vojne baze i najsuvremenija oprema talibanima. Na milost i nemilost talibanima ostavljeni su i ljudi koji su surađivali s NATO misijom. To su zastrašujuće poruke svim potencijalnim saveznicima. Mnogi će se složiti da SAD ne treba i ne može biti globalni policajac. Ali to mjesto neće ostati prazno. Njega će zauzeti neki drugi, a posljedice toga tek se naslućuju.
Vidite li iz svega što se događa novu talibansku strategiju i koliko im se uopće može vjerovati nakon svega?
Za sada vidim samo novi talibanski kratkotrajni PR. Ono što su govorili na konferenciji za medije bilo je umirujuće. Ono što rade na ulicama Afganistana jako sliči na one stare talibane od prije 20 godina.
Velike sile već najavljuju da će sjesti za stol s talibanima. Postaju li oni legitimna vlast, netko s kime će u budućnosti pregovarati međunarodna zajednica?
Treba vidjeti što će se u tom pogledu dogoditi i tko su te velike sile. Rusija ima problem s islamskim fundamentalistima. Kina je strašno osjetljiva na taj problem čak i kad ga još nema, da se izrazim diplomatski. SAD je već sjedio za stolom s talibanima u Dohi, čini se bez posebnog efekta. Talibani su de facto vlast u Afganistanu. Legitimitet tu ne igra neku ulogu. Svaki razgovor s Afganistanom u dogledno vrijeme bit će razgovor s njima. Što će se time moći i htjeti postići, drugo je pitanje.
Kako gledate na činjenicu da su talibani već pozvali Kinu da vodi obnovu u Afganistanu?
To je urgentno i očito upozorenje da si svijet više ne može dozvoliti proxy sukobe i ratove. Zaoštravanje odnosa između SAD-a i Kine manifestira se kroz odnos prema Afganistanu, kao što se zaoštravanje odnosa između EU i Rusije manifestiralo kroz odnos prema Siriji. Velike zemlje i političke grupacije moraju naći način rješavanja međusobnih sukoba u direktnoj komunikaciji i postići neki konsenzus o minimalnim standardima. Bez toga svijet će biti prošaran vrtlozima lokalnih destrukcija koje u konačnici ugrožavaju globalnu sigurnost. Cinično bi se mogla izokrenuti jedna stara parola i reći: Ratuj lokalno, stradaj globalno!
Hoće li se u Afganistanu sve što se gradilo zadnjih 20 godina doslovce urušiti?
Već se počelo urušavati. Koliko daleko će to ići, još nije jasno. Najavljivano je da su bivši predsjednik Karzai i donedavni čelnik izvršne vlasti Abdullah Abdullah u nekom odboru koji će formirati prijelaznu vlast. Nije jasno što se s tim dogodilo. S druge strane, srednja dob u zemlji je 18 godina. Ti mladi ljudi nisu navikli na talibansku vlast jer su rođeni kasnije. Pitanje je hoće li se tu pojaviti neki novi lideri.
Hrvatska je također odigrala malu ali humanu ulogu u Afganistanu. Pomagalo se i za vašeg mandata.
Naši vojnici bili su vrlo cijenjeni, posebno od lokalnog stanovništva jer im raznolikost religija i kultura nije bila strana. Za vrijeme mog mandata u MVEP-u pokrenuli smo inicijativu “U obranu malih donatora”, za koju se zainteresirao i tadašnji glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. Bili smo potaknuti upravo iskustvom u Afganistanu koje je pokazalo da se i s malim sredstvima mogu postići značajni rezultati ako su projekti dobri i ako se na njima može mobilizirati više zemalja. Gradili smo malo rodilište, knjižnicu uz školu za djevojčice, vodili projekt obrazovanja udovica za švelje u okviru kojeg je svaka na kraju dobila i šivaću mašinu. Pomagali smo manufakturu gdje su žene proizvodile tepihe i plasirale ih na tržište; financirali knjige afganistanskih pjesama na dva lokalna jezika i engleskom. Sve su to bili mali projekti velikih potencijala. Rukovodi smo se idejom pomoći društvu.
Kako zaštititi teško stečena prava afganistanskih žena i djevojaka?
Za to će trebati prvo globalna volja, a onda globalna suradnja. Položaj žena i djevojčica u Afganistanu za dugoročno suzbijanje terorizma mnogo je značajniji nego ubojstvo Bin Ladena. Jer na mjesto jednog doći će neki drugi Bin Laden. Ali prosvjećenije, otvorenije, pravednije društvo neće biti plodno tlo za njihov nastanak. Možda će zvučati čudno, ali ako u sljedećem razdoblju Kina bude imala značajan utjecaj u Afganistanu, onda će na Kini i posebno na utjecajnim ženama u Kini biti odgovornost da zaštite stečena prava žena u Afganistanu. To je još jedan pokazatelj da je globalna suradnja, a ne globalni sukob jedino rješenje za sve nas.
Hrvatska je odlučila na zadnjoj sjednici Vlade dati 450 tisuća eura za gradnuju kapelice u Betlehemu. Je li to jačanje međunarodne prepoznatljivosti i pozicioniranja Hrvatske u Svetoj zemlji i svijetu kako kaže ministar Grlić Radman?
Gradnja kapelice u Betlehemu nema veze s Hrvatskom, našom vanjskom politikom, ni međunarodnim odnosima. To je projekt kojim HDZ želi dodatno ojačati svoje odnose s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj, ili bar jednim njenim dijelom. Ne vidim zašto to nije projekt HDZa. Oni kao stranka sigurno imaju dovoljno novaca da to izgrade, a situacija i poruka bi bila mnogo čišći.
VIDEO Hassan Haidar Diab analizira situaciju u Afganistanu
Jel to ona sto je naoruzala Isil i Al Nusru , i otvorila granice za migrante