Spašava li Vesna Pusić obraz demokratske Hrvatske? Da je tome tako, može se zaključiti iz njezinih istupa, da joj je sve neugodnije gledati kako se Hrvatska ponaša nevjerodostojno u odnosu na EU, kako vladajući gaze preuzete obveze, ono što je potpisano, kako ismijavaju pravo, stručnjake, sve nas, a posebno Zoran Milanović, iako ni Ivo Josipović nije puno bolji, samo je u svom stilu kamiličastiji, bezukusniji. A Milanović je sve bahatiji i arogantniji.
Da, o lex Perkoviću je riječ. Naša inoministrica, koliko god bila nesposobna za svoj posao, koliko god najčešće govorila bez sadržaja, koliko god i ona bila arogantna, u nekim političkim trenucima zna bljesnuti i pozitivno iznenaditi. Tako je bljesnula u Saboru kad je Stanimirovića, Pupovca i agresivni SDSS trebalo zaustaviti oko davanja pravne osobnosti njihovu Zajedničkom vijeću (srpskih) općina, kad je prva bljesnula i okrenula politiku Zagreba prema Hrvatima u BiH u pozitivnom smjeru, kontra huškačkoj kakvu je vodio Stjepan Mesić, a tako je i sad oko europskog uhidbenog naloga principijelna i traži da se preuzete obveze poštuju. Ispada da je ona među vladajućima kao glas vapećeg u pustinji.
Samo, i zastupnici HNS-a dignuli su ruke za nacionalnu bruku koju danas imao. Logično je pitanje, ako je današnji SDP pravni sljednik bivšeg Saveza komunista Hrvatske, nisu li u pitanju stari komunistički računi koji se sada ponovno izravnavaju, gdje se svi međusobno štite, drže jedni druge u šaci i cijelu zemlju za taoca? Zašto bi bilo čudno da se Milanović i Josipović tako ponašaju kad su proistekli iz istog miljea, posebice Josipović?
A nama prodaju maglu kako se ne trebamo baviti prošlošću, da se treba okrenuti budućnosti. Da, jer oni tako samo žele zacementirati svoje financijske i tko zna kakve sve druge interese. I Mesić je bome opet pokazao kakav je on političar, od čovjeka koji pjeva ustaške pjesme do propagatora Titova kulta, danas i on izjavljuje da ne treba poštovati europsko zakonodavstvo za koje se toliko zalagao kad je trebalo uhititi Antu Gotovinu.
Ali zar je to čudno kad i on dolazi iz iste kuhinje? Najstrašnije od svega jest da su i Mesić, i Milanović i Josipović pravnici. Ali njima u konkretnom slučaju pravo ništa ne znači, samo partikularni interesi, koje predstavljaju kao nacionalne interese. Ništa ne znače ni upozorenja izvana, novinski prilozi, izjave, pisma... Zar nije bila i te kakva simbolika što je Europska komisija kao krajnji rok za predaju odgovora Milanoviću postavila 23. kolovoza, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima? Zar nije jasnija politička poruka mogla biti? Europa poručuje: okanite se komunizma. A u Hrvatskoj čovjek ima dojam da nismo nedavno ušli u EU, nego da smo u nekakvoj novoj balkanskoj konfederaciji prema onome što nam, primjerice, Mesić i Pupovac okolo organiziraju. No u svemu je važno javnost upozoriti na jedan jako bitan detalj. Hitnim izmjenama zakona nije samo vremenski ograničena valjanost europskog naloga u nas. Ima još nešto gore, što šira javnost gotovo i ne zna.
To je onaj detalj gdje se i Milanović, i Mesić i Josipović pozivaju na zastaru u Perkovićevu slučaju iako istodobno sve nas žele uvjeriti da zakonsko ograničenje nije zbog Perkovića, nego zbog hrvatskih branitelja. Što su Milanović i društvo još promijenili? Zakonsku odredbu o tretiranju zastare kaznenog djela u zemlji od koje se traži provedba naloga prebacili su iz fakultativnih u obligatorne stavke zakona. I time još jednom potvrdili da se sve radi zbog Perkovića, a ne zbog branitelja. Kako prozirno, blasfemično! Ili, da bude jasnije onima koji nisu pravnici, razlozi zbog kojih se može, ali i ne mora odbiti izvršenje pretvoreni su u razloge za odbijanje izvršenja, u koje spada i zastara u domaćem pravu! Stoga, živio EU, u Hrvatskoj konačno padaju sve maske! Samo, tko će platiti visoku cijenu takve politike? Zna se, narod. Hoće li se pobuniti, neće.