Više ništa nije kao prije – pjevao je devedesetih slamatelj ženskih srdaca Boris Novković, a od lipnja mogli bi i stanovnici Rijeke, Osijeka, Zagreba i Splita. Zašto? Jer u četiri naša najveća grada odlazi stara garda. Ostavit ćemo se sad malo stihova i na trenutak uozbiljiti, jer lokalni izbori nisu ništa drugo nego jedna seriozna tema. Pogotovo kad su u pitanju političari poput Vojka Obersnela, kojeg Riječani mlađi od 21 godine pamte kao jedinog svog gradonačelnika, a i oni malo stariji vjerojatno bi se teško sjetili da je prije njega, od 1993. do 2000., “grad koji teče” vodio Slavko Linić.
Baš kao što duboko u ladicu vlastite baze podataka Zagrepčani moraju posegnuti ne bi li se sjetili da je Zagreb prije Milana Bandića bio u rukama Branka Mikše, Marine Matulović Dropulić i Vlaste Pavić. Naravno, ako govorimo od ‘93. naovamo. Dva je mandata na čelu Osijeka odradio i Ivica Vrkić, a prije njega grad na Dravi vodili su i Zlatko Kramarić, dvaput Anto Đapić, Gordan Matković i Krešimir Bubalo. Osamnaest godina, a nijedan HDZ-ovac. Split je zato, barem za tu stranku, bio bolja utvrda, ali nula HDZ-ovih gradonačelnika, pa tako ni trenutačni Andro Krstulović Opara, nije se na čelu pod Marjanom zadržao dulje od jednog mandata. Kako će na jugu, ali i u ostala tri spomenuta grada izgledati promjene, vidjet ćemo na fotografijama nakon izbora, a što se trenutačno nudi, provjerili smo na listama koje su nova lica ponudila.
Nova lica ili, kako bi sloganom rekao SDP-ov kandidat za Rijeku Marko Filipović, “nova snaga”. Dosta lukavu sintagmu iskoristio je trenutačni Obersnelov zamjenik, jer i stara lica mogu imati novu snagu. Na što točno mislimo? Prije svega na njegovu listu za Gradsko vijeće, na kojoj se nalazi gotovo cijelo staro vijeće. Još uvijek malo komplicirano? Pojednostavnit ćemo maksimalno. Deset vijećnika imali su zajedno u Rijeci SDP, HSU i IDS od 2017. do ove godine, a od tih deset tek su tri otpala s popisa koji je sastavio Filipović. SDP-ovci su to Aleksandar Bulog, Vuk Prica i Vojko Braut. Ne ide više sa SDP-om ni PGS, stranka koja je na iduće izbore odlučila samostalno, ali vratimo se mi sad na spomenutu trojku. Posebnog objašnjenja o tome zašto njih više neće biti nema, ali Bulogu se navodno zamjerilo korištenje Facebooka, odnosno prošloljetno vrijeđanje glasnogovornika slovenske vlade Jelka Kacina, koji je po povratku s ljetovanja na Krku Hrvatsku proglasio nepoželjnom destinacijom. Vuk Prica također je iskoristio društvene mreže da, nakon parlamentarnih izbora, i Marka Filipovića okrivi za loš rezultat SDP-a u Rijeci, dok Vojko Braut sad pokušava postati zamjenik kandidata za župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine pa je za Gradsko vijeće nedostupan. I Prica i Braut, inače, izgubili su od Filipovića lokalne unutarstranačke izbore.
U prvih deset za Gradsko vijeće uvrstio je, zato, SDP bivšeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića, a sa začelja liste sve skupa prati – Vojko Obersnel. Još jedan čovjek iz riječkog Vijeća HDZ-ov je kandidat za gradonačelnika Josip Ostrogović, kojem su posljednje ankete, one agencije MASMI za N1, prije tjedan dana predvidjele treće mjesto u prvom krugu. Ali tek za nešto više od dva posto zaostaje Ostrogović za, prema istraživanju, drugim, Davorom Štimcem, nezavisnim kandidatom koji bi posebne muke u drugom krugu zadati mogao trenutačno prvom Marku Filipoviću. Je li odlaskom Obersnela i kraj Rijeci kao utvrdi SDP-a, tek ostaje vidjeti jer, kako to politika voli reći, prava je anketa tek na dan izbora.
Kako će Zagreb tada proći, tko to može znati, jer u metropoli je tek situacija komplicirana. Sve dosadašnje ankete veliku prednost u prvom krugu daju Tomislavu Tomaševiću iz Možemo!, koji je, posve logično, i za Gradsku skupštinu okupio tim ljudi sastavljen uglavnom od imena dosad nepoznatih politici, ali aktivnih društveno. Jelena Pavičić Vukičević iz BM365, predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro pa čak i HDZ-ov Davor Filipović kandidati su koji su se, ovisno o anketi i agenciji koja ju je radila, uz Tomaševića svrstavali u drugi krug, a mi smo, kao što smo secirali tabor SDP-a za Rijeku, isto napravili i s nekadašnjim timom pokojnog Milana Bandića, a sada ekipom Jelene Pavičić Vukičević.
Video: Burno sučeljavanje - Tomašević zaprijetio Filipoviću tužbom, Škoro prozvao HDZ, a Klisović gradsku upravu
Stara garda iz BM365
Za pola-pola varijantu odlučila se vršiteljica dužnosti zagrebačke gradonačelnice, jer od 15 ljudi, koliko ih je BM365 od 2017. do ove godine imao u Skupštini, J. Pavičić Vukičević odlučila se za njih sedmero. Nema na popisu Ane Stavljenić Rukavine, Dragice Nikolić, Ševka Omerbašića, Bogdanke Srdić Vulpe ni Radenka Tomića, koji je, podsjetimo, iz SDP-a “pretrčao” bandićevcima. Nema ni Darka Katuše, koji je osnovao svoju listu za Gradsku četvrt Sesvete, ali ni Gzima Redžepija, liječnika koji je prvi uskočio u pomoć Bandiću u noći njegove smrti. A nema ni Natalije Price Oreški. Nije se kandidatkinja za gradonačelnicu odlučila ni na već uobičajena imena na Bandićevoj listi za gradski parlament, poput trenutačne i bivše zamjenice gradonačelnika Olivere Majić i Vesne Kusin, ali ni za Duška Ljuštinu te Pavla Kalinića, koji je, doznajemo, svoje ime na listu sam odbio staviti.
“Pojačala” se J. Pavičić Vukičević zato ekonomistom Ljubom Jurčićem, pročelnicom za gospodarstvo Mirkom Jozić te Katarinom Milković, zamjenicom pročelnika za obrazovanje Ivice Lovrića. I Marijan Tomurad čini listu BM365, bivši načelnik Policijske uprave zagrebačke i nekadašnji potpredsjednik Bandićeve stranke, koji je ostavku na dužnost dao prije sastavljanja lista za izbore 2017. Lanjskog je studenog Tomurad predstavljen kao potpredsjednik ogranka Domovinskog pokreta u Sesvetama, a čovjek koji je Bandića dočekao ispred Remetinca, kad je izlazio iz pritvora, rekao je da je povratku u BM365 presudio razgovor upravo s Jelenom Pavičić Vukičević.
A hoće li HDZ-ovu Ivanu Radiću u Osijeku pomoći razgovori s još uvijek aktualnim gradonačelnikom Ivicom Vrkićem, znat ćemo nakon 16. svibnja.
– Navijam za tebe – rekao je Radiću ranije ovog tjedna čovjek koji je na čelo svog grada stigao 2013., kao zajednički nestranački kandidat SDP-a, HNS-a i HSU-a. Zbog zdravstvenih problema, objasnio je sam, Vrkić neće u novi mandat, što će biti i svojevrsni presedan u Osijeku jer još se nijednom nije dogodilo da aktualni čelnik grada ne “brani” svoju poziciju na izborima. U svakom slučaju, Vrkić zasad nije stao iza kandidata svojih partnera na vlasti, ali na obilježavanju početka radova na rekonstrukciji ceste Nemetin – Erdut proteklog tjedna rekao je da podržava rad HDZ-ovih ljudi, župana Ivana Anušića i kandidata za gradonačelnika Ivana Radića. Zaboravio je, čini se, sve teške riječi koje su pale među njima na račun komaraca, jer Vrkić je istaknuo da onaj tko nastavi njegove projekte ima i njegovu podršku, “a to su Anušić i Radić, jer oni rade za Osijek”. Za HDZ bio je gradonačelnik Osijeka i lani na parlamentarnim izborima, na kojima se kandidirao u četvrtoj izbornoj jedinici na listi HNS-a. Za Jutarnji je tada objasnio da navija za HDZ kao relativnog pobjednika, iako nema ništa protiv SDP-a, “pogotovo jer uvažava naše državnike, premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića”.
I Vrkić za HDZ
Miroslav Škoro, koji sad pokušava osvojiti Zagreb, nije mu bio posebno drag kad je želio postati premijer.
– Šteta je da od jednog dobrog pjevača napravimo lošeg političara – rekao je Vrkić lani, a dodao i da u Škorinu napredovanju ima i njegovih zasluga. Obitelji Vrkić i Škoro, inače, nisu u najboljim odnosima, ali čelnik Osijeka rekao je da su se njih dvojica pomirila. Ipak, od nezavisnog Berislava Mlinarevića, kojeg Škorin Domovinski pokret i Most podržavaju, ali i od SDP-ova Gorana Kušeca, Vrkić je radije podržao HDZ-ovca. Jesu li jedan od razloga za to i SDP-ovi problemi u Osječko-baranjskoj županiji? Možda. Podsjetimo, kandidata za župana SDP ondje nema jer, nakon raspuštanja tijela županijske organizacije, dovoljno potpisa za Denisa Ambruša stranka jednostavno nije mogla skupiti.
Autogrami su, zato, u dostatnom broju stigli za SDP-ova kandidata za gradonačelnika Splita Antu Franića, ali ankete zasad njemu ne predviđaju drugi krug. U njega bi, prema dosadašnjim istraživanjima, mogao HDZ-ov Vice Mihanović, a s njim i HGS-ov Željko Kerum te Ivica Puljak iz Centra. Daleko od posljednje dvojice nije ni Jakov Prkić, koji se politički razišao upravo s Puljkom i osnovao Pametno za Split i Dalmaciju, stranku koja, s Možemo! i Novom ljevicom, stoji iza njegove kandidature. Andro Krstulović Opara, trenutačni HDZ-ov gradonačelnik, još je prošle godine nakon operacije zloćudnog tumora na mozgu rekao da se neće više kandidirati na lokalnim izborima, a proteklog je četvrtka ustvrdio da je svojim mandatom zadovoljan. Njegovu podršku ima, naravno, stranački kolega Vice Mihanović, koji u posljednje vrijeme ima problema sa svojim doktoratom, a još uvijek aktualni čelnik grada za potencijalnog je nasljednika imao i poruku. Ukratko, ona je “ne s Kerumom”. Iako je on sam u Gradskom vijeću bio – s Kerumom.
– Nije bilo alternative. Preuzeo sam grad bez gradonačelnika od povjerenice Vlade, bez proračuna, a pred vratima je trebala biti Ultra, koja nije imala ni potpisane ugovore, bez financiranja. Trebali smo započeti školsku godinu bez proračuna. Ja sam prvog dana, nakon objave rezultata da sam pobijedio, otišao k gospođi Marijani Puljak i ponudio da bude partner, da bude predsjednica gradskog vijeća. Njezin muž to je odbio. Alternativa je bilo što? Druga najvažnija politička snaga, HGS – rekao je Krstulović Opara, a na pitanje zašto nije išao na izbore, odgovorio je kako bi Splitu tako samo priuštio dodatnu paralizu grada, što se nije smjelo dopustiti.
Pobijedi li zaista Mihanović, teško da će se u Vijeću uspjeti dogovoriti bilo s kim osim upravo sa Željkom Kerumom, baš kao što će biti i dogodi li obratno, odnosno da Splićani opet odluče kako baš Keruma žele vidjeti kao svog predvodnika. To je dosta logično, kao što je jasno i da koalirati sigurno neće Puljak i Prkić, koji će teško i s HDZ-om i HGS-om. SDP bi u Vijeću svakako lakše s Puljkom, jer iza Prkića je Možemo!, glavna im konkurencija. A kad smo se već dotaknuli svojevrsnog ideološkog grupiranja, pozabavit ćemo se i pojedinim obećanjima te koliko, zapravo, lokalni izbori jesu komunalni, a u kojem postotku na njih utječe upravo je li netko desnije, ljevije ili pleše po sredini. Ili, najjednostavnije, je li važno samo da se negdje sagradi most ili je ipak dosta bitno i zove li se taj most po, primjerice, dr. Franji Tuđmanu ili Josipu Brozu Titu.
– Da je Hrvatska zrelija demokracija, onda bi lokalni izbori kod nas zaista bili komunalni. Ljudima bi bilo svejedno je li netko lijevo ili desno, dok god je on taj koji može riješiti, primjerice, zagrebački problem sa smećem. Jedini važni politički stavovi te određene osobe trebali bi nam biti oni koji utječu na upravljanje gradom. Nažalost, to nije tako – objašnjava politička analitičarka Ankica Mamić pa dodaje kako je u Hrvatskoj, mladoj državi, ideološki naboj još uvijek poprilično jak.
– I dalje mi razgovaramo o Titovu trgu, socijalističkoj Jugoslaviji, iako smo se ‘91. vrlo jasno na referendumu opredijelili za tržišnu ekonomiju. Teško je zato naći kandidate koji mogu nadići ideološku podjelu pa ih ja ne vidim ni na ovim izborima. Ne znam možete li zamisliti da bi netko s lijevim stavovima glasao, primjerice, za Miroslava Škoru ili netko tko je desno za Tomislava Tomaševića. Toga neće biti – kaže A. Mamić pa dodaje da je društvo kod nas još uvijek podijeljeno, a podjele nam ne čine ništa dobro. Premalo je poruka uključivosti, ističe naša sugovornica.
– Kad ste u krizi, a mi jesmo zbog pandemije, potresa i općenito zaostatka u rastu za zemljama EU, ne možete se izvući ostajete li u svom bazenčiću razmišljanja. Ono što je još specifično za nas jest to da nas je malo, a samim time imamo i mali izbor kandidata, pa onda još ako ostanemo unutar svog ustaljenog razmišljanja, nećemo se pomaknuti nikamo – govori nam Ankica Mamić, a mi je pitamo i o “novim licima” koja će zasjesti na tronove četiriju naših najvećih gradova.
Gužva u Rijeci
Jesu li to zaista svuda friški ljudi, kako se predstavljaju, ili je i dalje riječ o politikama kontinuiteta?
– Kontinuitet je, zapravo, u velikoj mjeri ovisan o instrumentima kojima raspolažu vlastodršci i on je puno više od percepcije u javnosti. Svaki gradonačelnik ima izuzetno puno instrumenata moći kojima ljude na neki način drži uza se. Nije to uvijek nužno koruptivno, ali ako vas je, primjerice, određeni gradonačelnik zaposlio, nećete glasati za promjenu jer ćete se pitati hoćete li i dalje imati radno mjesto – govori Ankica Mamić pa dodaje kako je specifičan slučaj Rijeka. Obersnelov zamjenik Filipović, ističe, nije “nova snaga”, unatoč tome što mu slogan kampanje tvrdi da jest.
– Isto tako je i u Zagrebu s Jelenom Pavičić Vukičević, čiji je slogan pametniji jer se ne predstavlja kao “nova”, ali nije baš ni “odvažna i svoja”, kako sama tvrdi. U Splitu i Osijeku situacija je dosta drukčija, pogotovo za Osijek, jer HDZ ondje ni u vrijeme najveće moći nije imao gradonačelnika, što bi se sada moglo dogoditi pa bi stranka pobjedu na lokalnim izborima mogla proglasiti upravo u gradu na Dravi. Što se Splita tiče, o tome koliko su kandidati ondje slabi najbolje govori pozicija Željka Keruma. Oko njega nema nikakvih tajni, svi znaju da je, kroz stečajne i predstečajne postupke, dužan stotine milijuna kuna, o njegovoj komunikaciji i stilu ne treba ni trošiti riječi, a upravo činjenica da drugi kandidati nisu nad njim nadmoćni za 20-30 posto govori o njihovoj slabosti – objašnjava politička analitičarka ocjenjujući da lokalne izbore obilježavaju manje-više loši kandidati. Odnosno, kako kaže, oni koji izvan ideološkog i stranačkog bazena baš i ne mogu dobiti glasove.
– Veći šušur stvorio se jedino oko Tomislava Tomaševića u Zagrebu, koji je potencijalno genijalna priča, ali i njegova je lista sastavljena od uglavnom njegovih prijatelja i aktivista. Ni on nije izašao izvan uskog bazena pa za Skupštinu napravio popis s možda dva poduzetnika i jednom relativno poznatom osobom. Od svoje ekstremne lijeve pozicije nije se pomaknuo – kaže Ankica Mamić. Nova lica s nešto poznatijima u pozadini analizirao nam je i politički analitičar Davor Gjenero.
Što se Zagreba tiče, odnosno Jelene Pavičić Vukičević, ona je listu za Skupštinu složila pola-pola. Imali ste jako zanimljivu situaciju u prvim danima njezina mandata kao vršiteljice dužnosti gradonačelnika, kad je smijenila zagrebački krizni stožer, na čijem je čelu bila Olivera Majić, koja se nakon toga više nije pojavila u javnosti. Nema je ni na listi za Skupštinu, a neće je više ni biti, kao ni jedne cijele otprije dobro poznate struje – objašnjava Gjenero pa dodaje kako Pavičić Vukičević dobro razumije što je politika i, iako je dugo bila pod Bandićevim skutima, do neke mjere od njega se odmakla. Ne vjeruje naš sugovornik da bi upravo ona mogla biti nova gradonačelnica metropole, ali račune bi mogla pomrsiti SDP-u.
– Ona je praktična osoba koja ima iskustva i napravit će prilično neugodnu situaciju raspadajućoj organizaciji SDP-a u Zagrebu. Ona je socijaldemokratska političarka i kao dugogodišnja tajnica gradskog SDP-a žena koja ondje ima dosta dobre veze. Specifična je i situacija stranke BM365. Da je Bandić živ, brend 365 ne bi značio ništa jer bi prema njemu nastao čvrsti “firewall” nezadovoljstva. Prema Jeleni je drukčije, rejting joj je dosta visok i ona, uđe li u drugi krug, odnose u političkoj areni itekako može promijeniti, čak i na način da postane šefica frakcije u Skupštini koja će imati utjecaj na gradsku politiku. Da je Bandić živ, njegova bi se stranka vrlo vjerojatno našla iza sanitarnog kordona – govori nam Davor Gjenero, a mi pitamo za Rijeku. Ondje je situacija, iako je isto u pitanju zamjenik gradonačelnika kao kandidat, drukčija.
Video: Kerum, Ramljak, Franić, Puljak i Grković: Žestoko sučeljavanje kandidata za gradonačelnika Splita
– U Rijeci imate Marka Filipovića, koji je bio na vlasti i razumije odnose Gradske uprave i Vijeća, ali nema političkog kredita, već samo pokušava nastaviti voditi Obersnelovu politiku, a takvi nastavci nikad nisu uvjerljivi. Štoviše, sam Obersnel ne odlazi čisto jer je odlučio sad otići u mirovinu, nego jer je matrica njegove vladavine jednostavno potrošena – smatra Gjenero pa, što se SDP-a tiče, povlači paralelu sa Zagrebom.
Blackbox u Splitu
U istoj je “gabuli” ta stranka u oba spomenuta grada, jer nove ljude nisu proizvodili pa za sljedeće izbore novog i etabliranog čovjeka nisu ni mogli ponuditi.
– Za Rijeku je još specifično što Filipović i nema ozbiljnog stranačkog protukandidata, ali zato se oko nezavisnog Davora Štimca stvorila zanimljiva lista koja bi bitno mogla promijeniti stvari u gradu. To je centristička, liberalno-demokratska priča koja pokazuje da se, kao i u Zagrebu, i u Rijeci stranački sustav, nakon 20 godina jednog gradonačelnika, jednostavno osuo – govori nam politolog Gjenero pa se prebacuje na Osijek. Tim je gradom, kaže, posljednja dva mandata upravljao dobar gradonačelnik.
– I uprava i atmosfera pod Ivicom Vrkićem bili su u redu, baš kao i suradnja unutar ustavnog luka kojem se HDZ prilagodio i prvi put u Osijeku, iza leđa koncilijantnog i centrističkog Vrkića, izrastao u ozbiljnu i najjaču tamošnju političku opciju. Njihov kandidat za gradonačelnika Ivan Radić nije ništa spektakularno, ali je pristojan čovjek koji predstavlja Plenkovićev HDZ i to za stranku izgleda vrlo dobro. Da bi HDZ ondje konačno mogao dobiti svog gradonačelnika, na vrijeme su prepoznali, čini se, i akteri oko Domovinskog pokreta, koji su odlučili da neće kao svog kandidata istaknuti Krešimira Bubala, što se očekivalo – govori Davor Gjenero pa dodaje kako je daleko najneizvjesnija situacija trenutačno u Splitu. Priličan “blackbox”, kako kaže.
– Teško je procijeniti što će se ondje događati, ali ono što je sigurno jest to da situacija malo sliči na Rijeku i Zagreb. Profesor Dražen Lalić nedavno je to dobro opisao rekavši da su u Splitu stranke pojele ljude, i to se vidi. Velike političke stranke nemaju više i veliku političku organizaciju te kapacitete, a s druge strane Split očito nije sredina koja će samo tako prihvatiti političku opciju vrlo sličnu onoj Davora Štimca u Rijeci. Imate sad pod Marjanom i kandidatkinju Branku Ramljak, koja ima podršku poslovnog svijeta i zauzima centrističku poziciju, ali prema anketama ne stoji najbolje. Baš kao ni Ivica Puljak, koji je više lijevo, ali i dalje liberalna politička opcija – objasnio nam je Gjenero. Vraćamo se sad opet na ideologiju i na to koliko je ona važna na lokalnim izborima jer, čini se, biračima ipak nije posve svejedno koja politička opcija stoji iza kandidata za kojeg bi oni onda potencijalno glasovali.
– U velikim gradovima lokalni izbori nikad nisu politički neutralni. To su sredine u kojima je racionalnu vlast načelno nemoguće organizirati bez stranačke infrastrukture, a ona opet nema smisla bez ideološke matrice. Po definiciji, izbori u velikim gradovima jednostavno ne mogu biti politički neutralni – zaključio je Davor Gjenero. Da je zaista tako, ilustrirat ćemo dijelovima programa kandidata za gradonačelnike metropole. Transparentna gradska uprava, obnova Zagreba od potresa, rješavanje problema prometa, saniranje Jakuševca, vrtići dostupni svima, a prije svega toga detaljna revizija financijskog stanja i svih gradskih ugovora. Tko je to obećao? Pa svi. A opet, iako su glavne, nazovimo ih i komunalne točke njihova djelovanja poprilično slične, pozicije kandidata u anketama vrlo su različite.
dolje hdzsdp