Nevjerojatno, ali nitko od petorice nazočnih od 13 članova saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav nije reagirao niti su mediji registrirali što je kao kandidat za ustavnog suca rekao izv. prof. dr. sc. Aleksandar Maršavelski na pitanje Peđe Grbina (SDP). Grbina je zanimao njegov stav o (ne)ispravnosti odluke Ustavnog suda u predmetu Hypo protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, na što je Maršavelski rekao kako mu je upravo ta odluka iz 2015. bila motivacija za kandidaturu jer ne želi da se nešto slično ponovi.
Ta odluka za njega predstavlja "državni udar" jer su ustavni suci stavom o zastari kaznenog progona onemogućili procesuiranje kaznenih djela ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije u kojima je nastupila zastara prije ustavnih promjena iz 2010. odnosno stupanja na snagu Zakona o nezastarijevanju, u čijoj je izradi sudjelovao i sam Maršavelski sa zagrebačke Katedre za kazneno pravo. Za US nezastarijevanje zbog načela zakonitosti može se odnositi samo na kaznena djela za koja zastarni rok tada još nije istekao. Maršavelski smatra da su ustavni suci figurativno time pljunuli u lice Hrvatskom saboru, Vladi, sudovima, biračima i predsjedniku RH, svima koji su se zauzimali za procesuiranje ratnih profitera i kriminalaca iz pretvorbe i privatizacije.
Tu su odluku US-a i stručnjaci koji nisu bili u sukobu interesa po tom pitanju, kako koji, kudili i hvalili. Ali, ono što nam je zaparalo uši jest izjava Maršavelskog: "I ja se sjećam te 2015. godine, akademika Krapca, tada suca Ustavnog suda, i moram reći da je on tada bio teško bolestan zapravo i s potpunom sigurnošću, to znaju svi ljudi na fakultetu, on tada nije bio sposoban da bude sudac, nije mogao odlučivati u takvim predmetima." Na to nisu reagirali čak ni Grbin, a ni predsjednik Odbora Ivan Malenica (HDZ), Nikola Mažar (HDZ) i Tonči Restović (SDP), koji bi kao pravnici prvi trebali uočiti težinu tih riječi. Još su tome nazočili Josip Borić (HDZ) te zastupnica Urša Raukar-Gamulin (Možemo!) koja nije članica Odbora. Nikome nije bilo čudno što već 2015. zbog toga nije izbila velika afera.
Dodatan intrigantan "detalj" jest i što je Krapac kao ustavni sudac promijenio svoj stav koji je iznio u siječnju 2013. u Informatoru pod pseudonimom "amicus curiae" pod naslovom "Nezastarijevanje – Adversus hostem aeterna auctoritas", što je odredba iz Zakonika 12 ploča, kako je objasnio Maršavelski, koja bi u prijevodu značila "prema neprijatelju prava ne zastarijevaju". I prof. dr. sc. Petar Novoselec (koautor nezastarijevanja) u listopadu 2015. iz te kolumne citirao je rečenicu u kojoj se navodi da i kad je zastara nastupila prije Zakona o nezastarijevanju njezino ukidanje ne predstavlja kršenje ustavne zabrane retroaktivne primjene kaznenog zakona. O stanju suca Krapca nije ništa pisao.
Tek je prof. dr. sc. Ivo Josipović 2018. u radu "Zastara u predmetima ratnog profiterstva..." znakovito naveo da je promjena stava prof. Krapca bila "vrlo neobična" jer je bio dio neformalne skupine koja je radila na formuliranju prijedloga o nezastarijevanju, pa je u fusnoti ponudio moguće objašnjenje u "nekim osobnim okolnostima". O odluci US-a za Hypo, opširno je pisao i u kolumni "Ustavni sud: kriminal se pod okriljem države isplati", 20. kolovoza 2015. u Autografu , ali ni riječi o Krapcu, bez obzira na to što za percepciju te odluke u stručnoj javnosti znači njegovo ime na njoj!? Ako je bio nesposoban, to bi prelazilo i moguće razloge za šutnju iz kolegijalnosti i poštovanja s obzirom na to što je značio za pravnu znanost. To bi značilo da su i ustavni suci falsificirali odlučivanje u toj i svim drugim odlukama 2015. s njegovim imenom.
Provjerili smo sve objavljene odluke US-a po ustavnim tužbama u 2015. koje su vijeća ili sjednica US-a donosile i Krapac se nije naprasno pojavio u predmetu Sanader, što bi bilo "vrlo neobično". U prvom dijelu 2015. imao je pokoji izostanak ali je 23. ožujka odlučivao o Glavašu, 9. travnja o Bandiću..., sve do 14. svibnja nakon čega mu se ime sve do 29. lipnja javlja samo 1. lipnja na jednoj odbijenoj tužbi. Uoči odluke o Sanaderu 24. srpnja ime mu je na odlukama 29. lipnja, pa 2., 9., 13. i 22. srpnja, a nakon 29. i 30. srpnja. Zatim su bili godišnji odmori, pa mu je ime na odluci 17. i 21. rujna, 1., 15. i 28. listopada, 19. i 26. studenoga, 7., 10. i 15. prosinca.
POVEZANI ČLANCI:
Zar bi baš svi ustavni suci "žmirili" na okolnost njegova očiglednog stanja nesposobnosti i/ili falsificirali sadržaj desetina odluka s njegovim imenom 2015. samo zbog percepcije odluke koja se mogla donijeti i bez njegova glasa!? Akademiku Krapcu je mandat ustavnog suca prestao 9. siječnja 2016. nakon čega se vratio na Pravni fakultet u Zagrebu te je "tragično preminuo" 2. studenoga 2016. I sve vrijeme čak i među profesorima prava vladao je, ispada, zavjet šutnje.
Jutarnji list je u travnju 2017. u vezi s tom presudom za suca Krapca napisao: "Njegovo zdravstveno stanje, tvrdi jedan od bivših sudaca toga suda, tijekom 2015., kad je odluka donesena, bilo je sve teže, često je izbivao sa suda." Bila je prilika, ali ni taj sudac nije govorio o nesposobnosti. GONG je tri godine od US-a tražio imena sudaca izvjestitelja i u predmetu Hypo i Ina-MOL pa su dobili informaciju da je sudac izvjestitelj do 3. lipnja 2015. bio Davor Krapac, a nakon toga sutkinja Snježana Bagić kao zamjenica predsjednice prof. dr. sc. Jasne Omejec, što se poklapa s razdobljem njegova duljeg izbivanja.
Predsjednika Ustavnog suda dr. sc. Miroslava Šeparovića koji je 2015. bio ustavni sudac zatekli smo s pitanjem jer ni nakon dva dana do njega nije dopro glas o tome što je Maršavelski govorio u Saboru.
– Sudac Krapac imao je u to vrijeme problema s tlakom i izostajao je zbog pretraga, ali bio je potpuno lucidan do kraja mandata. Napisao je i promemoriju u predmetu Hypo – rekao nam je, čudeći se onome što smo mu prenijeli jer ako mu je ime bilo u odluci, onda je i odlučivao. Sjetio se i da je netko zbog objektivne spriječenosti u tom predmetu dao svoj glas za odluku u predmetu Sanader pisanom izjavom koja je priložena u spis, ali na stranicama US-a našli smo zapisnik s te sjednice u kojem se navodi da je tako glasovao jedino sudac prof. dr. sc. Aldo Radolović.
Prof. Josipović u posljednjem pozdravu Krapcu napisao je da je on bio znanstvenik koji je "beskompromisno pravo stavljao ispred politike", te da su mu "pravna država i vladavina prava bili glavni moto". Pravna je znanost i prije Hypa imala prijepore o pravnoj prirodi zastare, o čemu onda ovisi i mogućnost njezina ukidanja i nakon što je već nastupila. Na savjetovanju Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu u prosincu 2006. prof. emer. dr. sc. Željko Horvatić ustvrdio je da je zastara pretežno materijalnopravni institut pa je za nastojanje prof. Josipovića da retroaktivno produlji zastarne rokove čak i kad su nastupili rekao da je "neprihvatljiva ruptura u kaznenopravnom sustavu".
Prof. Josipović na to je uzvratio da je širok krug ljudi prepoznao problem i nastoji pronaći međunarodne pravne norme i argumentaciju za retroaktivno produljenje zastarnih rokova. Sudac Damir Kos tada je istakao stajalište Vrhovnog suda po kojem je zastara "iako mješoviti, ipak pretežno procesnopravni institut" te dodao da to "nije jedini primjer drukčijeg tumačenja nekog instituta od primjenjivača zakona u odnosu prema zakonopiscu". Nakon odluke Ustavnog suda u slučaju Hypo te kaznenopravne dvojbe postale su isključivo političke. Sporna pitanja postavili smo prof. Maršavelskom, ali on se ogradio kako ne bi bilo fer da svoj intervju na Odboru dopunjuje u medijima i tako utječe na proces izbora sudaca.
>> FOTO Na groblju u Lovreću održan posljednji ispraćaj Ante Ćorušića
Super je to, ajmo sve prebacit na profesora Krapca.