Nadzorna kamera zabilježila je potres koji je u srijedu pogodio Haiti i koji je, kako se strahuje, usmrtio i više od 100.000 ljudi. Na početku snimke život teče sasvim normalno, ali sve se promijeni kada tlo počne snažno podrhtavati.
Zašto katastrofe tako teško pogađaju baš Haiti?
Potres koji je pogodio Port-au-Prince bio je jačine sedam stupnjeva po Richteru (uz još dva manja koja su uslijedila jačine pet stupnjeva), i bilo gdje bi nanio velike štete i iza sebe ostavio ljudske žrtve, ali na posebno osjetljivom Haitiju posljedice su užasne. Taj je potres petnaesta po redu prirodna katastrofa koja je samo u ovom stoljeću pogodila Haiti: katastrofalne poplave 2002., pa 2003. (dvaput), 2006. i 2007., te tropske oluje 2004. i 2005., i samo 2008. četiri što tropske oluje, što uragana (u kojima je poginulo oko 800 ljudi)…
Najnoviji katastrofalni potres, čiji se broj žrtava još ne zna, možda je odnio manje, a možda i više života od dva dosad najgora, onog 1976. u Kini (255.000 mrtvih) i azijskog potresa 2004. s tsunamijem (227.000 mrtvih), ali su zbog haićanske slabe infrastrukture i siromaštva posljedice daleko gore nego u drugim zemljama; susjedne Kuba i Dominikanska Republika imaju bolju infrastrukturu te su otpornije na hirove prirode.
U svojoj povijesti Haiti, ta prva neovisna nacija Latinske Amerike, od pobune robova 1804. koji su izborili slobodu, pa do 1986. doživio je 32 državna udara (zadnji 2004.). U drugoj polovici dvadesetog stoljeća naročito je bila zloglasna tiranija obitelji Duvalier, Françoisa Duvaliera "Papa Doca" i njegova sina Jean-Claudea Duvaliera "Baby Doca", od 1957. do 1986.
Nestabilnost vlasti uzrok je što se Haiti nikako ne može izvući iz začaranog kruga siromaštva (godišnji BND je 790 dolara po stanovniku – oko dva dolara na dan) i slabe obrazovanosti i nepismenosti. Odsustvo bilo kakvog sustava kontrole nad gradnjom i nepostojanje sustava građevinskih dozvola znači da se kuće podižu bilo kako, te su neotporne na vremenske nepogode i potrese, a zbog siromaštva veliki dio stanovništva živi u favelama oko Port-au-Princea. Ogoljavanje šuma veliki je problem na Haitiju; šume se sijeku uglavnom zbog drva za kuhanje i ogrjev, čak ne ni da bi se iskrčilo poljoprivredno zemljište, a tako ogoljen teren podložan je brojnim poplavama i klizištima koje pogoršavaju ionako lošu situaciju.
Richard Olson s floridskog sveučilišta u Miamiju, koji je na čelu projekta otklanjanja posljedica katastrofa u obje Amerike, kaže da bi na Haitiju trebalo "početi od nule", kao u Gvatemali gdje su nakon potresa 1976. počeli graditi čvrste kuće s lakšim krovovima, otpornije na prirodne pojave poput potresa:
- Katastrofe pružaju mogućnost da se iz temelja promijeni način na koji se gradovi grade. Ako se Port-au-Prince ponovno izgradi kao što je dosad građen, i naša djeca vodit će isti ovakav razgovor o Haitiju.
Moj post nema veze sa dogadjajima u Haitiju. Ali kao \"stranac\" koristim priliku pohvaliti hrvatski tisak. Vecina clanaka iz medjunarodne sfere je na temu Haitija (ispravno). dok se srbijanske kolege iz \"vecernjih novosti\" vise bave srbovanjem i hrvatskom tuzbom zbog agresije. Toliko o tome koja je drzava medjunarodno zrelija i poruka svim \"nasim\" forumasima iz susjedne nam Srbije.