U studiju Večernji TV-a ovog je utorka gostovao svećenik Tvrtko Barun povodom najavljene konferencije o liderstvu koja će se održati u subotu 11. svibnja u Zagrebu, u Kraš Auditoriumu na kojem Centar za duhovnost i kulturu Ignacije želi okupiti ljude poslovnog iskustva kojI mogu podijeliti s ostalima. Dok se Tvrtko Barun priprema za program koji se očekuje, ispričao nam je i kako se upravo vratio s duhovne obnove - na jedrilici.
- Centar Ignacije ima raznolike programe, jedan od njih je pitanje duhovnosti - postoje klasični programi šutnje, a ima i suvremenijih poput jedrenja na jedrilici. Bilo nas je sedmero, ruta je išla Brač-Vis-Hvar-Brač punih tjedan dana, a uključivala je druženje, zajedničku molitvu... S nama su bili laici od 27 do 50 godina, ljudi koji su otvoreni i žele zajedno moliti, ali i vježbati jedrenje - objasnio je na samom početku Tvrtko Barun.
Zašto ste liderstvo odabrali kao temu?
Već par godina se bavimo tom temom i pokušavamo povezati profesionalne vještine u teoriji s duhovnošću. Imali smo ljetne škole vodstva, radionice, tribine, a sada smo došli na ideju da organiziramo i ovu formu.
Postaje li se liderom ili se liderstvo uči?
Mi bismo liderstvo definirali kao sposobnost utjecaja na druge, radeći na sebi za opće dobro. Tu mislim na interes šireg od sebe i svoje grupe, već i na druge. Dodat ćemo tu i element služenja Isusu Kristu koji je ponizno nosio taj autoritet i tu moć, i dao živo za druge. To želimo ponuditi uz tradiciju Crkve današnjem čovjeku svima koji imaju iskustva i znanja, pa to žele utemeljiti na drugim dimenzijama, ali i onima koji rade na sebi pa žele naučiti takve vještine.
Vi imate i osobno iskustvo liderstva. Kako ste se vi izrađivali u tim situacijama?
Kroz praksu. Ja sam bio mlad kada sam preuzeo vođenje jedne isusovačke organizacije koja je imala 4 ureda u 4 zemlje i više od 50 zaposlenih. Počeo sam teorijom, ali onda i kroz praksu. Sada imam službu vođenja Centra Ignacije, imamo 60-ak volontera, a zadužen sam i za financije isusovačkih kuća u Hrvatskoj. To je sve nešto što je prilika za korištenje talenata, ali i stečenog i naučenog znanja.
POVEZANI ČLANCI:
Što osoba mora imati u sebi da bi postala lider?
Mislim da je prvo to, spremnost i otvorenost za rad na sebi. Trebamo priznati da nismo savršeni, ali se možemo razvijati, trebaju nam znanja drugih, ali onda i korištenje toga u praksi. Gdje god da jesmo, mi možemo utjecati na druge - u obitelji, stranci, tvrtki, zajednici, udruzi... Imamo znanja i talente, ali i vrijeme koje je već samo po sebi resurs koji možemo staviti na raspolaganje drugima. Možemo preuzeti i odgovornost za uvođenje promjena. Moramo imati spremnost izložiti se jer biti lider nije lagano, a onda i učiti dok se radi.
Osoba mora imati svijest o sebi - koristiti ono što ima i nadoknaditi ono što im nedostaje. Netko je bolji u komunikaciji, dok je netko drugi bolji u upravljanju financijama. Što imamo širi horizont tehnika i znanja, to onda možemo i koristiti. Zadatak lidera je i da stvara druge lidere, a ne da sebično čuva sve što ima i ne dozvoljava drugima da rastu, ali ga i nadrastu. Još je važno i pravo i kvalitetno donošenje odluka, to je možda i najvažnija vještina.
Liderstvo je nekako vezano uz muškarce. Je li to muška ili ženska kategorija?
To je ljudska kategorija. Postoje neke kvalitete u kojima su žene, odnosno muškarci jači. Ne treba ograničavati nikoga, ali vide se poveznice, zbog čega možemo učiti jedni od drugih.
Kad govorite u Crkvi, ona je vrlo strogo hijerarhijski posložena. Kako iz te perspektive gledati liderstvo?
Rekao bih da je vrlo aktualna sinodalna Crkva u kojoj se zna tko donosi odluke, ali se želi uključiti što više ljudi kako bi se zajedno razlučivala Božja volja. To je pitanje osluškivanja. U nekom manjem kozmosu, to je pitanje povjerenja prema laicima i prepoznavanje kvaliteta iskustva, davanje tog povjerenja i odgovornosti da zajedno svim snagama rastemo kao Crkva.
Je li lakše biti lider vjerniku ili nekome tko ne živi vjeru?
Ako stavimo duhovnost vrlo široko, čak šire i od kršćanstva, svatko tko se brine za to bit će kvalitetniji čovjek, a onda i lider. Na temelju onoga što je Krist propovijedao, ukoliko radimo na sebi vjerujem da imamo i više temelja za poniznost. Kao vjernici imamo predispozicije koje su kvalitetne, ali je pitanje koliko to koristimo.
Glavni gost konferencije će biti Zlatko Dalić. Zašto se baš njega pozvali?
Ljudi prepoznaju njega kao autentičnog kršćanskog lidera koji okuplja i prepoznaje kvalitete genijalaca pojedinaca, stvara neki sklad i doživljava uspjehe, dok je u njima ponizan. On utječe na živote ljudi i nacije, ali potiče i na dobro. On će podijeliti svoje iskustvo vođenja timom. Sam svjedoči i govori da svoj život temelji na vjeri i u Bogu. Svaki gost će na svoj način prolaziti temu liderstva, a išli smo vrlo široko u smislu da neki ljudi i nisu izričiti vjernici, poput Aleksandra Stankovića koji ima svoje iskustvo utjecaja na druge, ali i depresije i ranjivosti. Zbog toga ćemo imati i temu ''Plaču li lideri'' - ima li smisla pokazati svoju ranjivost kao lider, imamo li moć i autoritet... Tu će biti različiti poduzetnici i poduzetnice, osobe koje imaju brigu u kriznim situacijama poput Ane Ljubas, Kristine Ercegović, Krešimira Čosića, Matije Kopića, Andreja Grubišića, Ivana Gadže, Ivane Petrović, Antonije Hrvatin Roth...
Uz ovakvo biračko tijelo koje ispuni 300 000 nevažećih izbornih listića nema loših i svatko je kvalificiran.