Koliko je hrvatsko društvo podijeljeno, pitanje je na koje je odgovor ponudio politolog i sociolog Anđelko Milardović, gostujući u današnjoj emisiji Večernji TV-a. On se u razgovoru s Petrom Maretić Žonjom osvrnuo na svoju knjigu ''Globalizacija i Europa na raskrižju'', ali i na hrvatske i američke predsjedničke izbore koji nas očekuju.
Objavili ste novu knjigu ''Globalizacija i Europa na raskrižju''. Koliko se zapravo Europa promijenila u proteklih 10 godina?
Puno se promijenila, modernizirala se. Mi živimo u doba druge modernizacije. Najbolji dokaz tomu su promjene koje su bile determinirane tehnologijama, a vrhunac tih promjena je u pojavi umjetne inteligencije i njenoj širokoj upotrebi u različitim sferama života. Umjetna inteligencija je i jedan od markera Europe na raskrižju, iz razloga što se Europa, kao i druge makroregije, suočila s novim tehnološkim izazovima i s pitanjem: Kuda, kako dalje? Ako u obzir uzmemo AI, moramo reći da je to najrazvijeniji alat u povijesti društva, koji treba znati regulirati, kao i sve druge alate. Europa je u odnosu na druge otišla daleko u reguliranju.
Je li danas nemoguće predvidjeti budućnost?
Postoje različiti instituti koji se bave analitikom, ne proricanjem, izradom modela, scenarija itd. To nije nešto što ne postoji, dio je svakodnevnog života. Međutim, to rade ozbiljne države, a ove poput Hrvatske ne vode računa o tome, žive iz dana u dan. Ja sam prije 13 godina osnovao digitalni tim u sklopu Instituta za globalizacijske studije. Osnovao sam i Europski centar za migracijske studije i čekam već 10 mjeseci odgovor Vlade. Vlada koja je suočena s demografskim slomom, migracijama i zamjenom stanovništva, ne reagira na konstruirani alat kao što je Centar za migracijske studije. Ja donosim nešto, a oni ne da kažu ''ne hvala'' nego neće ni odgovoriti – to je razina pristojnosti Vlade RH koja pojedine građane diskriminira s naslova ideologije ili pak imanja ili ne imanja partijske iskaznice.
Prema procjenama, do 2030. bi u RH stranih radnika moglo biti oko pola milijuna. Je li Hrvatska spremna na to? Jesmo li sve prepustili agencijama koje ih dovode?
Trebamo vidjeti uzroke tih migracija. Uzroci su iseljavanje domaćeg stanovništva kao rezultat svih promašenih politika u 30 godina. Ako je iz Hrvatske iselilo oko 400.000 stanovnika, na tržištu se pokazao manjak koji se mora kompenzirati, a koji se prepušta agencijama koje su bliske s vladajućom strankom. Imate paradoks – stranka koja je sudjelovala u konstrukciji ove države sa svojim promašajima sudjeluje u zamjeni stanovništva. ''Najkvalitetniju'' populaciju izvozi, a najnekvalitetniju uvozi. Osobno protiv njih nemam ništa, ali se postavlja dugoročno pitanje kako ćemo se kao društvo razvijati. S ovakvom populacijskom strukturom doseljenika mi se nećemo moći razvijati.
POVEZANI ČLANCI:
Što je rješenje?
Dva iskoraka – selekcija uvoza stranih radnika, ali i da se plati domaće stanovništvo, na taj način bi se trebale ostvariti pretpostavke razvoja. S niskom obrazovnom strukturom ne možemo računati da ćemo biti ozbiljni igrači, već treća liga Zapada. Mi smo na 24.-25. mjestu u EU s ovakvim indikatorima. S ovakvim pristupom ne možemo računati na razvoj, pretpostavka integracije jest da država organizira tečajeve učenja jezika. Mi imamo iskustva Francuske i ostalih gdje se ljudi nisu jezično integrirali. Ako to ne učine, ne mogu funkcionirati i komunicirati sa svojim kolegama. Njihova vertikalna promocija je u tom smislu blokirana i onda se postavlja pitanje integracije tih ljudi.
O kakvim problemima tu govorimo?
Prvi problem jest da je uvezena nekvalificirana jeftina radna snaga koja se tretira kao jeftina roba. Drugi problem jest da ona nije jamstvo nikakvog razvoja, a treći problem može biti da se oni jezično nisu integrirali, a onda i da Vlada na četvrtoj razini nema jasnu sliku kako bi izgledala ta jezična integracija. Posljedice su sljedeće – ljudi će biti izolirani i getoizirani, stvarat će se paralelna društva u kojima nitko neće komunicirati, tu su problemi sigurnosti... Ljudi koji vode ovu državu ne razmišljaju na rok od 10 godina.
(...)
Treći mandat na vlasti sjedi ista garnitura. Pokazuje li to da su građani sretni i da im je dobro ili pokazuje nešto drugo?
Pokazuje nešto drugo. Umjesto modela loto ekonomije kakvu imamo, ja zagovaram model četiri stupa – prvi stup tehnologije, pa energije, hrane i turizma. On je daleko čvršći i daje mogućnost otvaranja novih radnih mjesta. Treći mandat je mogući put u meku diktaturu. Kontrolnih mehanizama nema da bi se suprotstavili tako nečemu. Opozicija je posvađana, mediji su kontrolirani i pretvoreni u propagandu, a kontrolni mehanizam u Saboru je vrlo fragilan. Sabor više ne zastupa interese građana, već interese interesnih skupina. Imamo fenomen cezarizma u ovoj simuliranoj demokraciji kojeg nitko ne može zaustaviti i to su sve temelji za uspostavljanje meke diktature.
S obzirom na to da često komentirate aktualne političke događaje, kako pratite predsjedničku kampanju i raspravu o vojnoj misiji NSATU?
Nametnuta je geopolitika kao tema, a generalno je puno vike ni zbog čega. Zašto? Pozicija predsjednika RH ima svoje uporište u Ustavu. Nametnuta je u kampanji geopolitika kao jedina tema, progutala je cijelu kampanju. To je jedan tip maskiranja i proizvođenja pseudodogađaja, neće raspravljati o drugoj tranziciji jer ona pogađa interesne skupine i dobitnike u ovom društvu. Ne može postojati samo pet posto društva. Ključne teme su zaobiđene. Priroda predsjedničkih izbora u odnosu na ovlasti jest takva da se ne može ići u širokom dijapazonu, ali se o ovim sadržajima može progovoriti strukturalno jer je to svakodnevni život i egzistencija. Zalažem se za obranu života, razvoja i kvalitete života, opstanka i ostanka. Tko kaže da ćemo mi ovim modelom opstati? Nećemo, propast ćemo kao što su i razvijenije civilizacije. Osim ako se ne dogodi jedan tip zaokreta – a sad je vrijeme za zaokret. Oni o tome ne govore, oni pripovijedaju o geopolitičkim akterima i NATO-u.
Ako slušate vladajuće, sve cvjeta i ništa nije loše.
Mi živimo u dva društva – virtualnom i realnom. Palo mi je na pamet tražiti putovnicu i migrirati iz svakodnevnog društva u virtualnu realnost gdje su rasle plaće, gdje je toliko dobro da se vladari čude kakvi su to građani koji ne mogu prihvatiti da je sve kako treba. Ide se drsko prema građanima, ako oni ne valjaju, smijenit ćemo ih. A građani takvi kakvi jesu, trpe sve i svašta i umjesto da smijene one koji misle da je potrebno smijeniti građane, građani su pasivni. To je nekakav zatvoreni krug, nema političke kulture otpora.
Imate li objašnjenje za to? Postoji i teorija da bi se Hrvati pobunili da im je toliko loše.
Mislim da su se ljudi predali. Ovdje žive dvije Hrvatske, živimo u paralelnim svjetovima. Dobar dio ljudi se povukao u privatni život jer smatraju da ništa ne mogu napraviti, drugi dio je odselio, a došli su oni koji ne mogu pružati nikakav otpor. Vrlo fino se ovom masom može upravljati i vladati.
Kako napraviti strukturne promjene?
Vladajući moraju shvatiti da ako ne otvore drugu tranziciju, mi ćemo prestajati postojati na dugi rok. Mi nismo vječni, kao što ni pojedinci nisu, a tako nisu ni kulture civilizacija – propadale su upravo zbog ovakvih simptoma o kojima pričamo. To su promašaji vodstva, korumpiranih političkih elita, unutarnje urušavanje, vrijednosno... Onda dolazimo i do strukturnog urušavanja i to je kraj.
Za kraj, ako biste mogli prokomentirati sutrašnje američke izbore. Koliko će ishod napraviti promjenu u svijetu?
Nekakav utjecaj će biti, ali ako uzmemo uvriježenu vanjskopolitičku teoriju SAD-a, onda znamo da koja god stranka bila na vlasti, ona će pratiti američke interese. Što se tiče unutarnje politike, to ćemo vidjeti. Trump je dio priče o deglobalizaciji, njega sam uzeo kao primjer u knjizi. On želi vratiti Ameriku unutra. Po svemu sudeći, napušta koncept globalizacije jer Amerika tu ulogu više zbog Kine i Indije ne može igrati. Europa se tu više ne može smatrati ozbiljnim akterom, prokockala je tri bitna sadržaja – sigurnost je stavila pod kapu SAD-a i bez njega ne može ništa, energetiku je stavila pod kapu Moskve, a proizvodnju je prebacila u Kinu. Društvo mora biti totalno ludo da ta tri strateška sadržaja stavi pod kapu drugih. Tu se Europa sama porazila, to je strateški autogol.
>> FOTO Predsjednički izbori 2024.: Tko su kandidati i što morate znati o njima
Zadnje 3 rečenice o Europi su pun pogodak.