VIDEO Propada bivša vojarna, vrijedna baština, a mogla bi biti dom za ‘vojsku’ umirovljenika

Tišina, pokoji lepet krila zalutalog goluba, škripa drevnih dasaka i greda, lupanje prozorskog okna dok krhotine stakla pucaju pod težinom koraka, na zidovima grafiti, miris vlage, voda koja kapa nakon nedavne kiše.... Tako izgleda, miriši i zvuči više od dvjesto godina stara zgrada vojarne, danas zapuštena, a nekada monumentalna. Koje je godine sagrađena, nitko precizno ne zna, no ono što se zna jest da pripada austrougarskoj gradnji te je podignuta na području nekadašnje Vojne granice koja je štitila Austro-Ugarsku Monarhiju od Turaka. Adresa na kojoj se nalazi drevna vojarna Strossmayerova je ulica u najmlađem gradu u Hrvatskoj – Novoj Gradiški, koja je utemeljena 1748., odlukom carice Marije Terezije, kao zapovjedno mjesto Gradiške graničarske pukovnije čiji je zadatak bio obrana hrvatskih zemalja od Turaka.

Tko zna koliko je vojnika i časnika, otkako je ova vojarna sagrađena pa do početka Domovinskog rata, prošlo kroz njezine mnogobrojne sobe s debelim zidovima, visokim stropovima i drvenim podovima. U danima kada je blistala u svom punom sjaju, kako doznajemo, vojarna je mogla primiti i do 2000 vojnika i časnika, no kako je točno Domobranska vojarna nekada izgledala, danas svjedoče još samo malobrojne sačuvane stare razglednice. Neke od njih pohranjene su u novogradiškom Gradskom muzeju, a jednu smo pronašli i u ponudi jedne mađarske aukcijske kuće. Staru je razglednicu očito sačuvala neka mađarska obitelji čiji je član, može se pretpostaviti, bio jedan od vojnika ili časnika koji je boravio upravo u ovoj vojarni u Hrvatskoj. Prolazeći širokim, dugim, pustim hodnicima koji čuvaju tko zna kakve sve vojničke tajne, mašta radi sto na sat, jer kako je nekada davno izgledala svakodnevica u četiri zida ove zgrade danas možemo samo pretpostaviti, budući da nikakvih zapisa o staroj vojarni nema čak ni u Gradskom muzeju.

Stara je vojarna svoju vojnu ulogu nastavila i u bivšoj državi te su brojne generacije mladića iz svih bivših jugoslavenskih republika upravo u njoj odsluživale obavezni vojni rok. Neko se vrijeme njome koristila i Hrvatska vojska, a kratko je, nakon Domovinskog rata, služila i kao osnovna škola, dok se prava školska zgrada adaptirala. Od tih dana, u kojima je zgrada bila funkcionalna, pa do danas, prošlo je tridesetak godina, no pri pogledu na unutrašnjost vojarne, doima se kao da je prošlo i mnogo više, jer zub vremena oštar je i neumoljiv. Od njega su nemilosrdniji još samo ljudi – devastirali su prostor i opustošili zgradu koja je bila u vlasništvu države pa se o njoj punih 27 godina, sve do utemeljenja Ministarstva državne imovine, nitko nije brinuo.

Svjestan da vrijeme nije saveznik, nego opasan neprijatelj ovog impozantnom starom zdanju, gradonačelnik Nove Gradiške, arhitekt Vinko Grgić, odlučio ju je vratiti u život te joj dati novu, korisnu i važnu ulogu. No prije početka bilo kakvih radova bilo je potrebno riješiti dio priče oko vlasništva. Prvi korak na dugom putu 'ozdravljenja', potpunog make-overa i prenamjene stare vojarne napravljen je u prosincu 2018. godine, kada je tadašnji ministar državne imovine Goran Marić s gradonačelnikom Grgićem potpisao Ugovor o darovanju. Bio je to, tri tjedna prije blagdana, pravi božićni poklon – Nova Gradiška je u trajno vlasništvo dobila bivšu vojarnu "Slavonski graničari". Nekretnine vrijedne 11,8 milijuna kuna Grad je trebao privesti svrsi u roku od pet godina od sklapanja Ugovora o darovanju te je u navedenom roku trebalo dostaviti Ministarstvu državne imovine izvršnu i uporabnu dozvolu.

Čelnici županije i grada našli su se pred izazovom – kako privući sredstva neophodna za realizaciju projekata. Iako je pri preuzimanju vojarne brodsko-posavski župan Danijel Marušić, optimistično, taj dio priče nazvao "slatkim brigama", ispostavilo se da su te brige itekako velike i poprilično gorke, pa ni do danas nisu riješene.

Ideja što učiniti s prostorom bivše vojarne nije manjkalo. Razmišljalo se o tome da se dio prostora preuredi u muzej, da se osigura prostor za Državni arhiv, učilišni kampus, studentski restoran, muzej šegrta Hlapića. Razmišljalo se i o otvaranju lječilišta u sklopu Opće bolnice Nova Gradiška. No sve što je do danas bilo moguće realizirati jest to da se jedna hala u krugu stare vojarne prenamijeni u Muzej prometa i tehnike, u kojem su, uz razne eksponate, svoj dom našli i novogradiški oldtimeri. U tom je dvorišnom objektu danas je i prostor kojim se koristi HGSS, no glavna, velika zgrada, nekadašnji ponos austrougarske gradnje, i dalje je devastirana i avetinjski prazna. Od ponedjeljka, 3. prosinca 2018. godine, kada je napuštena i zapuštena imovina stavljena u pravni okvir i darovana Gradu, prošlo je više od spomenutih 5 godina, a make-over na staroj zgradi i danas provodi samo vrijeme koje joj je nagrizlo krov. Crjepovi padaju, čitav dio ulice duž dugačke, stare zgrade preventivno je zatvoren za pješake zbog opasnosti da s krova, ali i fasade nešto otpadne i ugrozi prolaznike. Oštećenja krova neminovno su dovela i do sve većih i dubljih ožiljaka u unutrašnjosti zgrade. Vlaga se uvukla u debele i stare zidove, drveni podovi više nisu sigurni za hodanje, trule daske škripe, a dijelovi poda u nekim su prostorijama i potpuno propali. Stakla na prozorima više su iznimka nego pravilo, vjetar fijuče kroz hodnike i sobe koje čuvaju vojničke priče iz prošlosti.

Sa zebnjom se pitamo što staroj vojarni donosi zima koja je pred nama, hoće li krov preživjeti ili će se, pod težinom snijega, potpuno urušiti. Uskoro će pokazati vrijeme. No da će čovjek ipak pobijediti u svom nastojanju da obrani vojarnu od zuba vremena i vrati joj bar dio onog nekadašnjeg, starog sjaja, čvrsto je uvjeren gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić.

"Imamo široku lepezu projekata koji su na stolu. Glavna je ideja da vojarnu prenamijenimo u dom za starije i nemoćne, jer je u cijeloj Republici Hrvatskoj, pa tako i u Novoj Gradiški, iznimno velika potreba upravo za takvim prostorima. U zgradi bivše vojarne bilo je, nažalost, mnogo loma, krađe, iščupani su radijatori i instalacije. Budući da je riječ o približno 3000 četvornih metara prostora, za tu je investiciju, prema našoj procjeni, potrebno između pet i šest milijuna eura. U kontaktu smo s nadležnim Ministarstvom, očekujemo razgovore i pripremili smo sve potrebne materijale kojima ćemo predstaviti svoju ideju te pokušati uvjeriti ministre da bi bilo dobro taj projekt financirati ili sufinancirati, stoga se nadam da će se on konačno i realizirati. U međuvremenu, nama je rok za projekte prošao, no moramo raščistiti i odnose s Ministarstvom graditeljstva, Odjelom imovine, a u međuvremenu su se pojavili i problemi vezani za legalizaciju određenih vojnih objekata", kaže nam gradonačelnik Grgić.

No iako želje, volje i ideja ne manjka i dalje nedostaje ono što pokreće krvotok baš svakog velikog projekta, a to je novac. Još se jednom potvrđuje tužna činjenica da je ono što je nekada davno sagrađeno od temelja danas teško čak i održavati, pa će tako, sve dok se ne zatvori financijska konstrukcija, i vrata stare vojarne ostati zatvorena. Hoće li vrijedna baština i dalje stajati neiskorištena, prepuštena vremenu koje će svakom godinom koja prođe na njoj ostavljati dublje ožiljke, ili će se ipak ovoj starici, koja je nekada bila važna točka obrane, dati toliko potrebna 'financijska' infuzija koja će je vratiti u život?