Umjetnine bivšeg premijera Ive Sanadera sudski su ovršitelji popisivali desetak sati prije nego što su ih s dva bijela kombija odvezli u depo Muzeja suvremene umjetnosti. Zaplijenjene umjetnine bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića popisivali su nekoliko dana.
Obje ekipe “popisivača” jednako su stručne pa je razlika u art-imovini dvojice političara s novom, remetinečkom adresom, već samim time jasna.
Ulja manjih dimenzija
To, naravno, ne znači da se time dobio metar za odmjeravanje kazni. Ali se dobio metar za pohlepu.
Iz mnogih je razloga zato dobro usporediti kolekcije naših najpoznatijih ptičica iza rešetaka. O Sanaderovim su oduzetim umjetninama svoje rekli najpouzdaniji procjenjivači i stručnjaci za umjetnost. Bivši ravnatelj Moderne galerije Igor Zidić javno je skinuo kapu onome što je vidio kod njega kada je prije desetak godina došao posuditi jednu sliku Vlahe Bukovca za izložbu.
Opa! Sanader se može pohvaliti Bukovcem, brujao je Zagreb, nekad potkovan u umjetnosti, a sada pretvoren u tajkuneriju u kojoj se kupuju imena, a ne slike, kao što se neselektivno kupuju modni brendovi, a ne modeli koji grade stil i ukus.
Novinari su se rastrčali za stručnjacima koji bi im pomogli u procjeni privremeno oduzete umjetničke imovine. Ugledni su profesori, kustosi, aktivni i umirovljeni stručnjaci padali u nesvijest na novinarsku molbu da procjenjuju nešto što nisu ni vidjeli. Bili su u pravu. Procijeniti djelo samo na temelju onoga što o njemu piše na policijskom popisu, devalvacija je profesionalnog dostojanstva. No, zar baš uvijek? Ne, ako, primjerice, imate navedene dimenzije djela, na čemu je svoje procjene temeljio stručnjak koji je za Večernji list proučavao Vidoševićevu listu umjetnina.
No, budući da je u javnosti već bilo objavljeno kakve i koje Bukovce ima Sanader, mogao je sa sigurnošću reći da su kod nekadašnjega premijera djela tog slikara B-kategorije. Ulja manjih dimenzija.
U međuvremenu se iz USKOK-ova zahtjeva za prošireno oduzimanje imovinske koristi Sanaderu i široj obitelji, poslanoga početkom studenog Županijskome sudu u Zagrebu, lako zbraja sva njegova inkriminirana imovina, pa i ona umjetnička.
Kraljević, ali u tušu
Ona zaplijenjena u vili u Kozarčevoj procijenjena je na 833.000 eura. Djela zaplijenjena u poslovnim prostorima trgovačkih društava “Alia savjetovanje” i “Perbujac” vrijede prema procjeni 31.000 eura. A kod mesara Stjepana Fiolića krile su se Sanaderove umjetnine vrijedne 315.000 eura. Ukupno je to oko 1,2 milijuna eura! Popisano je 369 djela, gotovo upola manje nego u Vidoševića, kod kojeg, međutim, na listu ulaze i arheološki nalazi, porculan, vrijedne knjige, karte... Tako procijenjeni Vidošević teži oko pet milijuna eura kad je riječ o umjetninama.
Mnogi su prijepori o tome koja je umjetnina zapravo posrijedi prisutni i kod Sanaderova blaga. Popis kaže da posjeduje sliku Miroslava Kraljevića “Odmaranje” iz 1912. Tu čovjek odmah razrogači oči jer je “Odmaranje / Žene u prirodi” jedno od najznačajnijih Kraljevićevih djela. Znamo da su se proljetos u zagrebačkoj galeriji Deči upravo uz tu sliku okupili uzvanici i štovatelji Kraljevića kako bi obilježili stotu godišnjicu smrti jednog od najvećih hrvatskih slikara svih vremena.
No, i s minimalno znanja, i samo s popisa, a bez fotoelaborata koji su načinjeni uz svaku privremeno oduzetu umjetninu, znao bi da je posrijedi nešto drugo: Sanader posjeduje Kraljevićevo “Odmaranje” iz 1912. godine, ali je riječ o tušu na papiru, dimenzija 23x26,5 centimetara. Vjerojatno je riječ o pripremi za interpretaciju u ulju dimenzija 58,1x49,9 centimetara, kojim je Kraljević “katalizirao Cézanneove Kupačice”, kako o djelu pišu kunsthistoričari.
Pejzaž na tri rate
Popis privremeno oduzetih umjetnina, ma koliko pažljivo rađen, krije mnoge zamke. Rijetka su općepoznata djela, rariteti i kapitalci čije je ime naširoko poznato. Zato kad u popisu Vidoševićevih umjetnina uočimo bilješku pod rednim brojem 212. “Robert Auer, 1914., ulje na platnu – Dva ženska lika”, dimenzije 192x115, ne znamo sa stopostotnom sigurnošću je li to kapitalac (kako stručnjaci nazivaju djela od vrhunske tržišne i umjetničke vrijednosti, koja predstavljaju i nacionalno blago) ili nije. Auerova slika iz 1914. s dva ženska lika je i čuvena “Alegorija medicine”, no ona je drukčijih dimenzija. Zato je važna stručna analiza koja tek treba uslijediti.
Ponekad valja razabrati navodi li se na listi tek ono što popisivač vidi, ne znajući naslov djela, iako ga u popisu navodi kao da je riječ o naslovu.
Ugledni procjenitelj kojega smo zamolili da nam pomogne usporediti dvije zbirke, Sanaderovu i Vidoševićevu, kaže kako je bivši premijer bio uvjeren da su mu Bukovci najvredniji, a ima ih više od pet, no nije bio svjestan da ih nikad ne bi uvrstili na izložbe da on nije bio na tako visokoj političkoj funkciji. Iz onoga što se dosad dalo vidjeti na izložbama i na druge načine, naš pomoćnik u zaključcima kaže: – Neću reći da je Vidošević boljeg ukusa od Sanadera, ali je svakako bio bolji trgovac. Imao je i više vremena na raspolaganju i više novca jer je već sredinom devedesetih mogao kupovati vrijedna djela.
A za Sanadera znamo da je od 1991. godine bio pomoćnik ministra vanjskih poslova. I da je išao na izložbe i kupovao djela mladih autora. Raspitivao se, primjerice, kod svog tajnika kako vidjeti radove Lovre Artukovića. Veru Nikolić je kupovao na tri rate. Bilo je to jedno ulje na platnu, pejzaž iz 1910. otprilike. Na izložbama je bio češće viđen negoli Vidošević koji je pak išao samo na bombastična otvorenja.
Darovi na brzinu
Sitničarenje je pojam koji dobro opisuje Sanaderovu zbirku jer tu ima svega i svačega. Puno su mu poklanjali. Svaki bi se direktor sjetio da Sanader voli umjetnine pa bi odlučio da mu se na brzinu nešto kupi. I njegovi bi isto tako rekli: “Joj, Nova godina je, moramo šefu dar donijeti...” Tako su mu “ispoklanjali” puno toga u zbirci, zaključio je naš suradnik.
tko zna zna, tko ne zna dva.....