Vijeće Europe pozvalo je vlade članica da zabrane genetska testiranja ljudi osiguravajućim kućama primjerice za zdravstveno i životno osiguranje i da bolje zaštite zdravstvene i genetske podatke koje osiguravajuće kuće obrađuju. Usvojena Preporuka ministara Vijeća Europe, koja je prvi međunarodni pravni instrument u ovom području, upućuje na to da stvari izmiču kontroli jer napredak znanosti nosi opasnost od zlouporabe i diskriminacije temeljem genetskih karakteristika ljudi, što danas rade osiguravajuće kuće, sutra poslodavci i bankari, koji bi rado tražili genetski test ljudi da vide isplati li ih se zaposliti ili im dati kredit...
Ljudi nisu roba
Zastrašujuća je i mogućnost da se ljude tretira kao oštećenu robu zbog genetskih karakteristika, pa u najboljem slučaju trebaju biti kažnjeni skupljim premijama osiguranja! U nas osiguravajuće kuće ne traže genetsko testiranje, jer je zdravstvo, kakvo-takvo dostupno svima, a i nije dozvoljeno tražiti genetsko testiranje.
– Očito je ideja genetskog testiranja za potrebe osiguravajućih društava raširena u Europi. To je višestruko opasna ideja i praksa jer negira jedno od najvažnijih načela Europe – solidarnost. Zdravstveni sustav u Europi zasniva se, za razliku od američkog, na paušalnom uplaćivanju osiguranja i povlačenju sredstava u slučaju potrebe načelom solidarnosti. U SAD-u se zdravstvene usluge plaćaju prema tome koliko je tko bolestan. Genetskim testiranjem osiguravajuća bi društva bila u povlaštenoj poziciji da precizno procjenjuju visinu rizika bolesnih odnosno potencijalno bolesnih, dok bi im zdravi i dalje uplaćivali paušalno. Ovakvu pohlepu za profitom treba odbaciti čak i ako zanemarimo opasnost od zloporabe podataka koji mogu doći i drugima u ruke. U Hrvatskoj bi to značilo kršenje zakona, a od toga bi najviše koristi imali poslodavci, banke i druge zainteresirane strane – kaže prof. Amir Muzur, bioetičar i pročelnik Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini na riječkom Medicinskom fakultetu.
Različita praksa u EU
Glavni tajnik Vijeća Europe ističe da genetski podaci moraju biti zaštićeni, genetski testovi u svrhu osiguranja zabranjeni, a vlade moraju osigurati da se nikog ne diskriminira temeljem genetskih karakteristika. Kod genetskog testiranja se, kaže Muzur, nerijetko zaboravlja na “pravo na neznanje” koje ima svatko tko ne želi znati za neizlječivu bolest koju će razviti bez mogućnosti utjecanja na nju. Neke zemlje izričito brane genetsko testiranje u svrhu osiguranja, neke ga dopuštaju ako iznos osiguranja prelazi određenu svotu, a u nekima se ljude može “zamoliti” da daju genetski test ako postoje spoznaje o genetskim bolestima u obitelji!