Vijeće od Sabora traži tumačenje 4. članka Zakona o medijima

Hoće li se Žikina dinastija na RTL-u emitirati s hrvatskim prijevodom ili bez njega doista ne spada među najvažnija pitanja i aktualne probleme hrvatskog društva. Ali, baš taj izmišljeni problem dobar je simptom za očitavanje bolesti čije su se metastaze raširile po čitavom hrvatskom državnom organizmu, odnosno aparatu koji bi morao počivati na jasnim i pravednim zakonima i na ljudima koji ih razumiju i provode. U tom bolesnom stanju zamućeni su kriteriji i norme, a i rub čvrstog tla zdravog razuma i pameti iza kojeg zjapi provalija gluposti. Posljedice su nam vidljive gotovo svaki dan na mnogim područjima javnog života i djelovanja. Ljudi za koje se baš ne može reći ni da su glupi ili neobrazovani, odjednom se upravo tako počnu ponašati i s velikim se čuđenjem i neshvaćanjem okreću oko sebe kada im iz još uvijek koliko-toliko zdrave okoline počnu stizati prijekori i šamari.

Dobar alibi

Oni najčešće budu u pravu kada tvrde da nisu učinili ništa nezakonito, jer svrha zakona baš i nije potpuno dokidanje svakog zdravorazumskog rasuđivanja. Ali, nedorečen zakon često dobro posluži kao alibi onima koji se u nekim stvarima odluče praviti ludi i nedovoljno razboriti.

Konkretan slučaj spomenut na početku teksta, primjerice, spada u područje koje regulira Zakon o elektroničkim medijima, a regulatorno tijelo zaduženo za nadgledanje njegova provođenja je Agencija za elektroničke medije čijim radom upravlja Vijeće za elektroničke medije. Upravo to Vijeće jučer je na posredan način i samo priznalo da je Zakon nedovoljno jasan kada je preko Vlade od Sabora zatražilo "vjerodostojno tumačenje članka 4. Zakona o elektroničkim medijima".

Podsjetimo, to je članak u kojem piše da su "pružatelji medijskih usluga dužni objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik", ali isto tako da "uporaba hrvatskog jezika nije obvezna ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku".

Zdrav razum

Teško da će pravo, pisano jezikom kojem prijevod treba mnogo više nego bilo kojem srpskom filmu, nadomjestiti zdrav razum. Ali, kada se već od Sabora i njegova predsjednika traži vjerodostojno tumačenje, na njima je i prilika da što manje zakučastim riječima i formulacijama napišu ono što je većini ljudi ionako jasno: Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima u međusobnom sporazumijevanju i razmjeni kulturnih dobara kao što su knjige i filmovi ne treba prijevod ni prevoditelj. Pa ako nam već zakon mora propisati da se razumijemo, neka to i učini, bez obzira na to koliko će time biti ojađeni i razljućeni svi oni kojima je materinji jezik draže upotrijebiti kao ogradu nego kao most. Vjerujem da su takvi sada i u Hrvatskom saboru u manjini.

Ali, nije problem samo u jednom članku, nego u općenitosti čitavog Zakona o elektroničkim medijima iz koje proizlazi mogućnost proizvoljnih tumačenja, ovisno o trenutačnom sastavu Vijeća za elektroničke medije. S RTL-a tako ističu kako Vijeće, primjerice, šest godina nije imalo nikakve primjedbe na emisiju Exkluziv, a onda odjednom jest, premda se ni forma ni sadržaj nisu mijenjali. Naravno, o nedorečenosti zakona govori već i sama činjenica što se emisije poput Exkluziva, Exploziva ili Red Carpeta Nove TV uopće smatraju informativnim programom. Ali, komercijalne televizije u tom pogledu ništa nisu prikrivale nego su upravo na temelju takvih programskih osnova i dobile državne koncesije. A treba im priznati i to da su u mnogim izvanrednim situacijama gledatelje informirale daleko pravodobnije, dinamičnije i objektivnije nego javni servis HTV-a kojem je to jedan od prioritetnih zadataka.