Tražeći podatke o isplatama naknada vijećnicima u županijama, iznenadili smo se kad smo uočili svu šarolikost obračuna naknada koje se isplaćuju vijećnicima županijskih skupština, predsjednicima i njihovim zamjenicima te članovima i čelnicima skupštinskih radnih tijela. Neki na taj način ostvaruju prilične dodatne honorare uz plaće za svoj redovit posao. Kriterij financijskih mogućnosti, odnosno veličine proračuna ili broja stanovnika, nije ni u kakvoj korelaciji s cijenom lokalne demokracije.
Analiza dobivenih podataka ne daje suvisao odgovor zašto, recimo, vijećnici bogate Međimurske županije dobivaju gotovo četiri puta manju naknadu od one koju dobivaju njihovi kolege u siromašnoj Šibensko-kninskoj županiji. Ili, zašto čelnik međimurske Skupštine dobiva 1500 kuna mjesečno, a vukovarsko-srijemske 8000 kuna.
Od 500 do 3480 kuna
Potpredsjednik Virovitičko-podravske dobiva 500 kuna, Splitsko-dalmatinske 3480, a Brodsko-posavske 5109 kuna u bruto iznosu. Neki su vijećnici plaćeni mjesečno, rjeđe po sjednici, a neki temeljem obaju kriterija. Tako u Splitsko-dalmatinskoj županiji vijećnici dobivaju 1400 kuna mjesečno i još 1400 po sjednici. Uglavnom je uvjet za naknade sudjelovanje sjednicama, ali ponegdje se, kao i u Saboru, ni to ne traži. Vijećnici, ali i drugi političari, uglavnom dobivaju naknade i za rad u radnim tijelima skupština, gradskih i općinskih vijeća, i to uglavnom u iznosima od 100 do 300 kuna po sjednici. Zatim, imaju pravo i na naknadu troškova prijevoza, službenog puta, dnevnica i drugih materijalnih troškova. Uzgred, treba napomenuti da se naknade dodjeljuju i za članstvo u upravama lokalnih ustanova i tvrtki.
Na naš upit nisu nam odgovorili iz svih županija ili su nam poslali “šifrirane” odgovore s kompliciranim definicijama izračuna naknada ovisno o koeficijentima, osnovicama, prosječnoj plaći... umjesto iznosa u kunama. Gotovo nitko na lokalnoj razini ne smatra da su naknade koje se isplaćuju lokalnim političarima informacije koje bi trebale biti dostupne građanima na službenim stranicama lokalnih jedinica. Podatke koje ovdje koristimo za gradove i općine dijelom smo našli na lokalnim portalima ako nismo mogli naći odluke u službenom glasniku.
Politička trgovina
Zanimljivo je da čelnik Općinskog vijeća u Brinju dobiva 3000 kuna mjesečno i još 450 kuna po sjednici, više od polovice čelnika županijskih skupština te gotovo kao predsjednik Gradskog vijeća bogatog Dubrovnika koji mjesečno dobiva 4500 kuna, te puno više od čelnika gradskih vijeća Karlovca (1230), Zadra (1500), Poreča (2098). Vijećnici u Dubrovniku, Baškoj Vodi ili Osijeku imaju 1500 kuna mjesečne naknade, u Splitu 2000, u Šibeniku 1270, a u Zadru i Županji 500 kuna, dok u Tučepima i Brelima ne dobivaju ni kune. U nekim sredinama naknade dobivaju i članovi mjesnih odbora i gradskih četvrti, dok je gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić gotovo ismijan kad je to predložio na svome području prije nekoliko mjeseci, a bila je riječ o naknadama od stotinjak kuna. Svojedobno su u Zagrebu predlagali ukidanje tih naknada za mjesne odbore i gradske četvrti, ali ih je gradonačelnik Milan Bandić obranio riječima: “Ne dirajmo te naknade, to je crkavica.”
Što se na višoj razini baš i ne bi reklo jer pojedine sjednice sa “skupim” sudionicima koštaju više i od stotinu tisuća kuna. Naknade su zakonom prepuštene na odluku lokalnih vlasti i nerijetko su izvor sukoba, političke trgovine, prepucavanja, nedosljednosti i posljedica toga je kaotično stanje bez ikakvih kriterija koje dovodi do krajnje nepravednih i ničim opravdanih razlika u tretmanu vijećnika. Ono što HDZ-ovi vijećnici zagovaraju recimo u Osijeku, u drugoj sredini brane, ali isto vrijedi i za SDP, odnosno nijedna stranka ili nezavisni vijećnik ne može se izuzeti od te neprincipijelnosti.
Laburist Jaroslav Pecnik nazvao je HDZ-ov prijedlog u Osijeku populističkim, iako je Dragutin Lesar tada predlagao smanjenje plaće saborskim zastupnicima 25 posto. Populistom je prozvan i mladi vijećnik u Trogiru Mario Derossi kad je predlagao ukidanje naknada jer je vijećnička dužnost “moralna, časna i volonterska”, a njegov su prijedlog odbili i vladajući i oporba. Dok je recimo potpredsjednicima Gradskog vijeća Vinkovaca Damiru Pezeroviću (nezavisni) i Goranu Čordašiću (HSS) “zbog obujma poslova” ili “političke lojalnosti” naknada lani u rujnu povećana s 1600 na 5225 kuna, dok je na istoj sjednici gradonačelnik Mladen Karlić kritizirao Vladinu “populističku mjeru” porezne reforme koja je dovela do smanjenja lokalnih proračuna. Kad su pak nezavisni vijećnici Viškova predlagali odricanje od naknada na koje se godišnje izdvoji 1,45 milijuna kuna, SDP i HDZ to nisu dopustili.
Skandalozno povećanje
Sisačko-moslavačka županija primjer je političkog kupovanja. Bivša SDP-ova županica Marina Lovrić Merzel je i na naknadama temeljila stabilnost svoje vladavine. Najveći korisnici tih naknada, osobito savjetodavnih, nedavno su izglasali skandalozno povećanje naknada, zbog čega je vijećnica HSS-a iz moralnih obzira podnijela ostavku na članstvo u dvama radnim tijelima te je HDZ-ov župan Ivo Žinić digao svoj glas protiv povećanja naknada za 350 posto u jednoj od najsiromašnijih županija.
U novije vrijeme na lokalnoj razini često se predlaže smanjenje pa čak i ukidanje naknada vijećnicima. No, predlagatelji često bivaju optuženi za skupljanje političkih bodova, jeftini populizam, te se brani čast i radišnost vijećnika kojima posao nisu samo sjednice već i rad s građanima. Demokracija košta, decentralizacija je poželjna, ali više nego očito je da je nužno uvesti reda, to više što se politička uloga nekih vijećnika, kao i u Saboru, svodi isključivo na dizanje ruke.
>>Istražili smo koliko zarađuju hrvatski župani i čime su napunili imovinske kartice
Mogu oni raditi što hoće jer vlada zna udariti samo po državnim službenicima kako bi zaštitila državni proračun....A hrpa parazita i uhljeba o kojima ovaj članak govori se također debelo financira iz proračuna... no po njima se ne udara. Zašto ? Jer je to stranačka 'baza' na terenu....