Vikendice i kuće u "hrvatskoj Toscani" prodaju se u bescijenje. Ono što je za vlasnike "teret", za potencijalne kupce može biti dobra prilika, piše Deutsche Welle.
Banovo brdo, dio Baranje koji se naziva i "hrvatska Toscana" zbog južnih obronaka na kojima se uzgaja vrlo kvalitetna vinova loza, jedna je od najatraktivnijih kontintinentalnih destinacija u Hrvatskoj. No, trenutačna situacija bacila je tamošnje nekretnine u bescjenje. Predio na 20-30 minuta vožnje od Osijeka premrežen vinskim cestama i vinarijama, od one najveće, vinarije Belje do mnogo malih i srednjih vinara, postala je turistički vrlo zanimljiva destinacija. Gastronomska ponuda, biciklističke staze, blizina parka prirode Kopački rit i sve veća ugostiteljska aktivnost ovaj pomalo zapušteni dio Hrvatske pretvara polako iz ruralnog dijela zemlje u ono što turistički marketing naziva "destinacijom".
Način života koji je sasvim drugačiji prije trideset godina i danas, tranzicija i emigracija, ostavio je posljedice koje su na tržištu nekretnina prouzročile neka vrlo čudna kretanja. Naime, danas je kuća ili vikendica u Slavoniji ili Baranji postala luksuz mnogima – i to uglavnom zbog nedostatka vremena, a ne novca. Oni koji su nekretnine naslijedili, žele ih se što prije riješiti. U situaciji u kojoj oni koji su ostali u Slavoniji rade "od jutra do mraka", malo tko ih želi kupiti. Najavljeni porez na nekretnine dodatno stvara (kažu nepotrebni) strah.
Najveći nedostatak - lokacija
To je na tržištu stvorilo nesrazmjer između cijene i realne vrijednosti pa se u okolici Osijeka može kupiti kuća u kojoj je, da bi bila useljiva, potrebno dovesti samo ličioca za već sedam do osam tisuća eura. Vikendice s voćnjacima, vinogradima i nekoliko tisuća četvornih metara zemlje na osami prodaju se za slične cijene. Starije kuće u koje je potrebno ipak malo više uložiti, ali s većim parcelama zemlje, prodaju se za nevjerovatnih četiri do pet tisuća eura.
Ivana Barišić iz Osijeka prodaje obiteljsku kuću koja je sagrađena na njezinoj djedovini za 7.500 eura. "Riječ je o kući od 80 četvornih metara i vinskim podrumom, s preko 5.000 metara zemljišta na kojemu se nalazi voćnjak s jabukama, šljivama, kruškama, ali i vinograd. Na zemlji postoji i bunar, a iako je na vrlo mirnom, tihom i osamljenom mjestu, zimi ralica prolazi prilaznim putem" kaže Ivana svjesna da je jedini nedostatak kuće ono što je nekad bila njezina najveća prednost - lokacija. Obitelj Barišić ima i bakinu kuću u susjednim Kneževim Vinogradima, pa u strahu od najavljenog poreza na nekretnine gledaju da se "riješe" viška nekretnina. Žive i rade u Osijeku, a iako je kuća na 20 minuta od grada, ipak nemaju vremena održavati niti brinuti se o imanju u svakodnevnom užurbanom životnom ritmu.
Ne rastaju se lako od obiteljske imovine i svjesni su da postoje načini da nekretnina postane profitabilna, ali ... "Da imamo nešto gotovine koju bi mogli uložiti u posao koji bi barem mogao pokrivati troškove održavanja kuće, mogli bismo se upustiti u neki seoski turizam, ali zbog posla najveći je problem nedostatak vremena", kaže Ivana Barišić.
Nije problem samo novac nego i vrijeme
Krunoslav Šabić koji se već godinama bavi trgovinom nekretnina i sam kaže da je situacija na tržištu uvjetovana mnogim okolnostima.
"Nekretnine najviše kupuju mlađi parovi koji su tek pred zasnivanjem obitelji, ali današnji način života ne ostavlja puno slobodnog vremena pa se najviše traže stanovi u gradu i u blizini radnog mjesta. Danas su radna vremena takva da čovjeku ostavljaju malo vremena da održava dvorište, kuću općenito. Do 15 sati rade još samo javne službe, ostali dolaze kući mnogo kasnije i ritam života je takav da malo tko ima vremena kositi travu i brinuti se o okućnici."
Osim zbog već mnogo puta spominjane depopulizacije Slavonije i Baranje, što zbog niskog nataliteta, a što zbog iseljavanja u treće zemlje ili druge krajeve Hrvatske, u ruralnijim dijelovima se oslobodilo mnogo životnog prostora. Kuće građene sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća više nitko nema vremena održavati niti uživati njihove blagodati, jer oni koji imaju novaca – uglavnom nemaju vremena.
Krunoslav Šabić kaže da trenutno takve nekretnine uglavnom kupuje viši srednji sloj, naime, kategorija koja je na žalost u nestajanju.
Niske cijene atraktivnih nekretnina potencijalni su trenutak i za zaradu jer je novac vrlo jeftin, a kamatne stope nikad niže. S obzirom da su cijene takve da teško mogu biti niže, neki vide nekretninu i kao dobru investiciju čija će cijena samo rasti sa razvojem turizma koji postaje sve brže rastuća grana gospodarstva i na kontinentu, a ne samo na obali.
Krunoslav Šabić smatra da se trenutna situacija ipak popravlja. Rast BDP-a i polagani izlazak iz krize ipak je donio određeni optimizam. Primjećuje se oporavak novogradnje što će zasigurno imati posljedice i na ostale segmente tržišta. Stanje na tržištu nekretnina je neiskorišteni resurs velikih potencijala. Hoće li danjašnji vlasnici požaliti što prodaju djedovinu, pokazat će vrijeme.
>> Država ima 900 stanova za azilante, u 4000 stanova su zaštićeni najmoprimci...
>> Grad prodaje 18 nekretnina vrijednih i do 800.000 kuna. Stanje? 'Neuseljivo'
Upravo tako. Moja majka je nekad doma s posla dolazila u pola dva, otac u pola tri, a ja u pola sest, Kakve okucnice i vikendice vam uopce padaju na pamet? Nije vam ovo neradnicki socijalizam u kojemu radnik moze imati vikendicu i tu trositi svoju energiju, a na poslu se cuvati prekomjernog rada. Danas se radi puno produktivnije i vise nego nekad, tako da od umora nitko i ne stigne pomisliti na tako sulude ideje poput vikendice za obicnog radnika ili sluzbenika. Gdje toga ima?