Viktora Žmegača, germanistu, muzikologa, povjesničara umjetnosti i književnika, sve ove godine nije uzrujavalo što nikako da postane hrvatski akademik. Izjavio je to u ekskluzivnom intervjuu Obzoru Večernjeg lista. Ipak, sad kad je napokon postao član HAZU, dva mjeseca nakon što je navršio 83 godine, dva su razloga zbog kojih nije pretjerano zadovoljan.
- Smetala me zapravo samo očevidna nelogičnost, načelno protuslovlje. Već sam dugo član dviju stranih akademija gdje možete biti samo vanjski ili dopisni član. Ali u Zagrebu? - kaže Viktor Žmegač. Drugi su razlog njegova nezadovoljstva njegovi mlađi kolege čije imenovanje nije privuklo medijsku pozornost. - Točno je da je moj takozvani slučaj ovih dana privukao znatnu pozornost medija. Žao mi je, međutim, što nije na isti način odjeknula vijest da su moji mlađi kolege, Zoran Krava i Boris Senker, također postali redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Spominjem samo nove članove čiji rad mogu primjereno prosuditi. Kravar i Senker pripadaju samom vrhu na područjima koja zastupa Razred za književnost.
U intervjuu Branimiru Pofuku profesor Žmegač dotiče se ključnih svjetskih pitanja i, očekivano, na svako ima i više nego kompetentan odgovor.
O duhu vremena u kojem živimo kaže:
- "Opstati ili ne, to je tehničko pitanje. Stoga je i opća svijest obilježena, otvoreno ili prikriveno, mutnom smjesom hedonizma, dakle uživalaštva i tjeskobe. I oni ljudi koji nikad nisu čuli za Beckettov komad Svršetak igre mogu se osjećati kao njegovi akteri. Sve to dakako vrijedi za gospodarski razvijene zemlje. Znatan dio svijeta isto je tako ugrožen, ali aktualno samo od suše, nestašice hrane, epidemija. Bijednici participiraju u tjeskobi, ali ne sudjeluju u luksuzu."
O globalizaciji:
- "Ako globalizacija ne znači samo povezanost banaka i tempo robne razmjene, nego i izjednačavanje u dobrom smislu riječi, onda smo od ozbiljne globalizacije neizmjerno daleko. Za nju će se morati truditi još mnoge generacije."
O suvremenom odnosu prema umjetnosti:
- "Sve se može napisati, slikati, skladati, jer publiku ništa više posebno ne dira. Božica postmoderne umjetnosti zove se Indiferencija. Iz toga se, međutim, ne nameće zaključak da se približavamo sumraku kulture. Kultura je jedina ljudska konstanta iznad razine fiziologije. Kultura ostaje, mijenjaju se samo njezini oblici. Ekonomisti to ne vole čuti, ali nije nimalo sentimentalno ako se tvrdi da će slike i priče nadživjeti banke. Za to će se pobrinuti bankari sami."
O krizi Europe:
- "Iako se konstelacije unutar takozvane akutne krize mijenjaju iz dana u dan, jedna od konstantni je odnos između Njemačke i Francuske. Nadam se da se u njemu neće ništa bitno promijeniti i da će vlade tih zemalja i ubuduće biti svjesne svoje presudne odgovornosti. Poremećaj bi mogao imati teške posljedice."
Cijeli intervju pročitajte u subotu u Obzoru, u tiskanom izdanju Večernjeg lista.
Poštvani Gospdine Žmegač Vasrazumijem u potpunosti. Imao sam priliku da s Vama mogao razgovarati. Drugi su svoje laktove ozlijedili da bih došli do svog cilja. Vi niste jer ste svojim znanjem i trudom dokazali tko ste. Moje osobno poštovanje i svako dobro Vam želim.