Viktor Gotovac, bivši predsjednik zagrebačkog SDP-a, objavio je prijeteće pismo koje je stiglo na adresu Pravnog fakulteta na kojem predaje kao profesor, a referira se na kolumnu koju je prije nekoliko dana objavio. Kao jedan od brojnih političara i osoba iz javnog života koje se suočavaju s anonimnim prijetnjama, Gotovac je to podijelio na svom Facebook profilu te poručio kako će on ''i dalje po svom''.
''Četvrtak je dan za saznati što se dogodilo 7. lipnja 1932. Na Ilici, ispred broja 10. Metalnim štangama je pretučen i teško ozlijeđen Mile Budak. Da, onaj poznati, ognjištar. Dr. Mile Budak. Kasnije i ministar. Za četvrtak navečer, nakon ispita, destinacija mi je I. PP. Do sada sam primao prijetnje za Tita i tako. Sada, evo, "obožavatelj" je popratio kolumnu u Nacionalu od dana 15. Travnja "Dan poslije - nespreman". Uz "kurtoazno" povijesno - bajkopričanje čovjek me usporedio sa dr. Milom. Ok, ne baš. Samo mi je uljudno poželio da doživim isto - tamburanje metalnim šipkama - u Gundulićevoj 10. Na adresi Pravnog fakulteta. Na radnom mjestu. S tim da nakon toga ne moram pustiti uske brčiće, postati ustaša, a ni mitteleuropski ljubitelj nacizma'', objavio je Gotovac na svom Facebook profilu.
''E, sad ne znam da li antifašisti prijete štangama, da l im se digne trepavica na ushit na udaranje šipkom po glavi, da li se vesele kad nekog natamburaju. Koliko ih poznam - ne. Ovaj "hrvatski branitelj - ponosni ustaša", kako se potpisao - da. Nema generalizacije, uvažavam svakog čovjeka, pa i onog sa kojim se nimalo ne slažem. Ali, ovaj - ne. Prijeti i raduje se tuđoj boli. Kada mu se ne svidi neka konstatacija, riječ, stav, vrijednost'', dodao je, smatrajući kako se ne radi ni o kakvom ''hrvatskom branitelju niti ponosnom ustaši, već netolerantnom mrzitelju''.
''Nebitno lijevi, desni ili srednji. Nimalo ponosa nema u tome da netko prijeti fizičkim nasrtajem kada nečim nije zadovoljan. Ništa hrvatsko. Ništa braniteljski. Napadački, da. Možda s prvim bijelim i ušatim U. Ali nimalo hrvatski. Drago mi je što sam napisao tu neku riječ, rečenicu, konstataciju, stav koja ga je uznemirila. Nadam se da ću i opet. Jedino tako Hrvatska može postati bolja. Država i društvo. Provokacijom istinom. Onom koja se skriva ili ne govori, kulavičluk kakav se očekuje od salonskog ljevičara. Vjerojatno će ga izluditi i ovotjedna kolumna, o oslobođenju Zagreba. Možda i sljedeća, o Bleiburgu, neće odgovarati njegovom ukusu. Jebe me se. Ja ću i dalje po svom. I, nema tu neke velike priče, samo stav. A on neka radi kako želi, po svom. Može i štangom. Ispred Gundulićeve 10. Da se čovjek javio mogli smo popit kavu u B041. Ovako, s pizdunima koji prijete nema kave. Samo stav. A luta continua, dragi druže "hrvatski branitelju - ponosni ustašo"! Toliko o demokratskom i tolerantnom. Toliko i o tome koliko je važno pisati i govoriti, komunicirati stavove i vrijednosti!'', zaključio je Gotovac.
>> VEČERNJI TV: Treba li korištenje Za dom spremni biti kazneno djelo?
"Četvrtak je dan za saznati".... Dotičnik bi, ako već želi biti javnom osobom, trebao malo uglačati svoj hrvatski jezik. On bi trebao znati, kao profesor, kako se taj prijedložni infinitiv (tvorba: prijedlog za + infinitiv) mora izbjegavati jer nije primjeren jeziku. Posvema negramatična pojava. O Dotičnikovoj uporabi skupine "da li" neću ni govoriti.