Vilma Espin Guillois: Gerilka koja je revoluciju provela i u kuhinji

Prošloga tjedna umrla je Vilma Espin Guillois, žena koja je bila u najužem krugu kubanskih revolucionara te se, rame uz rame, borila s Fidelom Castrom i Che Guevarom. Kubanska državna televizija smrt supruge dugogodišnjeg ministra obrane Raula Castra, koji zbog bolesti svoga brata Fidela, zemljom upravlja od prošloga ljeta, objavila je nazivajući Vilmu Espinos “heroinom revolucije, izvanrednim borcem pobunjeničke armije, neumornom aktivisticom za emancipaciju žena i braniteljicom prava djece”.

Uvijek glamurozna i eksponirana, Vilma Espin Guillois bila je članica Politbiroa i osnivačica Federacije kubanskih žena. Smatrali su je jednom od najmoćnijih figura kubanskog komunističkog režima i prvom damom Kube. Naime, za razliku od nje, supruga Fidela Castra Dalia Sotodelvalle nikad nije imala značajniju ulogu u javnom i političkom životu zemlje.
Uzrok smrti ikone ženskog doprinosa kubanskoj revoluciji službeno nije objavljen, no njezin je odlazak ponovno skrenuo pozornost svjetske javnosti na starenje kubanske vladajuće garniture.

Bijeg iz buržujske kuće
Rođena u Santiagu de Cubi, u bogatoj obitelji jednog od direktora destilerije ruma bacardi, Vilma Espin je bila među rijetkim buržujkama koje su pristale uz revolucionarni pokret, cilj kojega je bilo, među ostalim, i oslobađanje od dominacije Sjedinjenih Država na Kubi sredinom pedesetih. Nakon studija kemijskog inženjerstva u domovini, odbila je ponudu američkog Massachusetts Institute of Technology da ondje nastavi postdiplomski studij – kako bi se posvetila borbi za svoje komunističke ideale. Pobjegavši od kuće, umijeće gerilskog ratovanja naučila je osobno od Ernesta Che Guevare, a kao gerilka se borila u planinama Sierra Maestra – rame uz rame s Fidelom Castrom i njegovim bratom Raulom, za kojeg se poslije udala.

Borbena otmičarka
Uzevši gerilsko ime Deborah, koje je poslije dala jednoj od svojih kćeri, nakon smrti Franca Paisa, vođe revolucionara istočne provincije, Vilma Espin je preuzela vodstvo tajnog urbanog pobunjeničkog pokreta u regiji Oriente, te u vlastitoj kući otvorila vojni štab. Raulu Castru pridružila se kad je otvorio drugu frontu u ratu protiv kubanskog diktatora Fulgencia Batiste, te sudjelovala u otimanju pedesetorice američkih i kanadskih talaca 1958., što je svratilo pozornost međunarodne javnosti na revolucionarni pokret.

Fotografije snimljene u planinama pokazuju neobičnu, lijepu ženu uz oružje i bradata lica braće Castro te Che Guevare.
Vilma Espin poslije se prisjetila da je mlađeg Castra upoznala uz logorsku vatru.

– Bilo mi je 28 godina i nikad nisam imala ljubavnika – kazala je u jednoj od rijetkih prilika kad je spominjala zgode iz privatnog života.

– Raul mi je rekao da sam ga začarala svojim pjevom – prisjetila se Vilma.

Nakon revolucije pridružila se vladi, osnovavši Federaciju kubanskih žena (FMC), koja je imala brojno članstvo te je organizirala mnoge kampanje, postavši utjecajnom snagom u promjenama društvenih odnosa na otoku. Pridonijela je opismenjavanju i aktivnom sudjelovanju žena u političkom životu, a izborila je i pravo na abortus i kontracepciju.

Više šminke, manje suđa!
Godine 1967. britanska ju je tajna služba u svom izvještaju o 61 “vodećoj osobi na Kubi” opisala kao “vrlo zgodnu, lijepu ženu koja koristi make-up i ukrase više nego što je to običaj u krugovima revolucionara, a čak i vojne uniforme uspijeva učiniti modernima i ženstvenima”.

Uvijek uređena i dotjerana, Vilma Espin borila se i za oslobađanje “drugarica” od viška kućanskih poslova. Naime, prema kubanskom obiteljskom zakonu, koji je progurala 1975., muškarci su obvezni sa ženama dijeliti kućanske obveze te sudjelovati u podizanju djece, a predviđene su kazne, u slučaju da se zakon krši, prilično oštre. Tako je Vilma Espin dobila moćnu sljedbu jer su žene prema njoj osjećale lojalnost i sklonost. A rezultat tih njezinih napora najbolje oslikava činjenica da danas 65 posto kubanskih akademskih građana čine – žene.

Vilma Espin s godinama nije izgubila svoj buntovni duh pa je i 1990., kad je navršila 60., za Los Angeles Times izjavila:

– Još ima mačizma u srcu kubanskih muževa, pa čak i neke žene na važnim pozicijama imaju staromodne ideje. No moramo se boriti da muškarci sa ženama dijele kućanske obveze!