Nekoliko stotina Vinkovčana, kao i svake godine do sada, večer uoči obilježavanja godišnjice pada Vukovara, zapalilo je lampione ispred murala pod nadvožnjakom u Zvonimirovoj ulici u spomen na 12 ubijenih hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja 1991.
Svake godine na tom mjestu branitelji i njihovi prijatelji polažu lampione jer su Vinkovčani upravo tim podvožnjakom i ulicom odlazili u pomoć vukovarskim braniteljima dok god se moglo ući u Vukovar. Jedan od njih je i Siniša Šlat, tada 20-godišnjak koji je tom ulicom prošao na putu u Vukovar 26. rujna 1991., a vratio se tek 14. kolovoza 1992. nakon što je prilikom pada grada, bio zarobljen.
– Mi iz Mjesnog odbora Zagrebački blok, kao i u svim mjesnim odborima u Vinkovcima, organizirali smo skupine koji su odlazile u pomoć Vukovarcima i nakon isteka smjene bi se vratile, a na njihovo mjesto bi odlazila nova skupina. Kada smo se mi trebali vratiti iz Vukovara, borbe su ble sve žešće i više nije bilo prilike izaći. Na dan pada grada, 18. studenog, bili smo na položaju kod Internata u Borovu Naselju i ondje smo dobili zapovijed o povlačenju. Bilo je dogovoreno da se predamo, ali smo se ipak vratili na položaje i sutradan navečer smo zarobljeni u Obućari u krugu "Borova". Poslije su nas potrpali u autobuse i preko srpskih sela nas vozili u Srbiju i tim putom mnogi su ubijeni jer Srbi bi u svakom mjestu gdje se autobus zaustavi, izvodili koga su htjeli, tukli i ubijali. Prvo Stajićevo, pa Srijemska Mitrovica, mene su osudili u Beogradu na pet godina jer sam pobjegao iz JA, a kaznu sam služio u Valjevu sve do 14. kolovoza 1992. kada smo razmijenjeni u Nemetinu – prisjeća se Siniša Šlat i dodaje kako sutra neće ići u Vukovar, već u Škabrnju jer se svake godine podijele pa jedni odlaze u Vukovar, a drugi u Škabrnju.
svaka cast moji Vinkovcani. Vinkovci u srcu