U Malom Grđevcu, gotovo nenaseljenom zabačenom selu općine Veliki Grđevac, između Bjelovara i Grubišnog Polja, hrvatski velepoduzetnik Jako Andabak podiže golemu farmu goveda čije će meso završiti na tanjurima njegovih hotela. Gazda Jako, kako ga zovu njegovi djelatnici u Grđevcu, povremeno obilazi farmu i daje smjernice.
U Malom Grđevcu na farmi Sunčane livade sada pase 350 grla osnovnog stada, junica predviđenih za oplodnju.
– Moja je zamisao bila proizvesti vrhunsko meso kojim se, računam, može dobro zaraditi ako se u hotelima prodaje na tanjuru, dakle u pružanju usluga u turizmu – priča jako Andabak koji želi podići standarde u turizmu.
U Malom Grđevcu Andabak je kupio zemljište i podigao farmu na nagovor generala Mile Ćuka koji u blizini ima plantažu jabuka. General je uspio nagovoriti Andabaka da od domaćih ljudi kupi zapuštene livade i šikare koje su izvanredne za razvoj stočarstva.
– Kupili smo do sada nešto više od 400 hektara pašnjaka, a cilj nam je kupiti 1000 hektara kako bismo imali vrhunsku ekološku proizvodnju. Na tisuću hektara pašnjaka imali bismo 1000 grla osnovnog stada krava i još oko 1500 junadi i teladi koji su u dohrani do pune težine kada idu na klanje, kad su 18 mjeseci stara junad – priča Andabak.
Pasmina charolais
U tom slučaju farma bi bila isplativa i juneće meso bi se plasiralo u hotele. Međutim, postoje i druga rješenja za plasman kvalitetne junetine.
– Moje kćeri mi kažu da je bolje to meso prodavati u inozemstvo, takvo meso od francuske pasmine charolais je ekstra kvalitete i u inozemstvu se traži u beskonačnim količinama – dodaje Andabak.
Za nekoliko godina u kategoriji krava-tele jedne čiste pasmine Andabakova farma bit će jedna od većih u Hrvatskoj. Pasminu charolais karakterizira veliki prirast, a kilogram žive vage doseže cijenu od 19 kuna. Nakon 18 mjeseci, junci dosežu težinu od 700 kg i tada su spremni za klanje. U Grđevcu, za sada, farma Sunčane livade ima šest stalno zaposlenih djelatnika i taj broj neće rasti.
Zašto?
– U Malom Grđevcu imamo dovoljno kuća koje smo kupili zajedno sa zemljom. Te kuće prepustit ćemo obiteljima od kojih će svaka voditi brigu o stotinu krava. Obitelji će imati određeni postotak u teladima odnosno u junadima i tako će biti plaćeni. Oni će imati sve potrebno; livadu, travu, vodu, struju, traktor i ostalo, njihova je obveza raditi. Dakle, bude li junad gojnija i zdravija, oni će imati veću dobit. To je plaća za rad. Tako mislimo postići produktivnost. To sam vidio u Francuskoj i prekopirao. Ako takav model funkcionira u Francuskoj, zašto ne bi mogao u Hrvatskoj. Stimulacija će biti dovoljno dobra da će se isplatiti tu doći živjeti s obitelji. To je zamisao koju ćemo realizirati za tri godine kad budemo zaokružili ciklus – pojašnjava Jako Andabak koji je u farmu koja još uvijek ne donosi nikakvu dobit do sada potrošio gomilu novca. Naime, 19 milijuna kuna stajala je gradnja farme, potom je kupio 350 junica pasmine charolais koje je plaćao 1700 eura po grlu. Kupio je i pripadajuću mehanizaciju, strojeve, traktore. Kupio je i 400 hektara pašnjaka koje je, prosječno, plaćao 3000 eura po hektaru. Ukupno je Andabak u Mali Grđevac do sada uložio oko 10 milijuna eura.
– Na kraju, zemlja nije skupa, ali je sve ostalo skupo – zaključuje Andabak.
Gazda Jako, čini se, voli doći u Mali Grđevac gdje odaje dojam prilično opuštenog čovjeka.
Lov na veprove
Kad dođe, okupi prijatelje i lovce te u lokalnom lovačkom domu djelatnike koji u to vrijeme nemaju obveza te svi idu u lov na veprove. Nije Andabak zagriženi lovac, ali voli takav način opuštanja i ne priča lovačke priče. Trenutačno je možda najveći ulagač u stočarstvo i vinogradarstvo u Hrvatskoj.
Na srcu su mu i njegovi brački vinogradi kojima se posebno ponosi. Stoga se i u Malom Grđevcu piju samo vina koja su proizvedena u njegovoj bračkoj vinariji – plavac mali i pošip.
U bračke vinograde Andabak je uložio više od 100 milijuna kuna. Trebalo je uzorati kamen, podići suhozide, probiti putove, kupiti čokote itd.
Andabak na Braču ima 60 hektara vinograda, a planira imati 70 hektara.
– Jedni tereni pogodni su za pošip, a drugi za plavac mali. To su osnovne sorte koje ćemo njegovati. Prošle godine proizveli smo 130 tisuća butelja vina, a kada vinogradi dođu na rod, za par godina, proizvodit ćemo 450 tisuća butelja. Na tolikoj proizvodnji ćemo stati. Sve količine vina će ići kroz naše vlastite kanale prodaje i u izvoz – priča Jako Andabak. Njegova vina su, zanimljivo, već dobila nagrade u Francuskoj i Engleskoj i jako su tražena. Uopće nemaju zalihe, osim tehnoloških, budući da crna vina trebaju odstajati najmanje četiri godine nakon berbe kako bi postigla vrhunsku kvalitetu. Tek tada se takva vina plasiraju na tržište. No, u čemu je tajna uspjeha Andabakovih vina koja izvozi u Francusku, Belgiju, Veliku Britaniju, Njemačku i odnedavno u Rusiju. Radi se, naime, o proizvodnji vrhunskih i jako skupih vina. Sva Andabakova vina kategorizirana su kao vina iznad 11 eura. Prema kategorijama u ocjenjivanju, postoje vina do pet, sedam i jedanaest eura te vina skuplja od jedanaest eura po butelji. Osnovna marka vina je Stina. Sama po sebi stina (stijena) karakterizira Brač kao mjesto najkvalitetnijeg građevnog materijala.
– Uzgojem loze i proizvodnjom vina iz trsa koje raste isključivo iz kamena, stine, poručujemo da je Stina odlično vino. Imamo tri kategorije plavca malog. Plavac mali barrique, vino osnovne kvalitete, izlazna cijena mu je 11 eura. Onda Plavac mali majstor čija je izlazna cijena 16 eura i Plavac mali remek-djelo čija je izlazna cijena oko 30 eura – pojašnjava Andabak.
Plavac mali barrique prodaje se nakon treće godine, tako da je vino iz berbe 2010. tek ove godine plasirano na tržište. Osnovno vino Plavac mali barrique u francuskim vinotekama prodaje se po 34 eura, a Plavac mali majstor u francuskim vinotekama prodaje se za 50 eura po butelji.
– Francuzi su nam za barrique dali zlatnu medalju na natjecanju u Bordeauxu – hvali se Andabak.
Od sorte plavca malog 80 posto Andabakovih vina je barrique. Majstora je oko 15 posto, a pet posto u dobrim godinama ima Plavca malog remek-djela. Postoci ovise o berbi i godini.
Svake godine biraju se položaji u vinogradima na kojima će se odnjegovati loza za vino Plavac mali majstor, a za proizvodnju Plavca malog remek-djela bira se i vinograd i položaj u vinogradu.
– Nije Plavac mali remek-djelo svake godine iz istog vinograda. To ovisi o godini, o klimatskim uvjetima, kad se sve utvrdi, onda se s odabranih položaja beru te male količine grožđa od kojih se proizvodi mala količina vrhunskog vina. Primjerice, imali smo 2009. ukupno sto tisuća butelja plavca, od čega smo Plavca malog remek-djela imali samo 3000 butelja – pojašnjava Andabak.
Plavac mali remek-djelo ide u prodaju tek za jednu godinu jer treba odstajati najmanje pet godina.
Budući da je riječ o iznimno kvalitetnim vinima, Francuzi žele otkupiti svu proizvodnju Andabakovih vina.
– Nedavno smo bili na prezentaciji hrvatskih vina u Francuskoj pa mi je moj enolog rekao da možemo odmah prodati sve – ponosno priča Andabak.
Osim plavca, veliki uspjeh je već postiglo Anbadakovo bijelo vino, pošip.
– Bili smo u Londonu s pošipom, htjeli su svu našu količinu pošipa odmah kupiti po 11 eura, ali mi to nismo htjeli jer smo imali samo 20 tisuća butelja. Od berbe 2011. nemamo više ni litre pošipa. Jedva opskrbljujemo vlastite restorane. Ove godine imat ćemo 40-50 tisuća butelja, a za tri-četiri godine, kad nam vinogradi dođu na rod, imat ćemo 300 tisuća butelja pošipa. U konačnici, imat ćemo više bijelog vina, pošipa – kaže Jako Andabak.
Samo vrhunsko grožđe
Njegova vinarija na Braču proizvodi dvije kategorije pošipa – vina Pošip i Pošip majstor. Razlika u cijeni nije značajna. Izlazna cijena običnog pošipa je 90 kuna po butelji, zajedno s PDV-om, dok u maloprodaji Andabakov pošip doseže cijenu od 145 kuna. U inozemstvu, u maloprodaji, pošip se nigdje ne prodaje ispod 30 eura.
Kad vinogradi s pošipom budu u punom rodu, Jako vina d.o.o. priprema prvorazrednu senzaciju vina s ekstremnim aromama.
– Na braču imamo vinograd na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj, na 630 metara. Na toj visini i lokalitetu su ekstremno jake arome u odnosu na druga vinogradarska područja. Zbog velikih oscilacija dnevnih i noćnih temperatura u jednoj fazi zrenja grožđa razvijaju se ekstremne arome. Kad dođe na rod, vino iz toga vinograda bit će prava senzacija – ozareno govori Jako Andabak, čovjek koji uživa u pošipu. Konobarima uvijek napominje da pošip mora biti propisno rashlađen prije konzumacije.
Kad je na Braču, Andabak rado obilazi svoje vinograde Sunčana Murvica i Grabica u Murvici, selu nekoliko kilometara udaljenom od Zlatnog rata i Bola. Uz Dingač na Pelješcu te Svetu Nedjelju i Ivan Dolac na Hvaru, stručnjaci smatraju da je Murvica najbolji položaj za plavac mali.
Andabak također voli obilaziti i vinograd zasađen pošipom u Gornjem Humcu na Braču, i to na brdu Sveti Duh uz zračnu luku.
I Bračani su, nakon svega, sretni zbog velikih ulaganja u vinogradarstvo na svome otoku.
– Na početku, kad smo tek krenuli, mještani su bili pomalo skeptični. Tamo gdje smo mi sadili vinograde tradicionalno su bili pašnjaci za ovce pa su neki mislili da je to za njih velika šteta. Sad su svi zadovoljni i oduševljeni jer je to lijepo. Kad se ide prema Bolu onda se prolazi kraj vinograda koji je u jednom komadu i veći je od svih bračkih vinograda zajedno – priča Andabak.
Osim toga, Andabakova vinarija otkupljuje grožđe 50-ak zadrugara, kooperanata. Uvjet je, dakako, da je grožđe kvalitetno, o čemu ovisi i cijena.
– Prve smo godine određeni postotak otkupljenog grožđa, koji nije bio mali, bacili. Rekli smo da je to te godine na našu štetu, ali sljedeće ide na njihovu. Želimo čisto i zdravo grožđe. Jer slabo i nečisto grožđe kvari ostalo, kvari kvalitetu vina. Bračani su vrlo brzo prihvatili taj način razmišljanja. Kilogram grožđa u prosjeku plaćamo 20 kuna, a jako kvalitetno i po 26 kuna po kilogramu. Od takvog grožđa radimo primjerice Plavac mali remek-djelo. Grožđe slabe kvalitete se ne isplati. Jednostavan je način određivanja kvalitete grožđa, mjerenje sladora je osnovni način kategorizacije, uz još nekoliko parametara – pojasnio je Andabak.
U njegovoj vinariji rakiju lozovaču uopće ne proizvode, što je, zapravo, šteta jer bi se uz aromatično mediteransko bilje mogla proizvoditi jako kvalitetna travarica. Proizvode samo stotinjak litara visokokvalitetnog prošeka za goste, ali je jako tražen i u inozemstvu. Međutim, ne mogu ispuniti takve narudžbe.