Više nema natrag. Milanović sad mora smijeniti Linića

Odnos između premijera Zorana Milanovića i ministra financija Slavka Linića debelo je zašao u slijepu ulicu. Čini se da je, posebno nakon ostavke šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec (i načina na koji je podnesena, zaobilaženjem ministra – izravno premijeru), dijalog između prvog čovjeka Vlade i jednog od najvažnijih ministara praktično nemoguć. Takva bi situacija bila katastrofalna za svaku zemlju, a kamoli za Hrvatsku koja je u debeloj krizi i trenutačno prolazi proceduru smanjenja prekomjernog deficita. Ako premijer ne vjeruje ministru u čijim su rukama državne financije, kako onda mi možemo vjerovati njemu i njegovoj vladi da ide pravim putem i da će nas izvući iz krize? Teško ili nikako!

Milanović očito nema povjerenja u Linića. I to od samog početka. U prvoj godini mandata činilo se da više drži stranu Radimiru Čačiću nego Liniću koji se s Čačićem povremeno ozbiljnije razilazio. Porez na nekretnine Linić je još davno najavio, a Čačić je bio prvi koji se tome usprotivio i pritom dobio premijerovu podršku. No, sve je nekako klapalo i išlo dok nije erumpiralo s aferom Branka Šegona. U slučaju ovoga Linićeva pomoćnika, koji se zbog povlaštenog kredita što ga je njegova privatna tvrtka dobila od HBOR-a našao u sukobu interesa, izašle su na površinu sve prikrivene negativne strasti između prvog čovjeka Vlade i jednog od najvažnijih ministara. Inzistiranjem da se riješi svog pomoćnika, premijer je pokazao da nema nimalo povjerenja u Linićev izbor prvih suradnika. S druge strane, bezrezervnom podrškom svom pomoćniku i ignoriranjem ozbiljnih signala stranačkog i šefa u Vladi, Linić je pokazao da mu Milanović nije autoritet. Već je tad bilo dovoljno razloga zbog kojih su obojica trebala stati na loptu, razmisliti i odlučiti mogu li u takvim uvjetima nastaviti zajedno dalje. Ako je Linić odlučio da se neće povući, onda mu se premijer trebao zahvaliti i smijeniti ga.

No, ni jedan ni drugi nisu povukli poteze, nego su nastavili agoniju koja za posljedicu ima daljnju sječu kadrova u Ministarstvu financija, konkretno Poreznoj upravi, te zadržavanje ministra u kojeg premijer sada ima još manje povjerenja nego prije nekoliko mjeseci. U međuvremenu se premijer javno zgrozio zbog Linićeva prijateljstva s Jozom Kalemom, poduzetnikom protiv kojega je podignuta optužnica zbog prijevare u gospodarskom poslovanju, te upustio u arbitriranje između sukobljenih strana u Ministarstvu financija.

Naravno, kada bi imao elementarno povjerenje u svog ministra, premijer ne bi gubio vrijeme i energiju na odnose između drugog i trećeg ešalona namještenika u jednom ministarstvu. Ne bi slušao priče o njihovim međusobnim odnosima i sukobima niti bi tu arbitrirao bez obzira na to koliko se ti ljudi važnim poslom bavili i koliko su njihove odluke i potezi financijski teški za poslovne subjekte.

Od premijera ne očekujemo da nam on osobno daje ocjene o tome kako je Čavlović Smiljanec radila svoj posao, nego da iznese realan plan izlaska iz krize. Ili, najmanje što može, da barem bude jasan u vezi s novim porezima. A ne da jedan dan imamo nove poreze na štednju i na nekretnine, a drugi dan njegovi ministri tvrde da ih nema, da bi treći dan, kada se otkrije da su porezi navedeni u dokumentu koji je poslan u Bruxelles, premijer ustvrdio da nemamo nove poreze, ali su na meniju.

To s porezima ispada isto kao i s Linićem. Ne vjeruje mu, ide mu na živce, smatra da se druži sa sumnjivim tipovima, ne razgovaraju, ali ga i ne smjenjuje. Tako i porezi. Tu su, uvršteni su u dokument koji je poslan Europskoj komisiji, i samo je pitanje dana kada će se početi ubirati. No, premijer i dalje tvrdi da neće biti novog oblika guljenja kože građanima, nego je to nešto što je na meniju. I nama, kao i Liniću, čupa dlaku po dlaku. A stvar je u tome da nema natrag, i zato bi bilo bolje da čvrsto primi flaster i naglo povuče. Zaboljet će, ali nakratko, i puno brže će se zaboraviti.

>> Šefica Porezne dala ostavku: 'Podmetali su mi i opstruirali me'