Mirno je grabljala u parku kod Doma zdravlja, vidjelo se da marljivo radi, ali da to ne čini zato što želi.
- Bila sam zaljubljena u školu, toliko sam se htjela školovati, a onda kad sam doznala da to ne mogu, pala sam u depresiju, bila u šoku. Govori Sanja Nikolić (19), Križevčanka romskog podrijetla, koja je lani željela upisati komercijalno usmjerenje Srednje škole Ivana Seljanca u Križevcima. I zadovoljila je, vidjela i svoje ime na listi, da bi joj iz škole javili da nema pravo na upis jer je navršila 18 godina.
Nisam više ista
O njenom smo slučaju prošle godine intenzivno pisali, opisujući i žalost obitelji Nikolić što je njihovoj kćeri uskraćeno školovanje, a prenosili smo i stav škole, koja je kazala da je pogriješila što ju je stavila na listu te se referirala na zakone, prema kojem ona mora ići u program za obrazovanje odraslih a ne u redovnu školu. Godinu poslije Sanja je ista djevojka koja govori i romski i engleski i njemački (dio osnovne škole provela je u Njemačkoj, zbog čega je radi prilagodbe u Hrvatskoj dulje vrijeme bila izvan škole), ali nije više vesela.
- Skoro sam oboljela na živce, iskreno govorim, više nisam ista osoba, brzo planem kad pričam o tome, dođe mi i da plačem - govori Sanja, tvrdeći da je u obitelji uvijek dobivala potporu za školovanje.
- Znate kako je, za Rome je velika stvar ako završe neku školu, a meni su govorili da slučajno ne prekinem, i mislila sam da ne bude komplikacija, ali što sad mogu. Uvijek sam išla s bratom (15-godišnji Mišel lani je primljen u usmjerenje hotelijersko-turističkog tehničara, kažu da je miran i pristojan), a sada ne znam kako ću - kaže ona. Stoga je od travnja, putem programa zapošljavanja Desetljeće za Rome koji provodi HZZ, zaposlena u javnim radovima. Čisti zelene površine u Križevcima, bruto plaća do kraja rujna je 3300 kuna.
Imala sam snove
- Sad sam primila što sam morala, dobijem oko 2.000 kuna, htjela sam uštedjeti za neku školu, ali nije to dosta, moram i živjeti, treba i meni kao odrasloj curi - reče Sanja, koja živi u obitelji s desetak članova. Tata skuplja staro željezo, mama je domaćica. Sanja kaže da svi s njom proživljavaju njenu dramu i bodre je.
- Ja sam smršavila 10-15 kilograma, nemam apetita, mama pita zašto ne jedem, ja kažem da ne mogu. Toliko sam voljela tu školu, imala sam planove, ciljeve, svoje snove - kaže Sanja.
- Da sam barem mogla biti u školi, nakon četiri godine radila bih što bih željela...
Hvala Bogu da ima u nas onih koji se zele skolovati i raditi - ali i vrazje birokracije koja nije mogla barem jednom \"zaklopiti\" oci! Kao da je to tako strasno ako netko sa 18 godina sjedi u klupi sa mladima a poslije ce reci da djevojka nije htjela! Je li bolje da bude na socijalnoj pomoci ili da joj se pruzi mogucnost skolovanja? Da je ljubavnica ili kurva kojekakvog bogatuna kao ona u Splitu i kojekakve druge mogla bi sve sto bi htjela (pa i krstiti dijete napravljeno u preljubu!)!!! Sramota za drzavu sto ne pomogne na takav nacin kome bi se moglo! Valjda ce biti ljepse da djevojka sjedne na trg i prosi???