Kada bi netko kod nas u predizbornoj kampanji govorio o tome da će svim građanima omogućiti da uz kuću imaju zahod, taj kandidat ili stranka vjerojatno bi postali predmetom izrugivanja i ismijavanja. No u zemlji u kojoj oko 650 milijuna ljudi nema baš nikakav zahod, takvo predizborno obećanje ima i te kakvu težinu. Indija se digla na noge nakon što su silovane a zatim i ubijene dvije djevojčice koje su noću išle u polje izvan sela obaviti veliku nuždu. Iako bi vam opet moglo biti smiješno to što je prije nekoliko dana obilježen Međunarodni dan zahoda, za 2,5 milijardi ljudi koji žive na planetu, što je više od trećine njegove populacije, zahod u kući ili uz nju je samo san, nešto o čemu mogu samo maštati. Šokantan je i podatak da svaki dan umre oko tisuću djece isključivo zato što nemaju pristup čistoj i zdravoj vodi, zahodu i higijenskim potrepštinama. Pravo na pitku vodu i zahod međunarodno su utvrđena temeljna ljudska prava. Ta prava najviše krše Indija, Indonezija, Pakistan, Nigerija, Etiopija, Sudan, Niger, Nepal, Kina i Mozambik.
Prema najnovijim podacima globalnog indeksa ropstva, najmanje 36 milijuna ljudi živi u nekom od suvremenih oblika ropstva, a u Kini, Rusiji, Indiji, Pakistanu i Uzbekistanu živi više od 60 posto tih suvremenih robova lišenih temeljnog ljudskog prava, onog koje nam svima bez razlike daje slobodu izbora. Šokantan je podatak da je toga roblja 20 posto više neko prije godinu dana! Oni koji su izvješće izradili kažu da razvijeniji i bogatiji dio svijeta zatvara oči pred činjenicom da ropstvo još postoji te naglašavaju da je problem ozbiljan i da se u njegovo rješavanje trebaju uključiti vlade, civilno društvo i gospodarstvo, a spomenuta statistika najvjerojatnije je samo vrh ledene sante.
Takvih primjera moglo bi se navesti bezbroj, a svi oni zapravo svjedoče da svijet ide u nekom lošem pravcu. Što reći o planetu na kojem 85 najbogatijih ljudi raspolaže istim iznosom novca kojim raspolažu tri i pol milijarde najsiromašnijih? Podatak je toliko apsurdan da je u njega zapravo teško povjerovati, kao i to da vas mjesečna zarada od 1000 kuna svrstava u bogatiju polovicu stanovništva. Također je izračunato da je svjetsko bogatstvo u posljednjih 15 godina veće za 2,25 puta, a još je zanimljivije da ono raste bez obzira na krize i recesije, što najbolje opet pokazuju podaci – ono raste sigurno i stabilno i u posljednjih šest godina, a taj rast veći je za 20 posto od maksimalnog rasta prije globalne krize i recesije. Istodobno je jaz između onih koji imaju sve više (krizi usprkos) i onih koji imaju sve manje (zbog krize) sve veći.
Potkraj tjedna američki predsjednik Obama odlučio se pobrinuti za popriličan broj te svjetske sirotinje koja je ilegalno potražila utočište u Sjedinjenim Državama. Da bi to učinio, Obama je morao zaobići Kongres (klasičnu demokratsku proceduru) i izvršnom naredbom praktički nametnuti jednu od najvećih reformi imigracijskog sustava u novijoj povijesti. Da se razumijemo, nije to ništa tako revolucionarno i radikalno – Obamin plan nudi imigrantima koji u Americi ilegalno žive i rade pet i više godina, da legaliziraju svoj status i na tri godine dobiju radnu dozvolu. Kada se pogleda s ljudske strane, onda je to zapravo minimum koji bi trebalo ponuditi čovjeku koji je iz svoje zemlje pobjegao u potrazi za malo dostojnijim životom. No našli su se oni koji smatraju da su to ljudi trećeg reda koje treba prognati tamo odakle su došli. Naime, republikanci u Kongresu (stranka koja uglavnom stoji iza trenutačno još krupnijeg krupnog kapitala) predsjednika su proglasili tiraninom i protivnikom demokracije. A on je samo želio omogućiti da četiri milijuna ilegalnih imigranata poštuje zakon i mirno i ljudski živi u zemlji koju su odabrali za svoju novu domovinu bez straha da će postati suvremeni robovi ili da će umrijeti zato što uz kuću nemaju zahod...
Izračunali su da bi gomilanje novca i bogatstva u rukama minijaturne manjine i paralelno osiromašivanje većine moglo dovesti do recesije protiv koje bi se bilo teško, ako ne i nemoguće boriti. No promjene se događaju u trenutku kada se stvori kritična masa pojedinaca koji su spoznali u čemu je problem i spremni su djelovati. No takvih bogataša u ovome trenutku toliko je malo da bi ih se moglo nabrojiti na prste jedne ruke.
Vazan je smart phone,.....