Ilčić: Više su napadali mene nego bilo kojeg homoseksualca

Nijedan hrvatski političar nije u svojevrsnom paradoksu kao Ladislav Ilčić: dok sa svojom strankom ima vrlo malu potporu na izborima, kao političar istodobno ima velik utjecaj u javnom prostoru. Dakle, sa svojim Hrastom ne može prijeći izborni prag a da se ne “zakvači” za veliku stranku, ali su njegovi medijski istupi sve samo ne nezamjetljivi. Često ima tvrde, konzervativne stavove koje, priznajem, jako vješto brani.

Neki sam vam dan čestitao na novoj bebi, a vi ste mi uzvratili SMS-om da više niste sigurni u svoje izjave o tome da su muslimani biološki produktivniji?

Ma dobro, malo sam se šalio s obzirom na to da je nama ovo šesto dijete. Supruga i ja uživamo u našoj djeci i jako nam je lijepo s njima. Volimo taj obiteljski život. Naravno, ne namećem takav život svima. Svaki čovjek bira kako će živjeti i koliko će djece imati, ali eto nama je to lijepo. U Hrvatskoj to nije baš uobičajeno, za razliku od muslimanskog svijeta, gdje ljudi još uvijek imaju prosječno više djece, tako da još uvijek stojim iza svoje izjave. A mi smo očito iznimka koja potvrđuje pravilo.

Bojite li se i dalje migranata s Bliskog istoka? Vjerujete li da bi oni mogli u većem broju ostati u Hrvatskoj i poremetiti “krvnu sliku” države?

Ne radi se o mojem strahu. Dolazak većeg broja ljudi iz neke druge države svakako je kulturološko pitanje. Osim toga, ja sam prije godinu i pol, vjerojatno prvi, istaknuo činjenicu da nisu među migrantima svi izbjeglice kojima je život ugrožen, već je riječ o ekonomskim migracijama koje treba kontrolirati i ograničiti. Veliki dio javnosti me tada jako zbog toga napao iako je danas cijela Europa prihvatila te stavove. Također, vidjeli smo da je među tim migrantima bilo i terorista. Zato je to i sigurnosno pitanje. Hrvatska mora kontrolirati situaciju i kod tako velike migracije treba sagledati cjelovitu sliku, što SDP-ova vlada uopće nije radila.

A što ako se demografska katastrofa nastavi i Hrvatska se i dalje bude iseljavala? Nije li rješenje da je ipak malo “napunimo” s migrantima?

Vjerujem da ipak možemo poboljšati demografsku situaciju, no dječji doplatci i veće rodiljske naknade neće biti dovoljne. Nitko od nas roditelja ne rađa djecu radi dječjeg doplatka, već zbog vrijednosti koje nosimo u sebi – ljubavi žene i muža, ljubavi prema djeci i obitelji. No, danas se te vrijednosti sustavno medijski blate. Kad netko govori o njima, radikalna lijeva fronta napada, političari nisu spremni na te napade i povlače se. Sve vrijednosti nazivaju ideologijom koja je, prema njima, kočničar društvenog razvoja. Istina je upravo suprotna – vrijednosti potiču čovjeka da čini dobro. Ako političari ne budu hrabri, ako prevlada ljevičarsko zataškavanje općeljudskih vrijednosti, da, natalitet će nam biti nizak i dolazit će u Europu velik broj ljudi iz drugih zemalja. To je logičan proces jer će granice kao membrane na ovaj ili onaj način popustiti. Pa pogledajte primjer Kosova. Povijesno je to srpski teritorij i to nije dvojbeno. No upravo zbog demografskih razloga – Albanci su imali puno djece, a Srbi malo – Kosovo je postalo albansko.

Biste li radije da u Hrvatsku dođu migranti iz Sirije ili recimo iz Ukrajine?

Ja bih najradije vidio povratnike Hrvate koji su nekada otišli trbuhom za kruhom u druge zemlje. Mislim da taj dio imigracijske politike jako nedostaje, a jako puno bi se moglo napraviti. Recimo, kod mnogih naših iseljenika postoji velika čežnja za Hrvatskom. Te bi ljude trebalo motivirati da kupe kuće za odmor, makar da dolaze samo na mjesec ili dva, kasnije kada odu u mirovinu će možda doći na dulje ili čak za stalno, pa će doći njihova djeca, pa se možda tu netko zaljubi, oženi... Jednostavno na tim vezama trebamo raditi, a jako malo se na tome radi.

Nedavno ste otišli s lijepe funkcije savjetnika ministra vanjskih poslova. Zašto?

Imam neka svoja temeljna uvjerenja koja ne želim napustiti. Odrekao sam se izvrsnog angažmana kod gospodina Stiera, kao potpredsjednika Vlade, dobrog honorara od 10 tisuća kuna mjesečno koji sam mogao dobivati još četiri godine, no moja uvjerenja su mi mnogo vrednija od svega toga što sam sad nabrojio. Konkretno, radi se o tome da nisam htio podržati kandidata HDZ-a u Varaždinu. On je kandidat stranke koja se poziva na jedne vrijednosti, a on živi na sasvim drukčiji način. On je nevjerodostojan, odnosno, kako sama riječ kaže – nije dostojan povjerenja, a temelj demokracije je povjerenje birača u nekog političara.

Rekli ste da kandidat HDZ-a za gradonačlnika Varaždina Damir Habijan ne živi u skladu s demokršćanskim vrijednostima?

Neću čačkati po njegovu privatnom životu. Varaždinci točno znaju na što sam mislio. Poanta onoga što sam rekao je da je on nevjerodostojan. Da u javnom prostoru zagovara jedne vrijednosti, a on živi sasvim suprotno. Ne možemo imati povjerenja u njega da će grad voditi u dobrom smjeru.

Niste li na taj način pokušali etiketirati čovjeka?

Ni govora. Ne osuđujem nijednog čovjeka. Neka radi što hoće, ali neka bude vjerodostojan.

Idete u utrku za gradonačelnika Varaždina. Zašto mislite da možete pobijediti u gradu u kojem uglavnom pobjeđuju političari ljevijih uvjerenja?

U Varaždinu je 2011. rođeno 472 djece. Potkraj te godine došao je gradonačelnik Habuš. Nakon četiri godine njegova mandata, broj rođene djece u Varaždinu pao je na 363, odnosno smanjio se za 25 posto. To postaje prvi problem Varaždina, veći od smeća. SDP i HNS koji su bili zajedno na vlasti, uopće nisu pokazivali razumijevanje tog problema. Nisu shvaćali da grad Varaždin čine prvenstveno ljudi koji žive u gradu, a da infrastruktura služi samo kao pomoć tim ljudima. HNS i SDP su se usmjerili isključivo na tu infrastrukturu a, nažalost, ni u tome nisu bili uspješni. Većina ljudi živi u obitelji. Imamo u Varaždinu cijenu vrtića od 750 ili 850 kuna. Ja sam predložio model prema kojem će većina roditelja plaćati 150 ili 300 kuna za vrtić, najviše 600, ovisno o primanjima. To će grad koštati oko 8 milijuna kuna u proračunu od 250 milijuna kuna, što je apsolutno održivo. Time ćemo olakšati mladim obiteljima da ostanu u Varaždinu, koji je oduvijek bio poznat kao grad pogodan za život, a sada su se obitelji počele iseljavati u susjedne općine.

Vratimo se još malo na vaš odlazak s mjesta savjetnika ministra Stiera. Nije vam žao što ste ostali bez 10.000 kuna mjesečno?

Sigurno da bi tih 10 tisuća kuna mojoj obitelji jako dobro došlo, ali ja imam stalni posao i nećemo biti gladni. S jedne strane mi je žao jer sam volio taj posao kod ministra Stiera i puno sam radio, no kao što sam rekao, temeljna uvjerenja su važnija. Mislim da bi politika bila bolja kad bi političari svoja uvjerenja, koja god ona bila, stavljali ispred interesa.

Je li Davor Stier svjetonazorski blizak vama?

Da. O puno stvari smo razgovarali i sigurno je svjetonazorski blizak meni. Pa ne bi me angažirao za savjetnika da nema o meni dobro mišljenje.

Jeste li vi savjetovali Davora Stiera da posjeti LGBT klub Super Super u kojem je bila bačena dimna bomba?

Na to vam pitanje neću odgovoriti, kao ni na išta što je vezano uz moj savjetnički posao. Kada nekome postanete savjetnik, svoje mišljenje govorite isključivo njemu, a on uzima od toga što želi.

Kako biste sebe opisali: kao desničara, demokršćanina ili konzervativca?

Desno, lijevo… sve je to već dosta izlizano. Sigurno je da, što se tiče obrane nacionalnog identiteta i vrijednosti koje temeljno određuju hrvatski narod, ja jesam desno orijentiran. To ću uvijek hrabro reći. Jednako tako i što se tiče nekih temeljnih kršćanskih vrijednosti. No, ja nisam nekakav staromodan desničar, nacionalsocijalist koji bi bio protiv svake privatizacije. Dapače, smatram da je liberalni tržišni mehanizam dobar, naravno, uz onu socijalnu komponentu. Što se tiče obrane dostojanstva radnika i pravedne plaće, tu bih čak rekao da sam više lijevo orijentiran. Na kraju, ja sam 17 godina kod sebe na poslu bio sindikalni povjerenik. Uglavnom, ljudi će s vremenom shvatiti da je to jedna nova, moderna desnica kakvu oni dosad nisu upoznali.

Je li današnji HDZ prihvatljiv vama po svjetonazorskim pitanjima? Zastupa li dovoljno demokršćanske vrijednosti?

Djelomično nam je prihvatljiv. HDZ nam je sigurno bliži od SDP-a. Zato smo i išli zajedno na izbore jer nam je bio zajednički cilj da SDP ne dođe na vlast. S druge strane, izrazito mi smeta najava ratifikacije Istanbulske konvencije. Ta konvencija bavi se borbom protiv nasilja nad ženama, o čemu imamo konsenzus u hrvatskom društvu. Dakle sve političke opcije i svi svjetonazori u Hrvatskoj protive se nasilju nad ženama. S obzirom na to, mi bismo trebali imati jedan dokument koji bi bio općeprihvaćen i kao takav bi bio učinkovit. No, radna skupina Vijeća Europe ubacila je u Istanbulsku konvenciju neke dogme rodne teorije po kojoj ja više ne bih smio biti otac nego roditelj 1 ili roditelj 2, po kojem bi se cijeli binarni prikaz čovječanstva, koji promoviraju sve svjetske religije, proglašavao nepoželjnim društvenim stereotipom. Kada tako napravite dokument koji postaje kontroverzan, a na kraju te kontroverze nemaju nikakve veze s nasiljem nad ženama, onda mi smeta najava ratifikacije tog dokumenta. Znam da smeta i mnogim HDZ-ovcima i vjerujem da će donijeti dobru konačnu odluku o ratifikaciji Istanbulske konvencije.

Vodi li Andrej Plenković HDZ i Vladu ispravno?

Djelomično da, a djelomično ne. Podržavam poreznu reformu koju je napravio. Podržavam što je konačno jedno ministarstvo zadužio za demografiju. Međutim, potpuno mi je nerazumljiv njegov izbor Drage Prgometa za kandidata za gradonačelnika Zagreba. Riječ je o čovjeku koji je Most pokušao odvesti u koaliciju sa SDP-om i ostaviti HDZ i njegov program u oporbi. Ne razumijem kako taj čovjek može biti kandidat HDZ-a za gradonačelnika grada Zagreba.

Prihvatljivija vam je desničarka Bruna Esih od demokršćanina Prgometa?

Drago Prgomet nije demokršćanin. Demokršćanin nije svatko tko sebe tako naziva, već ga određuju njegova djela i stavovi koje ima. Bruna Esih mi je puno prihvatljivija i o njoj imam vrlo dobro mišljenje.

Smeta li vam nesnošljivost koju promiče radikalna desnica. Recimo, ono kad su jurišali na Mirjanu Rakić.

Dio tog protesta nisu činili radikalni desničari, no radikalni desničari mi smetaju. Ipak, radikalna desnica je danas u Hrvatskoj gotovo zanemariva, za razliku od radikalne ljevice koja kroz udruge civilnog društva uzima milijune kuna iz državnog proračuna.

Što kažete na dvije nove političke pojave u Hrvatskoj: Most i Živi zid. Kome biste prije dali glas?

Mislim da bih svoj glas dao Mostu.

Utjecajni član Mosta Ivica Relković s vama je stvarao Hrast. U kakvim ste odnosima s Mostom? S njim ne koalirate. Zašto?

Relkovića nisam vidio gotovo dvije godine. I trenutačno nisam ni u kakvom odnosu s njim. Robert Podolnjak, potpredsjednik Mosta, htio je ići sa mnom na izbore u Varaždinu, ali njegova stranka mu to nije dopustila.

Vaša udruga Grozd sudjeluje u kampanji inicijative Prolife koja skuplja potpise za peticiju za promjenu Zakona o pobačaju. Što je vaš cilj? Želite li zabraniti pobačaj?

Kao udruga, zalažemo se za zaštitu života. Čak 75 posto žena ide na pobačaj zbog ekonomskih razloga. Mislim da imamo konsenzus u društvu i da pobačaj nije nikomu draga pojava i kao društvo moramo učiniti više da pomognemo ženama koje su u takvoj situaciji. To je samo jedan od načina na koji možemo štititi život koji, kako je potvrdio Ustavni sud, počinje u trenutku začeća.

Neki je dan bilo četiri godine otkako je izabran papa Franjo. Mnogi ga smatraju lijevim krilom Vatikana. Sviđa li vam se papa?

Drago mi je da papa Franjo naglašava važnost pristupa svakom čovjeku. Moram reći da ima jako puno pogrešnih interpretacija pape Franje. On govori da treba prihvatiti svakog čovjeka i da se nikoga ne smije osuđivati, što je pravilo Crkve koje postoji puno prije pape Franje. Znači, ako čovjek učini nešto loše, moramo osuditi taj čin i reći da je grozan, ali to ne znači da ćemo osuditi i isključiti čovjeka koji je pogriješio.

Jeste li izgladili odnose s Islamskom zajednicom u Hrvatskoj?

Mogu reći da smo danas u jako dobrim odnosima s Islamskom zajednicom. Na jednoj sam proslavi razgovarao dugo sa zagrebačkim imamom Mirzom Mešićem. Velik broj vrijednosti zajednički zastupamo. On je razumio što sam ja rekao o kulturološkim razlikama između izbjeglica i Europljana. Oduvijek smo u dobrom odnosu s Islamskom zajednicom, koja može biti primjer drugim islamskim zajednicama u svijetu.

Je li danas teško biti desničar i konzervativac u Hrvatskoj?

Ne znam mogu li se poistovjetiti s tim izrazima. No, ako ste mislili na moj politički put, da, mogu reći da nije lako. Ja sam napadan više od bilo koje homoseksualne osobe u Hrvatskoj. Puno je laži izrečeno i napisano i pokušava se stvoriti imidž kao da sam neka babaroga. No, kad te ljude pitate što sam ja to krivo rekao ili napravio, ne znaju ništa reći. Ja stojim iza svojih stavova i vidim da ih sve više ljudi prihvaća.     

>> 'Imam prijatelje homoseksualce, ali to nije toliko duboko prijateljstvo'

>> U HDZ-u se boje samo Stierovih ideja o pobačaju