Visoki krvni tlak može se izliječiti izazivanjem niza spaljivanja unutar krvnih žila bubrega – tvrde britanski liječnici.
Niz od pet iskrica
Riječ je o novoj endoskopskoj metodi kojom se kroz preponsku aortu u arteriju bubrega gura žica. Ona, tvrde liječnici, izaziva iskrice sprečavajući signale iz mozga da uzrokuju stiskanje žila bubrega.
– Te iskrice koje se mogu usporediti s opeklinom koju izaziva kratko držanje plamena svijeće među prstima ne oštećuju krvnu žilu, ali su dovoljne da unište živce s vanjske strane žile koji primaju “sporne” moždane signale i uzrokuju stiskanje žile – objašnjavaju liječnici.
Dovoljno je, tvrde, da se u žili izazove od četiri do pet “iskrica” i krvni tlak pacijenta “prestaje rasti”.
– Krv koja teče žilom poslije “zapaljenja” sama po sebi “hladi” opečena mjesta, a prvi rezultati govore da se krvni tlak u pacijenata normalizira od jedan do tri mjeseca poslije operacije.
– Za neke pacijente to znači da će lijekovi koje uzimaju imati bolji učinak, a za druge potpunu normalizaciju tlaka i prestanak gutanja tableta – ističu Britanci koji ovu metodu nazivaju najrevolucionarnijom u posljednjih pedeset godina.
U nas ova metoda liječenja krvnog tlaka još nije iskušana, no interventni radiolozi nude brojna slična rješenja.
– Opisana metoda može dati dobre rezultate malom broju pacijenata s urođenim visokim tlakom nepoznata podrijetla, a takvih je 1-2 u godini – rekla je prof. Ranka Štern, pročelnica radiologije u KBC-u Zagreb.
Malo pacijenata
Problem je, tvrdi prof. Štern, što u samo 10 posto pacijenata visoki krvni tlak potječe od anomalija ili začepljenja krvnih žila bubrega.
– Da bi se to ustanovilo, potrebno je colour doplerom odrediti da postoji djelomičan ili potpun zastoj protočnosti žila u bubregu, a onda to potvrditi na CT-u ili magnetskom rezonancijom – ističe prof. Štern.
Tek se tada pristupa endoskopskim metodama liječenja tlaka.
– Danas se visoki tlak rjeđe liječi metodom balon-dilatacije sužene krvne žile, jer je efekt širenja kratkotrajan – pojašnjava prof. Ranka Štern. Riječ je o tome da se kroz preponu gurne cijev na vrhu koje je balon što se napuhne na suženu mjestu i time oslobodi protok krvi.
– Učinak ove metode neko vrijeme djeluje, no onda se žila opet suzi pa postupak treba ponoviti – upozorava prof. Ranka Štern.
Umetanje “plastike”
Nove su metode, koje nude trajna rješenja, ugradnja tzv. stentova ili umetanje plastične krvne žile u začepljenu bubrežnu.
– Takvi se komadići umjetnih krvnih žila rabe kad je posrijedi veća anomalija žile ili kad su naslage na njoj veće – objašnjava prof. Ranka Štern.
Ta se metoda primjenjuje zbog izbjegavanja operacije bubrega.
– Operacije kojima se odstranjuje komad bubrežne krvne žile koji izaziva otpor protoku i povisuje krvni tlak ozbiljne su i teške pa se posljednjih godina, s napretkom endoskopskih metoda, primjenjuju jako rijetko i u teškim slučajevima začepljenja – ističe prof. Ranka Štern.
Slična je sudbina i metode autotransplantacije bubrega kojoj su liječnici pribjegavali u nedostatku manje invazivnih.
– Pacijentu se “odstrani” bubreg te s njega odreže komad krvne žile koja ima anomaliju ili suženje – otkriva doc. Željko Kaštelan, pročelnik Klinike za urologiju KBC-a Zagreb i dodaje da se potom bubreg premjesti u zdjelicu i ondje spoji na krvnu žilu.
Još postoje pacijenti kojima je osim krvnog tlaka začepljenje žila uzrokovalo potpuno odumiranje bubrega.
– To su teški i rijetki slučajevi, a tad je jedino rješenje ukloniti odumrli organ – istaknula je prof. Ranka Štern.