Rijetko je kada u sisačkom Domu za starije i nemoćne bilo veselo kao ove subote. U čast nastarije korisnice doma Marije Krčelić, koja upravo slavi stoti rođendan, iz doma se čula i pjesma zbora, i tamburice sisačkih Goranovaca i zvuk sisačke Limene glazbe.
A vedra, vitalna i duhovita Marija, koja već 20 godina živi u domu, zajedno je sa svojim zborašima zapjevala rođendansku pjesmu. Na obećanje muških članova zbora da će joj opet pjevati, duhovito odgovara: \"Ak\' nebute mreli\". U rezanju velike rođendanske torte pomogle su joj četitarke sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel i ravnateljica doma Ružica Čakširan.
Na mnoge upite u čemu je tajna dugog života, jubilarka rođena u pokupskom Vratečku, odgovara da treba živjeti skromno i mirno, nikomu ne činiti zlo. Prijatelji u domu kažu kako je ova stogodišnjakinja, koja je već tri desetljeća udovica, vrlo organizirana i vrijedna. Voli slušati tamburašku glazbu, pjevati i gledati televiziju. Vjeruje da ju je dugim životom nagradio dragi Bog, kojem se obraća svako jutro moleći krunicu. Budući da je noge izdaju, žao joj je što više neće moći na hodočašće u Mariju Bistricu.
- Moji najmiliji me drže na životu, sin i njegova obitelj. Uvek smo se voljeli i slagali. Iako smo skromno i teško živeli, život mi je bio ispunjen. I ovdje mi je lepo, bolje neg doma, tu sam se navčila. Jako sam zadovoljna, samo mi je žal što više ne mogu otići na plac - kaže gospođa Mara, pomalo zbunjena velikom pažnjom kojom je okružena ovih dana.
Alal\' vera babac, da zajedno proslavimo i moj 100-i rodjendan, pa onda, kako kome bude.