Koliko ta Viviane Reding ima divizija?, mogli bi ovih dana pitati u Banskim dvorima kad bi netko ondje želio parafrazirati Staljinovo pitanje postavljeno Churchillu i Rooseveltu na njihovu tvrdnju da Vatikan ima neke zahtjeve. Potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za pravosuđe također ima neke zahtjeve i također, kao ni papa, zapravo nema nikakve divizije, no po vlastitu priznanju, izrečenom u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung prije godinu dana, ona svoj tim suradnika doživljava kao "Reding-brigadu".
Vrlo je žalosna zbog naše vlade
Koliko je jaka ta njezina brigada? I hoće li zaista aktivirati članak 39. hrvatskog pristupnog ugovora i kazniti Hrvatsku zbog kršenja europskog uhidbenog naloga? Sudeći po stilu i sadržaju njezina dosadašnjeg rada, vrlo lako bi mogla.
Kako je sama izjavila, vrlo je žalosna i razočarana hrvatskom vladom zbog kršenja europskih propisa uvođenjem zakona kolokvijalno zvanog "lex Perković". Dodatni je problem što to razočaranje dijele i mnogi drugi dužnosnici Europske komisije i diplomati drugih država EU koji su do jučer vjerovali Hrvatskoj.
– Ako Reding dođe s prijedlogom crvenog kartona za Hrvatsku, mi ćemo je podržati – rekao je za Večernji list jedan dužnosnik Europske komisije koji nije iz njezine "brigade", ali čiji stav odražava raspoloženje među drugim povjerenicima na kolegiju.
Među drugim povjerenicima Reding uživa velik ugled, a veliku podršku ima i kod predsjednika Josea Manuela Barrosa. Iako svi znaju da je oštra na jeziku i uvijek spremna na borbu bez rukavica, uglavnom joj ne zamjeraju takav stil jer znaju da se bori za stvari u kojima je u pravu.
Oštri nastupi
– Kad ne bih govorila stvari jasno i glasno, onda ništa ne bih ni promijenila – rekla je svojedobno kad su je pitali o njezinim oštrim nastupima.
A ovo su samo neki od njih: u EP-u je bankare nazvala banksterima (izraz nastao spajanjem riječi bankar i gangster), Sarkozyjevu politiku iseljavanja Roma iz Francuske usporedila je s holokaustom u II. svjetskom ratu, u posljednje vrijeme vodi bitke s premijerima Mađarske i Rumunjske koje optužuje za kršenje vladavine prava, a "ratuje" i s biznismenima kojima prijeti da će nametnuti zakonsku kvotu zastupljenosti žena na direktorskim pozicijama, čemu se velike kompanije, pogotovu one u Londonu, žestoko opiru...
– Ne volim kvote, ali volim ono čime kvote rezultiraju – odgovara Reding na pitanje zašto prijeti kompanijama miješanjem u njihovo pravo da biraju svoje direktore. To je vjerojatno i rezon za njezine prijetnje Hrvatskoj: možda ne voli prijetiti sankcijama iz članka 39., ali voli ono čime se nada da će prijetnje rezultirati, a to je povlačenje tzv. lex Perković.
Rođena 27. travnja 1951. u Luksemburgu, Viviane Reding studirala je društvene znanosti na uglednom sveučilištu Sorboni u Parizu, a nakon diplome zaposlila se kao novinarka u listu Luxembourger Wort. Nastavila je biti novinarka i nakon što je postala zastupnica, prvo u luksemburškom, a potom u Europskom parlamentu.
Uvijek isti stil
Od 1999. je u Europskoj komisiji, prvo kao povjerenica za kulturu i sport, zatim za telekomunikacije, kada se izborila za prva ograničenja u cijenama roaminga unutar EU.
Od veljače 2010. zadužena je za pravosuđe, a nakon europskih izbora 2014. mogla bi postati i predsjednica Europske komisije. Nagađa se da je već u kampanji za tu poziciju, ali oni koji prate njezin rad znaju da je uvijek, i u predizborno vrijeme i u "normalno" vrijeme, imala isti stil. Uvijek je jasno i glasno bila jedan od najvećih eurofederalista u Bruxellesu.
– Vrlo sam rano "umočena" u Europu, kao Obelix u lonac s čarobnim napitkom – rekla je jednom prilikom Viviane Reding.
Iako je neki u Hrvatskoj doživljavaju manje kao Obelixa, a više kao Carlu del Ponte, u Bruxellesu diplomati upozoravaju da je Viviane Reding, bez obzira na to što mnogima staje na žulj, najsnažnija i najupornija kad argumenti jasno stoje na njezinoj strani. U priči o tzv. lex Perković sve govori da je upravo to slučaj.
>>Viviane Reding: Hrvatski građani mogu utjecati na odluke EU