Otkad je ljudi, ima i korupcije. No, razvijenija demokratska društva borbu protiv te pošasti odavno su proglasila svojim prioritetom. I američka državna tajnica Hillary Clinton za nedavnog posjeta Zagrebu pohvalila je hrvatske vlasti da su napokon krenule u obračun s korupcijom.
Smrt u tamnici
Povijest korupcije u Hrvata pokazuje da su joj vladari u našim krajevima oduvijek bili skloni.
Korupcija je očito postojala i u srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima jer se u statutima izričito zabranjuju neke koruptivne radnje.
– Primjerice, u skradinskom Statutu s početka 14. stoljeća zabranjuje se sucima da primaju darove, osim boce vina vrijednosti do pet soldina. U splitskom Statutu iz 1312. piše da knez i njegovi suradnici pod prisegom moraju dati izjave kako neće primati darove – ističe Hrvoje Petrić, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dubrovačka je Republika svoju gospodarsku snagu temeljila na trgovini, a dobar dio ekonomske razmjene imala je s prostorima gdje je postojala korupcija.
– Još je bosanski ban Kulin potkraj 12. stoljeća u povelji dubrovačkom knezu potvrdio kako na teritoriju pod njegovom vlašću Dubrovčani mogu slobodno trgovati i nitko od njih neće ništa tražiti osim onoga što je netko svojom voljom poklonio banu. Unutar svojega sustava vlasti Dubrovačke Republike poduzimale su mnoge mjere protiv korupcije, a jedna od njih bila je i vremensko ograničenje mandata kneza na samo mjesec dana – kaže Petrić.
Primjer korupcije može biti i prodaja vladarskog “prava” na Dalmaciju koje je Ladislav Napuljski dao Mletačkoj Republici za 100.000 dukata 1409. godine. Kada je Mletačka Republika na temelju toga preuzela vlast u Dalmaciji, bilo je moguće zamijetiti pojavu mita koja je, čini se, prestala tek s dolaskom vlasti Habsburgovaca.
Na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine korupcija je bila raširena kroz nelegalne poklone koje je lokalno stanovništvo moralo davati kapetanima podrijetlom iz unutarnjoaustrijskih zemalja. Unutar sustava Vojne krajine kao dio koruptivnih mjera valja izdvojiti i plaćanje “zaštite” da bi se zaštitilo od pljačke koja je bila sastavni dio “ratne ekonomije” na granici.
U to je vrijeme i u civilnoj Hrvatskoj, dijelu pod vlašću bana i Sabora, bilo uobičajeno da zavisni seljaci daju razne “darove” i čine razne “usluge” feudalcima.
– Ponekad su razine “usluga” i “davanja” prelazile granice izdržljivosti pa su izbijale velike seljačke bune poput poznate Gupčeve iz 1573. ili najveće seljačke bune u Hrvatskoj iz 1755. nakon koje je Marija Terezija posebnim urbarom morala regulirati seljačke obveze prema feudalnim gospodarima – ističe prof. Petrić.
U hrvatskim krajevima pod vlašću Osmanskog Carstva bilo je uobičajeno da kadije (suci) dobivaju darove, što je znalo utjecati i na presude. Također je na osmanskom prostoru bilo dosta odmetnika koji su za “zaštitu” znali uzimati mito. Neki ljudi hrvatskog podrijetla uspjeli su se putem “danka u krvi” nakon školovanja probiti i do najviših položaja u Osmanskom Carstvu. Tako je u 16. stoljeću Rustem-paša, koji je bio rodom vjerojatno iz Skradina, postao zet sultana Sulejmana i dospio na najviši položaj u Carstvu preuzevši dužnost velikog vezira. Kao veliki vezir volio je uzimati mito. Svoje je bogatstvo trošio na gradnju javnih zgrada i džamija.
– Kad je preminuo, posjedovao je 815 zemljišnih posjeda u Rumeliji i Antoliji, 476 mlinova, 1700 robova, 2900 ratnih konja, 1106 deva, 600 srebrom ukrašenih sedala, 130 pari zlatnih ostruga, 769 bogato ukrašenih sablji, 800 ugraviranih knjiga Kur’ana, 32 draga kamena vrijedna 11 milijuna akči (turski srebrni novac) te oko dva milijuna dukata u gotovini – nabraja Petrić.
Hrabro pisanje “Zatočnika”
Poznati barun Franjo Trenk suđen je za korupciju.
– Bio je u Beču 1745., uz ostalo, osuđen za prodaju vojnih komisija, pronevjeru državne blagajne, ali i za traženje plaća za nepostojeće vojnike, što svakako obuhvaća korupciju. Oduzet mu je čin i osuđen je na doživotnu tamnicu. Trenk je na kraju i umro u tamnici Spielbeg kraj Brna u Moravskoj 4. listopada 1749. – kazao je Hrvoje Petrić.
U 19. stoljeću, 1866. godine, primjer je korupcije kada je na sjednici Hrvatskog sabora osnovan stalni Odbor za osušenje Lonjskog polja i savskih nizinah, čiji je sastav promijenjen nakon potpisivanja Hrvatsko-ugarske nagodbe. Godine 1868. osnovali su barun Gjuro Rauch, brat bana Levina Raucha, Ladislav Pejačević, grof Julije Janković, Ljudevit Farkaš Vukotinović i drugovi “Konzorcij za osušenje Lonjskog polja”, koji za svoj projekt isušenja uspijeva dobiti preporuku Odbora. Prema 7. paragrafu, Zemaljska vlada, nakon što vladar potvrdi zakonski članak, mora sklopiti ugovor s Konzorcijem. Nakon burne rasprave u Hrvatskom saboru, ugovor je sklopljen 26. svibnja 1869. godine.
Njime je predviđeno da se Konzorciju plati 4,5 milijuna forinti. Ubrzo nakon toga planovi za isušenje Lonjskog polja i djelatnost Konzorcija izloženi su žestokoj kritici javnosti. Tome je najviše pridonio list “Zatočnik”, koji je od studenog 1869. pozorno analizirao rad Konzorcija i izglasavanje “Zakonskog članka ob isušenju Lonjskog polja od Rugvice do Trebeša” te upozorio na niz nepravilnosti. To je jedan od prvih primjera da su na ovim prostorima mediji raskrinkali jednu korupcijsku aferu.
– U novinama se dosta pisalo o ispravnosti rada i poslovanju konzorcija za isušivanje Lonjskog polja. Optužili su bana Levina Raucha da je bio “tajni član” konzorcija te da je zloupotrebljavao svoj banski položaj.
On je podignuo optužnicu za klevetu koja je nakon dugotrajne istrage odbačena te su svi osumnjičeni za klevetu i uvredu banove časti (Josip Miškatovič, Ivan Vončina, Matija Mrazović) oslobođeni 8. siječnja 1871.
Nakon toga je ban Rauch morao podnijeti ostavku, što govori da su oni koji su ga optuživali očito bili u pravu – kaže Petrić.
U hrvatskim krajevima korupcija se osobito raširila u vrijeme monarhističke Jugoslavije. Nažalost, procvjetala je i nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske, tako da je ona proteklih 20 godina rak-rana našega društva. Posljednjih godina nešto se ipak pokrenulo: za korupciju se sudi bivšemu premijeru Ivi Sanaderu, a očekivati je da će ulaskom Hrvatske u EU korupciji biti zadan još jedan udarac.