Vječne kuće jače su od potresa

Uvriježeno je mišljenje da su tradicionalne bednjanske hiže drvene, sagrađene uglavnom od tesanih hrastovih “plajnki”, na uglovima spojene “njemačkim vezom” i škopom pokrivene.

U šumu po kamenje
No široj javnosti gotovo je nepoznat podatak da su u nekim tamošnjim selima mještani njegovali i posve netipičnu gradnju kuća, od kamena. Građa im je tako čvrsta i solidna da ni nakon desetljeća nema znakova ruševnosti, a stariji mještani u njima žive i danas. Primjer za to je zaselak Vukovski u bednjanskom kraju.

- Sjećam se da su prije više od pola stoljeća ukućani volovskom zapregom iz šume dovlačili kamen. Bio je to krvav posao jer trebalo ga je i obraditi. A vidite kako su ga lijepo obradili, svaki komad je pasal uz drugi, a zidovi su debeli pola metra - kaže mještanka Katica Brlić, koja sa suprugom Izidorom i danas živi u kućici. - Te su kuće vječne.

I kad nas je tresao potres, ova naša nije se ni pomaknula! - kaže Katica. Kamena kuća, otkrila je, nije baš pretopla, ali kad se šporetom dobro zagrije, zidovi upiju toplinu. Bračni par Brlić u njoj je podigao troje djece, koji su “svoji” ljudi.

Vukovski zaslužuje u svim kategorijama pridjev - etno. U gotovo svakom dvorištu nalaze se i drvene hižice, dragocjeni primjerci tradicionalne lokalne arhitekture. Ondje živi i Stjepan Vukovski, soboslikar. I u njegovu dvorištu nalazi se kamena kuća, u kojoj se još živi.

Četiri čovjeka u tri kuće
- Kod gradnje ljudi su kamen povezivali smjesom pijeska i živog vapna. Ovakav stil gradnje tipičan je samo za ovo, uže područje Bednje, s nekoliko okolnih sela. Ima još nešto slično u Šaškima i Stubičarima, ali to su uglavnom kombinacije, dolje kameni podrumi, a gore drvena hiža - ističe Vukovski.

Na pitanje kako se živi u zaseoku odgovara pitanjem: - A kako bi se živjelo kad u tri kuće žive četiri mještanina?