Vječni Kumrovec

Nakon što se nekoliko desnih stranaka, strančica, udruga i pojedinaca odlučilo da se iz rinfuze i stanja “rasutog tereta” okupi na jednom mjestu, kao jedna stranka, slično je združivanje izgledno i među ljevičarima, i na političkoj ljevici. Dok je desnica nezadovoljna “izdajničkom politikom” Ive Sanadera, a predvođena Ivićom Pašalićem i Milovanom Šiblom, za mjesto svoga okupljanja izabrala već dugo desnici kultni Split, Ivan Ninić i njegovo društvo kane u svoju “političku revoluciju” krenuti iz ljevici uvijek mitskoga Kumrovca.

Ljutiti na sličan revizionizam Ivice Račana, njegovi oponenti, koji se u opreci spram njega drže “pravim ljevičarima”, planiraju stvoriti Udruženu ljevicu i pod idiličnom skraćenicom ULJE iz mitskog im Kumrovca krenuti u skupljanje izbornih glasova. Dođe li i do čvršćeg formalnog okupljanja desnih u okviru “Jedino Hrvatska”, a lijevih u Udruženoj ljevici, bit će to prvi ambiciozniji pokušaj da se, umjesto HDZ-a i SDP-a, optuženih da su “izdali izvorne političke principe”, ponudi (i) povratak tim principima.

Nekada su kao arhe stranke desnice i ljevice slovili HDZ i SDP. Već dugo ni između njih nema puno toga što ih politički dijeli. U politički bitnom one se slažu. I HDZ i SDP kao svoju mantru ponavljaju “euroatlanske integracije”, a za njima uglas i sve ostale stranke. Tu nema nikakve ni iznimke ni razlike. Svi političari poput dječjeg zbora zdušno pjevaju iste pjesmice. I svi su jednako pravovjerni. Kao da je riječ o slovu Svetog pisma ili tekstu Komunističkog manifesta.

Čak i nekadašnji partijski intelektualci, komunistički ideolozi, koji su se držali marksistima per se, već se odavno drže kao da su doživjeli tranzicijsko prosvjetljenje, intelektualni, moralni i psihološki preobražaj gotovo ravan onome biblijskome koji je Savao doživio na putu u Damask. Nekoć su bili žučno, žustro i bučno protiv Amerike, civilizacije Coca-Cole i NATO-ova imperijalizma, a danas jednako gorljivo za sve to! Ninićevo je ULJE tu dosljednije od nekadašnjih svojih partijskih drugova. Nova se ljevica ne protivi ulasku Hrvatske u EU, ali je protiv ulaska u NATO.

Nakon pokojnog dr. Stipe Šuvara ni njegova mini SRP-a, kontra ULJA spram NATO-a je valjda prvo otvoreno ljevičarsko protivljenje obogotvorenoj ideji Hrvatske u NATO-u. Uopće ne bi začudilo da se upravo netko od bivših radikalnih ljevičara, nekadašnjih kritičara tadašnjeg Saveza komunista Hrvatske za “ideološka skretanja”, preko svojih moćnih intelektualno-političkih gremija zauzme za to da se stav ”biti protiv NATO-a” podvede pod nelegitiman, da ga se tretira kao misaoni delikt, pa i kao mentalno iščašenje! Moguć je čak i takav premet. Nekadašnji vjernici komunizma, koji nisu mogli smisliti NATO, koji su uživali u tome “kako se kalio čelik”, koji su se trudili biti “ljudi od mramora”, vrlo su brzo u tranzicijsko vrijeme postali ljudima od plastelina. Danas kao da nitko nikada nije živio u socijalizmu, kao da nitko nije bio marksist i kao da nitko nikad nije bio u Partiji!

Kao što od početka višestranačja nismo imali ozbiljnu intelektualnu desnicu koja se ne bi svodila na hadezeovsku populističku buku i povlađivanje zajedničkom niskim strastima, nismo imali ni intelektualno respektabilnu ljevicu. Izabravši “treći put”, SDP je zaobišao većinu ljevičarskih intelektualaca koji su bili skloniji nekom drugom putu. Začetnik Udružene ljevice Ivan Ninić, i sam pobornik nekog drugog, tvrđeg puta, tvrdi da su ULJU skloni upravi neki od njih, spominjući Milana Kangrgu, Predraga Matvejevića, Sašu Broz, Slobodana Šnajdera, Radu Šerbedžiju... Kao što nikada nije stvoren ni začetak ni privid neke hrvatske heideggerovske desnice, isto se zbilo i s našom mogućom inačicom sartreovske ljevice. No, može li njezino ishodište biti u Kumrovcu?