Vjernici koji mole žive sedam godina dulje

U posljednjem broju Glasa Koncila fra. dr. Šimun Šito Ćorić, svećenik i psiholog, voditelj katoličke misije u švicarskom Solothurnu, u javnost je izašao s rezultatima istraživanja i tezama o utjecaju hodočašća i molitve na zdravlje ljudi, po kojima su vjernici koji redovito mole zdraviji od onih koji to ne prakticiraju.

Kako je to moguće?

Sve ono što se u teologiji i psihologiji govori o zdravim učincima istinske molitve na čovjekov život i ponašanje, a toga je dosta dokumentiranog, odnosi se i na hodočašća, samo još u većoj mjeri. Jer za mnoge hodočašće je “najintenzivnija molitva”, odnosno na hodočašću se ulazi u jednu posebnu duhovnu sferu kao rijetko kada i gdje. To je u ovom za sve stresnom modernom svijetu jedan privlačni životno-religijski svijet transcendentalnog, misterioznog, svetog, a na drugoj strani privlačnost duhovnih i tjelesnih dobrobiti sve do toga da zajednička putovanja, posebice s jednim i duhovnim i tjelesnim ciljem imaju nesvakidašnju čar. Privlačno je, često i podsvjesno, što na hodočašćima dolazi do izražaja zapostavljena, a toliko važna emocionalna dimenzija religioznosti, nasuprot onome što bi veliki M. Heidegger nazvao “hladnim znanjem“. Nije nevažno što se u svetištima susreću teški bolesnici, invalidi i općenito tragične sudbine, pa religiozno usmjerenom čovjeku pomažu da cijeni, čuva i bude Bogu zahvalan za vlastitu sretniju sudbinu.

Koje su to bolesti s kojima se današnji čovjek susreće, a da ih odlazak na hodočašće može ublažiti?

Dokumentirana praksa na cijelom nizu raznolikih slučajeva jasno pokazuje da hodočašća znaju često donijeti medicinski neobjašnjive rezultate, promjene ponašanja, unutarnja zadovoljstva, povećati snagu u nevoljama, pa sve do psihičkih, fizičkih i duhovnih ozdravljenja. Proučavanje ovih potonjih relativno je novo u psihologiji i proširilo je njene horizonte, ali dobro je da su se i psiholozi, pa čak i psihijatri počeli baviti također onim što je osobni i društveni problem, a nije ni psihička ni fizička bolest. Primjerice, kad je netko u većim mjerama sklon škrtosti, klevetama i ogovaranjima, zavisti i sličnim slabostima ličnosti.   

Imate rezultate istraživanja?

U suvremenoj stručnoj literaturi najviše pažnje privlače raznorazna ozdravljenja na hodočašćima. Primjerice, kad je progledala u Međugorju jedna slijepa Švicarka pred Božić 2010., švicarski liječnici mogli su samo reći da je to ozdravljenje, medicinski gledano, bilo nemoguće i neobjašnjivo, psiholozi analizirati ličnost i ponašanje jedne žene koja je 40 godina bila slijepa, a ona i vjernici jednostavno zahvaljivati Bogu što je na njoj čudo učinio. Naravno, ima stvari koje se mogu pri trajnim ili privremenim poboljšanjima i znanstveno mjeriti. 

Kao na primjer?

Engleski psihijatar P. A. Morris istraživao je utjecaj hodočašća na prisutnost trajne tjeskobe i njenih sastavnica kao što su napetost, strah od budućnosti i nesanica, te depresije i njenih sastavnica kao što su negativno vrednovanje sebe, osjećaj krivnje i bezizglednosti situacije, trajno neraspoloženje, suženje interesa, izbjegavanje ljudi, te promjenu vjerskih stavova, mjereći njihovu jačinu prije, odmah nakon hodočašća i nakon desetak mjeseci. Rezultati su jednoznačno pokazali da su kod tih ljudi hodočašćem u Lourdes nastale značajne pozitivne promjene.

I sami ste sudjelovali u nekim istraživanjima?

Bio sam i sam sudionik jednoga dugogodišnjeg istraživanja o utjecaju hodočašća na promjenu ponašanja s uzorkom od oko 1780 hodočasnika u Lourdes, Fatimu, Sv. Zemlju, Međugorje, Padovu, Rim i Loreto. Prema svjedočenju samih hodočasnika ili njihovih ukućana, nakon hodočašća najčešće su bila sljedeća poboljšanja kod 43% ispitanika i to najmanje u četiri od osam kategorija: redovitije osobno mole, imaju veći unutarnji mir, dobili snagu da spremno nose životne križeve, suočili se u miru sa svojim stilom dosadašnjeg života, redovitije sudjeluju na nedjeljnim sv. misama, značajno poboljšali obiteljske i druge međuljudske odnose, dobili veću želju da čine dobro i više sudjeluju u dobrotvornim aktivnostima vjerske zajednice. 

Liječe li sva ili samo neka hodočasnička mjesta? Npr. Međugorje i Lourdes u odnosu na druga manje poznata i popularna?

Neobjašnjivi fenomeni ozdravljenja i pozitivnih utjecaja u hodočasničkim odredištima događaju se najčešće u kršćanskim većim, ali i manjim, lokalnim “svetim mjestima“, no nalazimo ih i u onima drugih religija. Puno je slučajeva gdje se to događa povezano s osobnom vjerom hodočasnika, ali ne i uvijek. Kao što religioznost spada u univerzalne fenomene i interese ljudskog roda, tako je stalno prati “pobožnost hodočašća”, praksa “putovanja u sveto mjesto”, iskazivanje časti hodom, a što je u ovom ili onom obliku prisutno u svim religijama. To je putovanje u “sveta mjesta” da bi tamo u molitvi izravno ili preko određenog sveca molili Boga za pomoć ili se zahvalili za dobivenu milost. Pri tome su često prisutni motivi pokore ili kajanja, “osobnog čišćenja“, zavjeta, ali i raznolikih pozitivnih promjena u ljudskom životu i ponašanju.

Ima slučajeva gdje ima indicija da je tu, uz nedokučive božanske, ponekad riječ i o sugestivnim i drugim osobnim mehanizmima u samoj ličnosti, pa i parapsihološkim fenomenima. Uostalom, još nije jasan ni placebo efekt. Očito je da je to najviše povezano s fenomenom religije i religioznosti, a mi vjernici znamo reći da je tu riječ o transcendentalnim duhovnim sferama koji nadilaze ljudske domete.

Koliko doista molitva i meditacija mogu utjecati na zdravlje osobe?

O učincima molitve i molitvenih obreda u krilu raznih religija zabilježeno je mnogo. Psiholozi su dobro shvatili Isusa koji je rekao da ne moli svaki koji govori “Gospodine, Gospodine…” Uočili su da svaka autentična molitva dodiruje najintimnije slojeve ljudske nutrine i da se sastoji od  tri bitna djela: a) traženja i pronalaženja sebe kao početne faze molitve, b) svijesti o Božjoj  blizini i prisutnosti, c) te time izazvanih molitvenih osjećaja, misli i riječi. Učinci takve molitve mogu biti raznoliki, primjerice: molitva za druge pomaže da bolje prihvatimo sebe, oplemenjuje nas i čisti od negativnih osjećaja, čuva molitelja od besperspektivnosti, fatalizma i fanatizma, od tvorevina suvremene neuroze, pomaže pri oslobađanju čovjek od osjećaja krivnje i strahova, te ga liječi od depresije. Samo razmatranje/meditacija utječe pozitivno na duhovno i duševno zdravlje, odmara, čini tjelesne i psihičke funkcije uspješnijima, pokreće kreativne snage u osobi i pojačava senzibilnost. Mnogo je područja gdje molitva i zdrava religioznost mogu čovjeku u svagdanjim teškoćama i biti od značajne pomoći, posebice u postizanju i očuvanju psihičkog zdravlja i sučeljavanju sa životnim nevoljama i nesrećama.

U SAD-u među psiholozima sve je popularnije područje religioznosti?

Ne samo psiholozi nego i liječnici i studenti medicine sve više uče o području religioznosti. Primjerice, od oko 130 medicinskih fakulteta u SAD-u na njih već oko šezdeset nude se programi za proučavanje religioznosti i njezina djelovanja pri liječenju. Taj trend počeo se razvijati kad su istraživanja nedvojbeno pokazala koliko ljudima zdrava i praktična religioznost može biti od koristi za život i zdravlje. Evo nekoliko primjera, pa ima i onih egzotičnih. U jednoj studiji sa Sveučilišta Duke u Americi s uzorkom od četiri tisuće osoba pokazalo se da oni koji redovno pohađaju zajedničku molitvu u crkvi značajno rjeđe trpe od depresija i strahova. Prema jednoj indijskoj studiji s hindusima, pacijenti koji se redovito mole 70 posto manje obolijevaju od krvožilnih bolesti. Vodeći istraživač stresa, Herbert Benson sa Sveučilišta Harvard, s više studija je potvrdio kako se religiozni ljudi, bez obzira na to koje religije bili, mogu iskrenom molitvom uspješno oduprijeti stresu, koji redovito nagriza čovjeka i čini ga lakom žrtvom  raznoraznih bolesti. Vjernici koji su više od jednom tjedno išli na zajedničku molitvu živjeli su prosječno oko sedam godina dulje od onih koji to nisu činili. Studija je zanimljiva jer je rađena s 21.000 osoba i to raznih vjera. Samo donekle se takvi rezultati mogu objasniti i time što praktični vjernici rjeđe puše i piju alkohol, rjeđe imaju rizičan seksualni život, a imaju  češće društvenu mrežu kontakta u kojoj se dobro osjećaju. Uza sve to ne smijemo smetnuti s uma da ima i negativnih učinaka neuslišane molitve kao i molitava iskrivljenih i patoloških crta.