Kada je prije nekoliko dana za sada još uvijek nepoznati napadač u središtu Podgorice ispalio metak iz revolvera u nogu Olivere Lakić, novinarke crnogorskog dnevnog lista Vijesti, njeni kolege iz redakcije bili su zgroženi i ogorčeni. Ali ne i iznenađeni.
Vijesti su, kao najutjecajniji dnevni list u Crnoj Gori, podjednako trn u oku vladajućim strukturama i kriminalnim klanovima te tajkunima te države, pa često predstavljaju metu fizičkih udara.
Naime, u posljednjih jedanaest godina, novinari i redakcija Vijesti napadnuti su točno 25 puta, što je statistika kojom se obično mogu “pohvaliti” novinske redakcije u zemljama poput Ugande, Jemena ili Afganistana, no ne i novinska redakcija u jednoj europskoj zemlji, članici NATO-ova saveza.
Sačekuše palicom
– Svi su ovi napadi bili vrlo žestoki. Tijekom 2007. pripremili su mi “sačekušu”, pri čemu su me trojica napadača isprebijala bejzbolskim palicama. Godinu dana poslije bačena je bomba na automobil jednog od naših dopisnika. Otprilike u isto vrijeme napadnut je i naš dopisnik sa sjevera jer je u svojoj knjizi raskrinkao nogometnu mafiju. Potom je 2009. gradonačelnik Podgorice fizički napao našeg novinara. Dvije godine potom mene je ponovo dočekala sačekuša na ulici. Pa je 2013. podmetnuta bomba pod prozor ureda glavnog i odgovornog urednika... Srećom, nitko do sada nije smrtno stradao, kaže Željko Ivanović, osnivač i direktor Vijesti, medijske tvrtke koja u svojem sastavu ima tiskano izdanje, internetski portal i najgledaniju televizijsku postaju u Crnoj Gori, sustava koji se nalazi i u suvlasništvu Styrije, baš kao i Večernji list.
Ni samoj Oliveri Lakić, kojoj je hitac u nogu nasred ulice i pred desetinama svjedoka očito trebao biti upozorenje, ovo nije prvi napad. Prije šest godina na istom mjestu, pred ulazom u zgradu u kojoj se nalazi njen stan, napao ju je s leđa visoki muškarac udarivši je šakom u glavu i “cipelareći je” dok nije izgubila svijest. Napadač je tom prilikom uhićen i osuđen na simboličnu kaznu od devet mjeseci zatvora. Lakić je u tome trenutku pisala o tvornici duhana u kojoj su se proizvodile krivotvorene kutije cigareta.
– Osuđen je fizički izvršitelj napada, ali nikada se nije potegnulo to pitanje niti se doznalo tko je njegov nalogodavac, kaže Ivanović. Ovoga puta situacija je još gora. Policija nije uhitila napadača koji je pobjegao s dvojicom pomagača, a raspolaže tek šturim opisom. Riječ je o proćelavu muškarcu, srednje građe, visine oko 175 centimetara, što je opis koji odgovara tisućama stanovnika Crne Gore. Dakle, izgledi da će biti uhićen gotovo su ravni nuli.
Napadi na novinare Vijesti počeli su otprilike u isto vrijeme kada je ova mala zemlja na obali Jadrana proglasila svoju samostalnost.
– Na prijamu u povodu proglašenja nezavisnosti 13. srpnja 2006. prišao mi je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Crne Gore s čašom u ruci i rekao mi je kako bi bilo najbolje da se Vijesti sada ugase. Mislio sam da se šali, ali pokazalo se kako vladajuće strukture u Crnoj Gori doista misle ozbiljno. I rade na tome da se gašenje Vijesti ostvari – kaže Ivanović.
Svima je bilo jasno da će Vijesti nakon osamostaljenja države početi s istraživanjem niza kriminalnih i korupcijskih afera u toj državi premreženoj kriminalnim bandama i narkokartelima koji su povezani s visoko pozicioniranim političarima i tajkunima. Do toga trenutka Vijesti su, još od devedesetih, stavljale fokus na samostalnost i neovisnost Crne Gore, na jačanje nacionalnog identiteta, na borbu protiv sukoba i ratova koje je Beograd pokretao kao na traci. Bile su protiv ratova, protiv bombardiranja Dubrovnika, protiv četnikovanja srpskih ekstremista, protiv Miloševićeve politike nasilja.
– Crnogorskim vlastima i Mili Đukanoviću tada naše pisanje nije bilo problem, nisu se pretjerano na njega obazirali jer to pisanje nije bilo u suprotnosti s njihovim osobnim interesima. No 2006., osamostaljenjem Crne Gore stvar se promijenila. Kada su u fokus došle teme vezane za korupciju, pljačku i kriminal, to ih se počelo uvelike ticati. Počeli smo ugrožavati njihove interese koji su vezani uz golem novac i jasno je da se s tim nisu željeli pomiriti, kaže Ivanović
Kolika je razina korupcije i kriminala u Crnoj Gori, najbolje se vidi na primjeru Blaža Đukanovića, sina “vječitog vladara” Crne Gore Mila Đukanovića. Iako je ovom mladcu tek nešto više od tridesetak godina, već sada je jedan od najbogatijih Crnogoraca čiji se imetak mjeri stotinama milijuna eura, Bogatstvo je “zaradio” na poslovima s državom, od poslova na mini hidroelektranama do ulaganja u turističke komplekse. Razina upletenosti obitelji Đukanović u državne poslove toliko je velika da strani mediji u svojim analizama već nazivaju Crnu Goru privatnom državom. Obitelji Đukanović, naravno.
Čitaju ih i Milovi glasači
Milu Đukanoviću može se svašta prigovoriti, no ne i manjak inteligencije. Riječ je o vrlo vještom političaru koji je našao prilično uspješnu formulu održavanja na političkoj površini koja glasi: vani liberalno i europski, kod kuće autokratski.
– U odnosima s Bruxellesom i Washingtonom Đukanović se postavlja vrlo kooperativno i sluša sve što mu se kaže. Zauzvrat je siguran da unutar Crne Gore i dalje može despotski vladati i da neće biti prozvan. Milo Đukanović time se vrlo vješto koristi. Upravo su od njega model vladanja prepisali i Vučić u Srbiji i Gruevski u Makedoniji – kaže Ivanović.
Vijesti se već godinama nalaze ne samo pod fizičkim već i pod medijskim udarima. Tijekom posljednje četiri godine o Ivanoviću, Vijestima i njihovim novinarima objavljeno je u ostalim crnogorskim medijima oko 800 priloga u kojima se oni nazivaju izdajnicima, prodanim dušama, ljudima koji žele zavladati Crnom Gorom. No paradoksalno je da su Vijesti, unatoč svemu, najčitaniji dnevni list u zemlji iako većinu publike čine upravo Đukanovićevi glasači.
– Prema svim istraživanjima javnog mišljenja, Đukanovićevi birači najviše vjeruju upravo Vijestima. Druga je stvar koga zaokružuju kada iziđu na birališta, tada glasuju zbog svojeg posla, zbog stipendija za djecu koje su im obećane, zbog novca koji dobivaju za glasanje. No većina njih zna kako doista stoje stvari i javno priznaju da Đukanoviću ne vjeruju. Jer ljudi nisu glupi – kaže Ivanović.