Vjeronauk u školi žulja one kojih se najmanje tiče

Čudesno je kako vjeronauk u školi žulja najviše one kojih se najmanje tiče i koji s njime imaju najmanje doticaja u stvarnome životu. Niti im djeca pohađaju vjeronaučnu nastavu, niti bi ih upisali na vjeronauk, niti sudjeluju u njegovu izvođenju, a muči ih iz godine u godinu.

Paradoksalno je, doista, da nekome smeta ono što ne konzumira. Osim ako to, dakako, ne vidi kao neku konkurenciju. U slučaju vjeronauka to je očito svjetonazorska konkurencija. Odnosno, velika muka i bol koju vjeronauk u školi, samo zbog činjenice da ondje egzistira, proizvodi u onih koji su podigli svjetonazorske i ideološke barikade oko sebe i granatiraju ga isključivo iz vlastitih interesa, tj. vlastite nesnošljivosti.

Prošloga je tjedna tako trebalo vjeronauk u osnovnoj školi prokazati kao problematičan u sklopu izmjene školskog zakona, koji predviđa od ove školske godine da se roditelji za sve izborne predmete za njihovu djecu moraju dati suglasnost. U nekim se školama na tome spisku izbornih predmeta za koje je potrebna suglasnost našao i vjeronauk.

Reagirao je Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije dopisom ravnateljima škola da to ne čine, jer vjeronauk jest izborni predmet, ali ga roditelji izabiru u prvom razredu škole i nije kasnije potrebno davati nikakve suglasnosti. Dakako, ako sljedeće školske godine žele dijete ispisati s vjeronauka, mogu to učiniti pisanom izjavom i neće imati nikakvih problema.

No, tada su se javili oni pametniji tvrdeći kako je taj intervent katehetskog ureda pritisak na školski sustav, odnosno pokazuje da je tobože „orvelovski“ vjeronauk jednakiji među jednakima u tom istom sustavu.
To, dakako, nimalo ne odgovara istini. Potvrdilo je to i samo Ministarstvo prosvjete i sporta deplasirajući takve interpretacije ispravnim tumačenjem ugovora Vatikana i Hrvatske i podugovora koji ih prate.

Štoviše, u tome se prijeporu pokazalo kao je vjeronauk u školi bio preteča upravo onoga što se zakonskim izmjenama uvelo u školski sustav ove godine po pitanju izbornih predmeta, jer su roditelji oduvijek davali pismene suglasnosti za vjeronauk, što je za ostale predmete potrebno tek od ove godine.


Dakle, da je netko dobronamjeran u ovom slučaju kritizirao vjeronauk, imao bi to u vidu, ali očito se radi o nekorektnim namjerama. Na koje su se kasnije prikrpale i izjave nekih ravnatelja kako je preporuka katehetskog ureda upućena školama zbog toga što pada broj upisanih učenika na vjeronauk, što je izmišljotina, jer osim što pada broj upisanih prvašića i s time broj vjeroučenika, vjeronauk se i dalje drži iznad 90 posto upisane djece na taj izborni predmet.


I ono što je najvažnije, otpočetka se za njega roditelji opredjeljuju na najdemokratskiji način. To se jako dobro pokazalo ove školske godine i u ovom slučaju, koji su inscenirali oni koji nemaju nikakve veze ni s roditeljskim odlukama ni s vjeronaučnom nastavom u školama, nego podmuklo smještaju vjeronauku zbog vlastitih svjetonazorskih nezrelosti i kompleksa.