Vjerovao sam da će se Frane oporaviti!

Najgore mi je bilo kada je Franu tresla sepsa protiv koje smo se, među ostalim, borili i antibioticima, kao i borba za ruke, koje su mu najviše stradale - kazuje dr. Ivan Utrobičić, šef Plastične kirurgije u Kliničkom bolničkom centru Split, liječnik koji je protekla gotovo puna četiri mjeseca proveo uz Franu Lučića, jedinog preživjelog vatrogasca iz kornatske tragedije.

Dr. Utrobičić prisjeća se kako je baš toga dana, a bio je petak kad je Frane stigao oko podneva, bio dežuran. Čitava bolnica bila je već na nogama, ravnatelj Dujomir Marasović pripremio je kompletnu kadrovsku i materijalnu infrastrukturu. Bilo je ljetno doba, povučeni su liječnici s godišnjeg odmora, od čistačice do kirurga, sve je bilo pripravno.

Bio je pri svijesti
Odmah se pristupilo operacijama i uspostavljanju cirkulacije u ekstremitetima. Nakon toga, 23-godišnji Frane prebačen je u Jedinicu intenzivna liječenja i ovisno o zdravstvenom stanju slijedile su brojne operacije odstranjivanja izgorjela tkiva i prekrivanje dijelova tijela integrom (umjetnom kožom) i kožnim transplantatima.

- Svaki dan držali smo konferencije za novinare, a u duši sam duboko vjerovao da će se Frane, koji je u bolnicu stigao pri svijesti i s kojim se moglo komunicirati, oporaviti - priča dr. Utrobičić i naglašava kako kod opeklina ima nekoliko kritičnih faza liječenja.

Jedna je akutna, koja se javlja prvih nekoliko dana, kada je potrebno uspostaviti cirkulaciju i reanimaciju. Kod toga su jako važni anesteziolozi, koji su u liječenju hrabra vatrogasca iz Tisnoga dali sve od sebe.

U drugoj kritičnoj fazi javlja se infekcija, jedna od najgorih stvari kod opeklina. Dolazi nakon nekoliko dana i tjedana, a prisutna je kod svakog opečenog pacijenta. Protiv infekcija liječnici se bore na razne načine. Lokalnim previjanjima, čišćenjem, antibioticima, potpomognutom terapijom...

Sam je pozvonio...
Prema riječima dr. Ivana Utrobičića, tijekom višemjesečna liječenja bilo je stalno teško, a prvih mjesec i pol dana gotovo da i nije izlazio iz bolnice na Križinama. Kada se infekcija stabilizirala, medicinsko osoblje je odahnulo.


Dr. Ivan Utrobičić

- Frane je krasan momak, pun duha i optimizma, i tko ga upozna, odmah ga zavoli - tvrdi doktor.
Puno je vremena s njim proveo, puno su razgovarali, pričali o običnim, svakodnevnim stvarima, zafrkavali se, uspostavili prijateljski odnos. Ne zaboravlja jedan vrlo značajan trenutak kada se Frane prvi put nakon previjanja došetao do svoje sobe i sam pozvonio na vrata. Sestre su otvorile i iznenadile se. Bilo je to fascinantno, dokaz da se Frane vratio u normalno stanje.

Franina nova koža
Liječnici su na početku liječenja htjeli na opečena mjesta postaviti kožu davatelja, Franinih roditelja. No, naporima i koordiniranom akcijom koju je vodio prof. dr. Zdenko Stanec, šef Plastične kirurgije u KB-u Dubrava, iz inozemstva je stigla integra, vrlo skupa i najmodernija umjetna koža za liječenje opeklina. Vrlo je kvalitetna, kod nje se ne javlja hiperakutna reakcija odbacivanja.

Nije bilo potrebno da Franini najbliži daju svoju kožu, što je dobro, jer svako davanje ipak ostavlja nekakve posljedice. Integra je inertan materijal, ali kako nije vječna, nakon petnaestak dana mora se zamijeniti vlastitim transplantatom.

- Nikad neću zaboraviti kad me Frane pitao bi li mogao za Božić kući, da bi volio, ako može, blagdane provesti sa svojima - kazuje dr. Utrobičić i ističe da je kao liječnik tada bio najsretniji. Bio je to znak da Frane osjeća da je sposoban ići doma.

Šef Plastične kirurgije ističe sve, od čistačica do liječnika koji su radili bez radnog vremena ne pitajući tko je dežuran, tko je po dežurstvu, a velik dio posla iznijele su medicinske sestre. Posebno naglašava požrtvovnost ravnatelja dr. Dujomira Marasovića, dr. Ante Ujevića, dr. Vedrana Radonića, dr. Zdenka Staneca, dr. Jugoslava Bagatina, dr. Nikole Bradarića, dr. Gorana Dodiga, dr. Nataše Boban i dr. Mladena Rakića.