S veleposlanikom Ianom Cliffom, britanskim otpravnikom poslova u Hrvatskoj, razgovarali smo u petak, desetak sati prije terorističkog napada u Parizu. Iako nismo mogli prokomentirati taj zločin, gospodin Cliff bi zasigurno sažeo poruku sličnu onoj kakvu je u noći napada francuskom narodu poslao premijer njegove zemlje David Cameron. A ona je glasila: "Mi smo s vama. Ujedinjeni."
Tema našeg razgovora bio je jedan drugi istup britanskog premijera, onoga početkom prošloga tjedna kada je objavio koji su to britanski zahtjevi za reforme Europske unije. Britanci 2017. izlaze na referendum na kojemu će se izjasniti jesu li ostanak ili izlazak svoje zemlje iz EU. A njihov će stav ovisiti o ishodu predloženog paketa reformi koji je London ponudio na raspravu.
:: Kakve su danas britanske procjene – hoćete li od ostalih zemalja članica dobiti prst gore da se krene u reformu Unije?
Naravno, to neće biti jednostavno, nikada i nismo mislili da će biti. Naša je prednost u tome što sve veći broj ljudi razumije da su naši prijedlozi za reformu Europske unije u interesu cijelog EU – ne samo Britanije. Mi cijelo vrijeme tvrdimo da će reforme biti na korist svih 28 članica. Također, neke od promjena koje mi zagovaramo, kao npr. liberalizacija gospodarstva EU, već se počinju događati. Ako gledate područja kao što su jedinstveno digitalno tržište – ono već funkcionira i mi samo želimo ubrzati proces koji se već odvija. No postoje i dokumenti, poput Lisabonskog ugovora, koje bi trebalo modificirati tako da Velika Britanija ne bude više obvezna na dodatno zbližavanje u Uniji. To je stvar od krucijalnog, simboličkog značenja za nas. Ali mislim da je odgovor na pitanje kako britanska vlada može uvjeriti drugih 27 članica u reforme taj da ćemo na kraju ipak postići dogovor. Želim naglasiti da govor premijera Camerona i pismo koje je poslao ostalim liderima EU nisu u stilu – uzmi ili ostavi prijedlog. Cameron zapravo objašnjava što mi želimo u područjima o kojima govorimo već dugo. Premijer je naglasio precizno kako ćemo pristupiti reformama i kako smo fleksibilni u cijeloj toj priči. I, kao što je naglasio: To nije nemoguća misija.
:: Kakva je u tom smislu situacija na relaciji London – Zagreb?
Mislim da Hrvatska, iako je nova i relativno mala članica EU, ima puno interesa, kao i mi, za reforme. Susret dvojice premijera, Milanovića i Camerona, u Londonu bio je vrlo povoljan, atmosfera je bila odlična i vjerujem kako su dogovorene važne stvari. Mislim da je Hrvatska naš saveznik.
:: Kakva je osobno vaša uloga u tim kontaktima?
Ja ne moram spajati Milanovića i Camerona, mogu to oni sami napraviti, naročito u hitnim situacijama. Ali, naravno, u uobičajenim političkim kontaktima i moje veleposlanstvo i Veleposlanstvo RH u Londonu povezuju uredi vlada Velike Britanije i RH. Moja je uloga također i razgovarati sa stručnjacima, ljudima u ministarstvima, s intelektualcima u Hrvatskoj, predstaviti im zašto smatramo da su reforme nužne i zašto mislimo da su one dobre i za Hrvatsku, baš kao i za Britaniju. To, naravno, uključuje i sve političke aktere u Hrvatskoj pa sam tako nedavno predstavio naš prijedlog reformi EU saborskim odborima za vanjsku i europsku politiku. Među ljudima s kojima sam razgovarao o reformama prije ljeta bio je i Tomislav Karamarko. Imao sam dobar, prijateljski sastanak s njim kada je jasno ustvrdio da će HDZ podupirati velik broj reformi koje ćemo predložiti. Razumio je vrlo dobro potrebu da EU bude efikasniji i potvrdio želju HDZ-a da Britanija ostane u EU. Jedino još nisam uspio razgovarati s predstavnicima Mosta.
:: Hoće li ključan biti dogovor Njemačke i Velike Britanije o reformama. Je li to ključ svega?
Mislim da je razgovor s Njemačkom o reformama bitan. Možda postoji nekoliko točaka reforme o kojima Njemačka ne razmišlja sasvim isto kao mi. No mi smo fleksibilni: reforme mogu biti implementirane na razne načine i to će zasigurno biti tema razgovora u budućnosti.
:: Njemačkoj je, izgleda, najveći problem to što se vi zauzimate za manje slobode u protoku radne snage unutar EU?
Da naglasim jedno – nismo protiv slobode kretanja unutar EU, to jest jedan od stupova EU, samo mislimo da treba biti praktičnog pristupa u postupnoj implementaciji, jer brojke su velike. Naš je problem to što svake godine imamo 300.000 novih ljudi koji dolaze u Britaniju. Neki iz zemalja EU, neki iz zemalja izvan EU. Svi se oni koriste našim socijalnim sustavom i zdravstvenom skrbi. Mi stoga moramo promijeniti naš sustav jer on nije zamišljen za toliko ljudi koliko ih dolazi, a sustav sada djeluje kao magnet, ohrabruje ljude da dođu i uzmu sve što im se nudi. Mislim da će Njemačka to shvatiti. Moramo samo pronaći formulu koja ne potkopava slobodu kretanja. Također, dok pripremamo prijedlog za nove zemlje koje dolaze u EU, trebamo im uvesti rok: dok im ekonomije ne budu bliže europskom prosjeku, nema slobode kretanja radne snage. Bio sam veleposlanik na Kosovu do početka ove godine i tisuće su ljudi iz te zemlje otišle u Njemačku. Neočekivano, tražeći politički azil. No u stvarnosti radi boljeg života. Kosovo će jednom tražiti ulazak u EU, kao i druge zemlje, i svi mi moram razmišljati o svim implikacijama slobodnog protoka radne snage.
:: Britanija želi reforme EU i radi boljeg vlastitog gospodarstva. No što kažete na neke primjedbe da Britanija želi reforme i zato što je Njemačka preuzela primat na Starom kontinentu?
Moram jasno naglasiti – ne slažem se s tom teorijom. Otkad smo pristupili EU 1973. godine, postoji snažno mišljenje unutar naše zemlje koje je kritično prema prevelikom utjecaju Bruxellesa. I mislim da je ta kritičnost i dalje prisutna. Vlada je napokon došla do zaključka da trebamo referendum kako bismo riješili to pitanje jednom za svagda. Referendumom ćemo konačno stati na kraj stalnoj debati treba li Velika Britanija biti unutar ili izvan EU. Naravno, povećao se utjecaj Njemačke u Uniji, no ona je nama važan partner. Ona s referendumom nema veze.
:: Prihvate li se reforme, je li to kraj ideje Europske unije?
Ne, mislim upravo obratno, reforme će ojačati EU. Želimo da bude jasno kako postoje granice utjecaja Bruxellesa, ali i kako se puno ekonomskih i socijalnih pitanja može rješavati na europskoj razini. Citirat ću nizozemsku vladu, čiji smo moto mi na neki način usvojili: Europa gdje je nužno, nacionalno gdje je moguće. Tu je i pitanje je li EU klub za eurozonu ili za sve. Velik je broj zemalja izvan eurozone, kao što su Hrvatska i Velika Britanija. Hrvatska namjerava pristupiti eurozoni, ali čeka je još dugačak put. Mi taj put ne planiramo. I zato mora postojati sustav koji priznaje da je EU zona s više valuta. No to neće raskidati EU. Reforme koje predlažemo učinit će EU politički i ekonomski jačom i prilagođenom 21. stoljeću i daljnjoj budućnosti.
:: U svakom slučaju, živjet ćemo u drugačijoj Europskoj uniji nakon 2017. – ili reformiranoj ili bez Britanije...
Britanska vlada ne smatra da će doći do većih problema. Mislimo da ćemo postići dogovor o reformama koje se onda mogu predstaviti britanskim građanima, uz preporuku naše vlade za ostanak u EU. Doista, vi danas ne možete čuti Camerona ili Hammonda da govore o Brexitu. Ako referendum prođe, morat ćemo to učiniti, no to nije ono na čemu radimo. Imate pravo, ima političkih implikacija koje će se dogoditi, no svi smo fokusirani na reforme kako bismo dobili pozitivan glas na referendumu. Jer svi kažu da je britanski ostanak u EU vrlo važan.
:: Je li, s druge strane, migrantska kriza ugrozila opstanak EU?
Mi danas imamo dvije rute migranata – mediteransku i balkansku – ali i nedostatak jedinstva unutar EU. I zato je današnji susret u Valletti (razgovor se vodio u petak, op. a.) vrlo važan. Bitno je naći programe kojima bi se zaustavio priljev ljudi iz Afrike, dok balkanska ruta može biti zaustavljena u Grčkoj i Turskoj. Ali moramo raditi i na traženju rješenja za političku krizu u Siriji i mi već radimo na tome – Britanija je drugi najveći donator u Siriji. Dakle, potrebno se nositi s ovim krizama, ali to je jedna od onih pitanja na kojima je EU pokazao podosta podjela. Ipak, sada je puno bolje nego što je bilo nedavno.
:: U Hrvatskoj se sada pojavio strah da se Schengen zaokružuje – Mađarska je postavila žicu, sada to čini i Slovenija – i da Hrvatska ostaje nekako izvan Unije...
Nije do mene da komentiram politiku Mađarske ili Slovenije. Ali to je znak da moramo naći rješenje, a nije samo rješenje u Schengenu. Tu je još mnogo zemalja na Balkanu koje nisu dio EU, recimo, Srbija, Makedonija, pa i Hrvatska, koja nije dio Schengena. Na kraju moramo razgovarati i s Turskom.
:: Je li Zapad vodio pogrešnu politiku prema Bliskom istoku koja je prouzročila tu migrantsku krizu?
Ja sam se bavio Bliskim istokom u različitim razdobljima svoje 36-godišnje diplomatske karijere i uvijek ću prvi priznati da nismo uvijek činili potpuno ispravne poteze. Ali ono što je važno sada jest stabilizirati situaciju u Libiji, iz koje brodovi s izbjeglicama iz Afrike kreću prema Europi. Drugi važan zadatak je početi proces zaustavljanja rata u Siriji. Vidjet ćemo što će u tom smislu donijeti sastanak u Beču danas. U isto vrijeme, moramo priznati da mnogi od izbjeglica bježe iz ekonomskih razloga.
:: Koliko će Britanija primiti izbjeglica?
Britanija planira primiti 20 tisuća sirijskih izbjeglica iz kampova u Turskoj, Libanonu i Jordanu. Primit ćemo najugroženije ljude iz tih kampova. Svi mi u EU moramo podijeliti taj teret.
:: Prije nekoliko godina na popisu stanovništva London je izgubio bijelu britansku većinu. Postoji li u Britaniji strah da bi s određenim brojem izbjeglica izgubili svoj identitet?
Ne, zaista, za nas nije toliko važna rasa. Kad gledate London, u svim državnim i političkim strukturama ljudi su različitih rasa i vjera, ali za nas su svi jednaki i svi su Britanci. Jesu li oni podrijetlom iz Indije, Pakistana, afričkih zemalja ili Azije – o tome se vodi evidencija na papiru, ali u svakodnevnom životu svi su oni Britanci.
:: Kako vam je u Zagrebu?
Vrlo lijepo, ugodan se život vodi u Zagrebu. Zagreb je vrlo zanimljiv grad. Do izražaja dolazi umjetnost, restorani, život je vrlo lijep...
:: Uspijete li se izvan protokolarnog života malo prošetati gradom, kako vam se sviđa hrvatska hrana?
Jako volim hrvatsku hranu. Ali moram reći da ovdje vidim utjecaj i drugih kuhinja. Bio sam u BiH i zavolio burek – vidim da je ovdje isto vrlo popularan, evo danas se jeo i u ovom veleposlanstvu. Naravno, tu je onda i mediteranska kuhinja na vašoj obali, s divnom ribom, a sva ta različitost i utjecaji vrlo su mi zanimljivi.
:: Idete li na obalu poslovno ili ste tamo i ljetovali?
Prvi sam put hrvatsku obalu posjetio davne 1975. kada sam otišao u Dubrovnik. Isto tako, kada sam 1996. radio u Austriji, skoknuo sam i u Istru, nije tada bilo mnogo turista. Kada sam bio u BiH, često sam posjećivao hrvatsku obalu, posebno otoke. Jer gotovo svi ljudi iz Sarajeva odlaze ljetovati na hrvatsku obalu. Zbog toga jako dobro poznajem i općinu iz koje je gospodin Božo Petrov. Vozio sam se toliko puta rutom Sarajevo – Metković – Dubrovnik... Unatoč tome što moja supruga živi u Beču, a djeca u Velikoj Britaniji, uspjeli smo ove godine posjetiti Zadar i Split. Samo ne znam područje između Splita i Rijeke, to nisam posjećivao – zasad.
:: Jako dobro govorite hrvatski jezik, jeste li ga naučili prije dolaska u naše krajeve?
Još dok sam bio u Beču učio sam hrvatski jezik na vojnom institutu, zatim malo u Britaniji, pa i u BiH. Ali najvažnija je vježba. Moraš puno govoriti kako jezik ne bi zaboravio, pa to pokušavam raditi svaki dan.
>>EK: Smanjujte poreze na plaće, ne dirajte PDV
>>Politička elita samo u fondovima Europske unije vidi spas za prosperitet Hrvatske