Čak 34 dana trebalo je kako bi nam velestručno povjerenstvo iznijelo zaključke koji nisu zaključci, a odgovori koje smo dobili rađaju više upitnika nego što je tih odgovora. Ukratko, vještaci nam “otkrivaju”: eksplodiralo je – nešto, ali mi nemamo pojma – što! I nikad nećemo saznati, osim ako dva prsta u zrak ne digne onaj koji je sastavljao pakleni plan i eksplozivnu napravu te je odaslao putevima starih Hrvata. Dron želi ići na more! Tupavi Tupoljev-141 iz prapostojbine Hrvata preletio je Karpate, ali eto, nije stigao do hrvatskog mora, jer mu je nestalo sape, pa naravno, kud će drugdje nego predahnuti usred metropole svih Hrvata.
I dalje ćemo samo nagađati zašto bi netko iz nosa izviđačkog drona izvukao doduše zastarjelu fotografsku opremu s kilometarskim rolama filma i umjesto nje stavio isto tako zastarjelu 120-kilogramsku avionsku bombu.Jedno od logičnih objašnjenja moglo bi biti da je dron trebao neki balast kako bi zadržao odgovarajuće težište. No, zašto bi se netko potrudio iz te bombe izvući 40-ak kilograma lijevanog moćnog vojnog eksploziva i umjesto njega staviti neku možda daleko manje eksplozivnu mješavinu? Samo kako bi napravio – mlazni ćorak? Improvizirani krstareći projektil koji će tresnuti negdje tamo daleko i napraviti mnogo buke, ali neće srušiti zgradu osim vlastitom kinetičkom energijom, ako u nju izravno udari? Tupavi TU-141 spavaonicu studoma promašio je za svega 55 metara. Toliko je nedostajalo do pokolja, s bombom ili bez nje.
Razgledavajući fragmente izložene u NSK, imao sam dojam da se bomba raspala poput drvene bačve. S obzirom da je pala s visine više od kilometra, laik poput mene lako bi pomislio da se tako mogla raspasti sve da u njoj nije bilo nikakvog eksploziva. I votka bi imala dovoljno “oktana”!
Otpočetka sam govorio da će biti mnogo intrigantnije ako se ispostavi da bomba zapravo nije bomba, odnosno da u njoj nije bilo eksploziva, jer time nam se samo otvaraju dodatna pitanja o namjeri neznanog pošiljatelja koji je “zaboravio” napisati povratnu adresu. Je li, dakle, cilj bio poslati anomimnu prijeteću poruku Hrvatima? Ne napraviti pokolj, ali dati na znanje da smo – u dometu? Jesu li to bili Ukrajinci koji su htjeli da pomislimo da su Rusi, ili Rusi koji su htjeli da mi pomislimo da su Rusi, ali da to ne smijemo javno reći, jer se ne može dokazati da možda ipak nisu bili Ukrajinci? Vrlo vjerojatno nikad nećemo saznati, osim ako nekim čudom uskrsnu zapisi s NATO-ovih radarskih postaja u Rumunjskoj, koji bi nam jedini mogli dokazati je li dron lansiran pravocrtno negdje iz ukrajinske Vinice, ili možda sa jugozapada Bjelorusije, odnosno sjevera Moldavije, točnije Pridnjestrovlja pod ruskom kontrolom, koji su također u okviru njegovog maksimalnog doleta.
Ono što nam jest potvrđeno je da ovaj dron možda jest stara krama, ali svejedno poprilično sofisticirana naprava, osmišljena preletjeti više od 1000 km te sletjeti na unaprijed programiranu lokaciju s točnošću plus-minus 400 m. Te da može mijenjati smjer, visinu i brzinu na tri unaprijed odabrane točke. Znamo isto tako da u Zagreb nije udario poput projektila, već da je slijetao, bilo da je bio programiran baš tu sletjeti, bilo samo zato što je baš u tom trenu ostao bez goriva.
No, mnogo važnije od toga je li dron bio dron i je li bomba bila stvarno bomba ostaje pitanje kako to da je 14-metarski mlažnjak 50 minuta letio iznad teritorija tri članice NATO-a, u dometu deset radara i – ništa, zero, zilch, nada. Kako to da je preletio zrakoplovnu bazu u Kecskemetu u kojem drijemaju mađarski gripeni, te radarsku postaju pored nuklearke Paks – a da ama baš nitko nije reagirao. Sve to dok nebo Ukrajine paraju iskanderi, kalibri, točke, kinžali... Naravno, niti na to nećemo dobiti odgovor.
A što ćemo tek s onim našim domaćim pretprogramiranim ili aktivno navođenim ruskimdronovima, koji nikako da odlete, oni koji uz sve dokaze Putinovih zločina u Ukrajini i dalje njegovu ikonu na zidu ljube, te usput pokušavaju krivnju svaliti na žrtvu? Što se ono bijeli u gori zelenoj, je li snijeg il’ su dronovi? Prema svježem istraživanju čak 51,35 posto birača HSS-a ne smatra da je Putin ratni zločinac. 30 posto SDP-a, 24,8 Možemo, te 7 posto HDZ-a. U prosjeku 19,5 posto, dakle, svaki peti Hrvat zapeo je u prostor-vremenu. Ništa čudno za državu kojoj je predsjednik čovjek koji kaže da je “širenje NATO-a apsolutno bilo napad na Rusiju”, da je “tog širenja dosta(!)”, te da će se on “suprotstaviti tom širenju”. Sve čekam da zaustavi pristupanje – Švedske i Finske NATO-u. Kokice, koštice, zanimacijeee!