Nije se bez razloga premijer Andrej Plenković neki dan iznenada ukazao pred televizijskim kamerama na Hvaru. Ni permanentna kriza u Agrokoru, ni desetodnevni trgovinski rat na Balkanu, ni povlačenje poreza na nekretnine, ni novi požari poput obrovačkog koji zorno ilustriraju kako sustav nije izvukao pouku nakon Splita, ni odustanak od racionalizacije lokalne samouprave, ni izostanak najavljenih reformi pa i, najvažnije od svih, one obrazovnog sustava... ništa nije bilo vrijedno naprasnog prekidanja godišnjeg odmora poput uznemirujuće činjenice o padu osobnog rejtinga.
Više od 20 posto građana smatra ga prvim u nizu omraženih političara, a njih 70 posto smatra da država koju vodi ide u pogrešnom smjeru. K tomu, pred očima javnosti, jedan za drugim posrću njegovi ministri poput Tomislava Tolušića, Milana Kujundžića, Zdravka Marića. Neki od njih posrnuli su sami, nekima od njih nogu je podmetnuo sam, a kada je riječ o Blaženki Divjak, novinari su od premijera jedva iznudili priznanje da ministrica obrazovanja i dalje uživa njegovu podršku. Kao da ni to nije dovoljno, ministri mu skaču jedan na drugoga, pa Goran Marić javno kritizira zakon pod ingerencijom svog prezimenjaka Zdravka, navodeći da je “donesen bez vjerodostojnih analiza i procjena učinaka”. Samo dva mjeseca nakon što je tanka saborska većina izglasala sedam novih ministara, na površinu izlaze nove, ozbiljne, duboke pukotine u kabinetu premijera Plenkovića.
Istodobno, dok se pred očima javnosti odvija zabrinjavajuća kriza vlasti, kamo je nestala oporba – skupina koja po definiciji funkcionira kao njen korektiv? Ni za lijek nije čuti kakvog stjegonošu SDP-a, previše su zabavljeni autodestrukcijom, aktivnostima oko rastakanja vlastite stranke, poput “Pozitive” Ranka Ostojića i “Fokusa” Miranda Mrsića, samozvanih unutarstranačkih udruga i platformi koje nisu ništa drugo doli frakcija unutar SDP-a. Ljetna fjaka, čini se, pogubno djeluje i na prvake Živog zida koji na konferenciji za novinare najavljuju referendum o porezu na nekretnine premda ustavni stručnjaci tvrde da se takvo što, formalnopravno, ne može provesti u djelo. Umjesto da ukažu na izostanak obećanih reformi u resorima pravosuđa, uprave, zdravstva i obrazovanja te da se, u nedostatku boljih, naposljetku nametnu kao lideri oporbe, Nikola Grmoja iz Mosta nezavisnih lista upućuje kritiku premijeru jer se nije uprizorio na Maratonu lađa. Premda je streljiva napretek, a mediji usred sezone kiselih krastavaca vape za kakvog dobrom inicijativom, utihnule su čak i društvene mreže s kojih se opozicija javljala češće no u saborskim klupama, pa njihov posao danas odrađuju više ili manje formalne grupe građana poput liječnika koji upozoravaju na Kujundžićeve nerealne i neodržive liste prioriteta ili pak one, predvođene udrugom Lipa, koje su srušile porez na nekretnine.
Opozicija radije drijema u skrivenim jadranskim uvalama, zašto i ne bi, narod će i na idućim izborima, preferirajući jednoumlje nad bezumljem, ionako glasati za HDZ.
Ja iz prostorne udaljenosti mogu primjetiti da i vecernji i jutarnji apsolutno svaki dan napisu barem jedan tekst kontra Plenkovica i jedan tekst sa rekla kazala izvorima gdje je opisuju imaginarnu kriza u vladi. Namjerno se potencira nestabilnost koje nema. I uvijek isti autori od kojih je vecina bivsih novinara Nacionala i Globusa , a opcenito autori koji apsolutno nikad nemaju pozitivan tekst o bilo vemu sa hrvatskim predznakom, a o HDz-u da i ne govorim. E sad za ciji je to interes ne znam ali da je sustavno i svakodnevno je te samim time evidento diktirano iz nekog ventra moci.