Vlada na braniku dogovorne ekonomije, Hrvatsku čeka novi egzodus

Plenkovićeva vlada rado pomaže privatnim tvrtkama. Ali samo nekima. Onima od “sistemskog značaja”. Prvo je to učinila s Agrokorom, a uskoro će, na malo drukčiji način, to vjerojatno ponoviti s Uljanikom.

Činjenica da je država posebno angažirana samo oko giganata starih industrija kojima su na naplatu došle godine lošeg upravljanja govori sve što treba znati o viziji ljudi na njezinu čelu. Hrvatska se s ovom vladom neće pomaknuti ni centimetra naprijed.

Dapače, najavom povećanja osnovice za plaće direktora u mikro tvrtkama vlada je pokazala da nas želi zadržati prikovanima u dogovornoj ekonomiji u kojoj je dobro isključivo onima koji su dovoljno veliki ili su dovoljno blizu oltaru. A ostali će to financirati. Način da se Hrvatsku zadrži u prošlosti nisu samo besplodne rasprave o ustašama i partizanima, nego i orijentiranost starim industrijama i modelima koji su se u više navrata pokazali neodrživima. 


Pomagati neodrživima na štetu novih i održivih mogu samo ljudi kojima pogled u budućnost seže do prvih sljedećih izbora. Plenković je mnogo toga nazvao prioritetom u ovom mandatu, ali dosadašnji potezi sugeriraju da je jedini njegov stvarni prioritet sačuvati socijalni mir i sebe u sedlu, pa i po cijenu budućnosti ove zemlje. Budućnosti koju on vrlo vjerojatno neće dijeliti ovdje s nama.
U svijetu dogovorne ekonomije moguće je biti veliki igrač uz malo znanja i puno političkih veza.

Ali kad-tad to dođe na naplatu i onda se od prijatelja kojima se zapošljavalo rodbinu, plaćalo ručkove i ljetovanja ili financiralo kampanje traži državnu intervenciju i “spašavanje”. Sve je to već viđeno. S druge strane, postoje i tvrtke koje nikad ne zovu državu u pomoć, nego ju eventualno mole da se ne miješa, i koje ne žive u simbiozi s politikom. One postaju velike na potpuno drukčiji način.

Prolaze težak i često dugotrajan razvojni put od mikro tvrtke do etabliranog gospodarskog subjekta, a u tom vremenu u kojemu im država u pravilu zagorčava život ne akumuliraju samo klijente i kapital, nego i znanje koje ih čini otpornijima na krize. Mnoge takve tvrtke ministar Marić i premijer Plenković novom će osnovicom za plaće u startu uništiti uz velike posljedice za nacionalnu ekonomiju.

Trebala nam je demografska katastrofa da bismo shvatili kako će mladi, u potrazi za životnim prilikama, napustiti društvo koje je u potpunosti fokusirano na očuvanje starih struktura i odnosa te uzdržavanje starih ljudi. U takvom društvu mladima mjesta nema jer se sve vrti oko starih. Trebamo li do kraja propasti da bi nam do glave došlo da država ne može bez štetnih posljedica gušiti malo poduzetništvo i otimati konkurentnima da bi dala onima koji to nisu?


Ako se nešto drastično ne promijeni, nakon egzodusa mladih ljudi, slijedi nam masovni odlazak mladih tvrtki. Hrvatsku može spasiti samo ‘Lex mali poduzetnik’, nepisani zakon koji će poštovati svaka buduća vlada i koji će biti zlatno pravilo hrvatske politike. Ne diraj malog poduzetnika dok stvara pretpostavke za uspješan biznis, pusti ga da naraste do određene mjere, a tek onda ga optereti razmjernim nametima. Jer među onima koje si u startu uništio nepotrebnim pravilnicima, nerazumnim porezima i napasnim inspekcijama možda se krio novi Bill Gates ili Mark Zuckerberg.

Većina malih poduzetnika, doduše, nikad ne naraste do te razine, ali za normalnu je državu dovoljno dobro i to da zarađuju taman koliko je potrebno da prehrane obitelji. Bolje nego da su na socijali. No veliko je pitanje može li Hrvatska uz ovoliko proračunskih ovisnika i političkih lešinara konačno postati normalna država u kojoj će se rad stimulirati, a ne kažnjavati.

Ministar Zdravko Marić