'Vlada omogućila lokalnim vlastima da uklanjaju srpske ruševine bez suglasnosti vlasnika'

Miodrag Linta, predsjednik Koalicije udruženja izbjeglica Srbije pisao je otvoreno pismo premijeru Zoranu Milanovića povodom odluke Grada Zadra da 'započne uklanjanje ruševina miniranih srpskih kuća i privrednih objekata u terorističkim akcijama za vrijeme rata.'

Njegovo priopćenje pročitajte u cijelosti:

 - Obratio sam Vam se 01. jula 2014. godine otvorenim pismom povodom odluke Gradonačelnika Zadra Božidara Kalmete da se uklone ostaci miniranih srpskih kuća i privrednih objekata bez saglasnosti njihovih vlasnika. Tražio sam od Vas, između ostalog, da Vlada Republike Hrvatske jasno stavi do znanja vlastima grada Zadra i vlastima niza drugih lokalnih samouprava da prekinu sa najavljenim aktivnostima. Osnovni preduslovi za uklanjanje ruševina jesu da se srušeni objekti obnove u prvobitnim gabaritima ili da se postigne dogovor o naknadi štete, kao i da se procesuiraju odgovorni za srušene srpske kuće i privredne objekte.

Dana 25. avgusta 2014. godine dobio sam, u Vaše ime, odgovor od Ministarstva pravosuđa koji je potpisala pomoćnica ministra Renata Duka. U odgovoru, koji se odnosi na uklanjanje srpskih ruševina, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske je navelo da, citat, „javna vlast ima zakonsku mogućnost intervencije u privatno vlasništvo ako prijeti između ostaloga i opasnost po zdravlje ljudi od zgrada koje su ruševne“. To praktično znači je Vlada dala saglasnost lokalnim vlastima da mogu uklanjati srpske ruševine bez saglasnosti vlasnika jer je tobože u pitanju zaštita javnog zdravlja i zdravlja građana Zadra. Postavlja se pitanje kako je ispred ostataka srušenog restorana „Složna braća“ porodice Kovačević niz godina bila otvorena pečenjara u kojima je čovjek prodavao piliće? Kako je moguće da je, pored ostataka restorana koji su proglašeni leglom zaraze, vlasnik pečenjare godinama dobijao dozvolu za rad? Kako je moguće da Zavod za javno zdravlje Grada Zadra nije godinama izdao potvrdu o potencijalnom izvoru zaraze i zabranio prodaju pilića? Očekujemo odgovor na postavljena pitanja. Prije uklanjanja ruševina miniranih srpskih kuća i privrednih objekata treba utvrditi tko su bili nalogodavci i počinioci terorističkih akcija u Zadru ali i u nizu drugih hrvatskih gradova. Jedan od preduslova istražnih radnji jeste da se tragovi terorističkih akcija ne smiju uklanjati. Procesuiranjem odgovornih za terorističke akcije oštećeni vlasnici bi stekli daleko veće šanse da dobiju naknadu štete. Gore navedene činjenice jasno ukazuju da je glavni motiv vlasti Grada Zadra da uklone srpske ruševine, ne briga za javno zdravlje građana, već pokušaj da se izbjegne materijalna i krivična odgovornost za terorističke akcije i pošalje poruka da je Srbima najbolje da se ne vraćaju u svoj zavičaj.

Želim da Vas podsjetim da je u Zadru odmah nakon što je HDZ osvojio vlast maja 1990. godine počeo pritisak na Srbe putem telefonskih prijetnji, maltretiranja na ulici i radnom mjestu. Mnogi su bili primorani da potpisuju ponižavajuće izjave o lojalnosti iako im ni to nije pomoglo. Ubrzo su počela premlaćivanja, obilježavanje srpskih kuća i pucanje po njima. Veoma brzo je postalo jasno da se ne radi o pojedinačnim incidentima pojedinaca i grupa nego o osmišljenoj politici državnog terora. Vrhunac obračuna sa Srbima desio se 02. maja 1991. godine koji će se pamtiti kao Kristalna noć. Formirana je kolona automobila u kojima su bili civili naoružani palicama,metalnim štanglama i čarapama preko glave. Uzvikivali su ustaške parole i pretnje Srbima da će ih klati. U Zadar je došlo više stotina ljudi sa 10-tak autobusa koju u takođe bili naoružani motkama i šipkama. I oni su pjevali ustaške pjesme i uzvikivali ustaške parole uperene protiv Srba. Rulja je pljačkala i uništavala stotine srpskih kuća i privrednih objekata u centru Zadra. Posebno treba istaći da policija nije intervenisala već je mirno posmatrala pomenuti rušilački pohod. Ima ozbiljnih indicija da je među razjarenom masom bilo dosta pripadnika MUP-a Hrvatske. Velik broj ljudi napustio je Zadar već narednog dana. Miniranje srpskih kuća i privrednih objekata nastavljeno je tokom ljeta i jeseni 1991. godine tako da su i odlasci Srba postali sve učestaliji.

Mnogi Srbi koji su ipak odlučili da ostanu bili su izvođeni iz kuća ili kupljeni po ulicama i vezanih očiju odvođeni u ciglanu kraj Nina gdje su podvrgavani torturama Krajnji cilj je bio da se pošalje poruka Srbima da im nema života u Zadru i da im je najbolje da se što prije isele ako žele sačuvati živu glavu. Za uništene srpske kuće i privredne objekte i maltretiranja Srba nikada niko nije odgovarao. Županijski državni tužilac Ivan Galović je predmet o počinjenom krivičnom djelu uništenja i oštećenja tuđe imovine proslijedio 1992. godine tadašnjem Vojnom tužilaštvu u Split koje je poslije deset godina 2002. zaključilo navedeni slučaj. To znači da za zadarsku kristalnu noć kada je 2. maja opljačkano i uništeno na stotine srpskih kuća i prirednih objekata, kao i za miniranja srpske imovine u ljeto i jesen 1991. godine niko nije kriv. Tadašnji šef Krivičnog odjeljenja Opštinskog suda u Zadru Đuro Kresović navodi da je u užem dijelu Zadra porušeno 470 kuća u vlasništvu Srba prema informaciji koju mu je dao pokojni član Komisije za popis srušenih kuća Josip Klobučar.

Prema mišljenjima stručnjaka toliki broj srušenih kuća mogao je jedino biti rezultat osmišljene državne politike a ne djelovanja pojedinaca i grupa. Poštivani gospodine Milanović, Tražim od Vas da Vlada Republike Hrvatske donese odluku kojom će zabraniti uklanjanje ruševina miniranih srpskih kuća i privrednih objekata bez saglasnosti njihovih vlasnika i dok se ne sprovede postupak prikupljanja dokaza i utvrđivanja počinioca terorističkih akcija; Tražim od Vas da Vlada Republike Hrvatske javno osudi terorističke akcije prema Srbima u Zadru i drugim hrvatskim gradovima van područja ratnih djelovanja i da se založi da se kazne krivci; Tražim od Vas da Vlada Republike Hrvatske obezbedi zakonske mogućnosti da vlasnici miniranih srpskih kuća i privrednih objekata van područja ratnih djelovanja u sudskom postupku ostvare pravo na naknadu štete. Sa otvorenim pismom upoznao sam prvog potpredsjednika Vlade i ministra spoljnih poslova Republike Srbije Ivicu Dačića i predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu Milorada Pupovca.

>> 'U pravu je Jović. Cilj hrvatskog referenduma bilo je stvaranje države bez Srba'