Vlada sve važne odluke donosi u cajtnotu? Ne, sve je dobro smišljeno i pomno isplanirano

Sada je to već praksa, svojevrsno Plenkovićevo nepisano pravilo.

Kandidati za ključne funkcije u državi biraju se u zadnji trenutak ili kada je rok već debelo probijen. Naivno je misliti da je Plenković ili HDZ-ova većina nešto zaboravila, pa iz nagle dementnosti ili preuranjenog Alzheimera propuštaju na vrijeme predložiti nove kandidate na važne državne pozicije. Ne, sve je to pomno smišljeno i dobro isplanirano.

Strategija je to koja premijeru jamči izostanak parlamentarne i društvene rasprave o izabranima, a koalicijske partnere time se dovodi pred svršen čin, čime gube mogućnost ucjene ili trgovine ako nisu odveć zadovoljni predloženim pulenima. Taktika je to koja se Plenkoviću pokazala učinkovitom, ali sasvim je druga stvar je li ona dobra i ispravna za društvo, odnosno politiku u cjelini.

Imena na vidjelo

Posljednji Plenkovićev “last minute aranžman” bio je izbor novog guvernera, njegove zamjenice i troje viceguvernera Hrvatske narodne banke. Iako je Borisu Vujčiću mandat istekao još 8. srpnja, to HDZ-ovu većinu nije omelo da ga za novog starog guvernera Saboru predlože tek u petak (13. srpnja), i to zadnjeg dana uoči dvomjesečne saborske stanke. Premosnica za to razdoblje isteklog mandata guvernera bio je njegov zamjenik Relja Martić (kojem mandat nije produljen) jer je njegova “dozvola za rad” vrijedila još sedam dana.

I dok izbor Vujčića ne iznenađuje, izbor Sandre Švaljek, bivše zamjenice gradonačelnika Milana Bandića i nezavisne kandidatkinje uz podršku HSLS-a za gradonačelnicu Zagreba, svakako je iznenađenje, ali HDZ-ovim partnerima nema druge nego je izglasati jer ne bi baš bilo zgodno, a možda ni moguće po zakonu, da HNB do jeseni čeka ključne ljude. I troje viceguvernera široj javnosti nisu odveć poznati, ali bit će izabrani u svojevrsnom blickrigu uz minimalnu raspravu. Time će se eliminirati “suvišna” rasprava o tome zašto neki od viceguvernera koji su dobro radili nisu dobili priliku nastaviti svoj posao u Narodnoj banci.

– Andrej to namjerno radi, u tri dana izabere nove čelnike kako bi izbjegao bilo kakvu raspravu i rastezanje tih kandidata u medijima i Saboru. To je njegova taktika jer smatra da bi, ako bi ih predlagao s većim vremenskim odmakom, to pridonijelo analizama i trančiranju u medijima. U konkretnom slučaju i Vujčić i Sandra Švaljek njegov su izbor. On je nazvao Darinka Kosora i pitao ga bi li S. Švaljek prihvatila tu poziciju tako da je Kosor tu bio samo posrednik – prepričao nam je jedan Plenkovićev partner.

Taj izvor tvrdi da je Plenkoviću u izboru novog čelništva HNB-a bilo važno da to nisu stranački ljudi i da su pripremljeni uvesti euro u Hrvatsku. Vodstvo Narodne banke samo je posljednji primjer izbora u cajtnotu.

Na jednak je način izabrano i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, ključno tijelo za borbu protiv korupcije koje nadzire rad dužnosnika i postavlja standarde kako bi se izbjegao sukob interesa. Nataša Novaković i još četvero članova tog Povjerenstva u Saboru je izabrano tek tri tjedna nakon što je starom Povjerenstvu predvođenom Dalijom Orešković istekao mandat.

Nonšalancija u izboru novog sastava tog tijela čudila je to više što su na saborskim tijelima razgovori s prijavljenim kandidatima bili obavljeni mjesecima prije. Plenkoviću tada očito nije bilo jednostavno javnosti objasniti zašto se rješava Dalije Orešković, koju je javnost doživjela kao osobu velikog integriteta, koja je ustrojila i postavila standarde Povjerenstva, pa je njezinu eliminaciju i izbor novog vodstva otegnuo što je više bilo moguće.

– Bila ta taktika za opću javnost dobra ili ne, ona je za Plenkovića učinkovita. On ima uzak krug od troje četvero ljudi koji su upućeni u sve. I oni znatno prije nego što imena kandidata izađu na vidjelo znaju tko je nominiran. Samo se taktizira i njihova se imena puštaju pred samo glasanje ili imenovanje kako mediji, ali ni oporba, ne bi previše kopali po tim kandidatima. Pa znate kako se kaže: Ako hoće da netko ne postane ministar, pusti njegovo ime 15 dana ranije u medije – komentirao je jedan iskusni HDZ-ovac i član Predsjedništva.

On napominje kako je u vrijeme premijera Ive Sanadera ipak širi krug ljudi u HDZ-u znao na koga se računa za određene funkcije.

– On bi ponudio dvije-tri opcije, pa se malo raspravljalo i izabralo. Naravno da je gotovo uvijek bilo po njegovu, ali bilo je i rasprave na stranačkom Klubu, jednako kao i u vrijeme Jadranke Kosor. Sada su u sve upućeni samo Plenkovićevi najbliži suradnici – dodao je taj izvor. Plenković je taktiku otezanja primijenio i u izboru glavnog državnog odvjetnika.

Iako je riječ o jednoj od najvažnijih pravosudnih funkcija, i novi glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić izabran je u zadnji trenutak premda je po Zakonu o državnom odvjetništvu Vlada novog kandidata za tu funkciju Saboru trebala predložiti tri mjeseca prije isteka mandata tada aktualnog državnog odvjetnika (Dinka Cvitana). Mediji su proljetos izvještavali kako se ni Milanovićeva (SDP-ova) Vlada nije držala slova zakona, ali je ime Dinka Cvitana (koji je tada zamijenio Mladena Bajića) Saboru uputila mjesec i pol prije isteka Bajićeva mandata.

Šteta što je Plenković i za Jelenićev izbor imao jednaku strategiju jer SDP, kao još uvijek najveća oporbena stranka, nije imao ništa protiv njegova izbora. Pa je odugovlačenje samo kontaminiralo postupak izbora. No, nije Plenković jedini koji svoje adute čuva do zadnjeg roka, i njegov prethodnik u HDZ-u Tomislav Karamarko, kada je pripremao sastav nove Vlade, ministre je krio kao zmija noge. Karamarkova je filozofija bila da se imena ne smiju znati do samog kraja jer bi oni koji nisu među odabranima bili demotivirani.

Osim toga, to bi proizvelo negativne emocije, nezadovoljstva, a ljude do zadnjeg treba držati u iščekivanju i nadanju. Premijeri i šefovi stranaka najčešće kalkuliraju s objavom imena, ali u uređenim državama u kojima se poštuje procedura javnost, kultura rasprave i propitkivanja unaprijed bi trebali biti poznati kandidati za važne funkcije. Stranke bi tijekom mandata u oporbi trebale pripremati svoje kandidate za ministre, a ne ih u posljednji trenutak izvlačiti iz šešira. Time se ne poštuje ni stranku ni javnost ni birače, koji imaju pravo znati kome daju glas.

Dojam je da su u HDZ-u već oguglali na Plenkovićev “zadnjetrenutaški” stil premda je nakon Istanbulske konvencije i afere Hotmail znatno oslabljen pa je u izboru novih ministara u Vladi (nakon odlaska Martine Dalić) bio prisiljen konzultirati se sa strankom i za ključne pozicije u Vladi (potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva) izabrati potpredsjednike HDZ-a. No i dalje mu zamjeraju što sve odluke donosi u najužem krugu, ali zbog njegova su stila najviše ljutiti u HNS-u.

– Ne razumijem zašto se potrebno toliko kockati s ljudima. Zašto je potrebno ljude do zadnjeg trenutka držati u neizvjesnosti, a jedino što razumijem jest to da je Plenković iznimno spor u donošenju odluka – komentirao je izvor iz vodstva HNS-a. No, Plenkoviću treba priznati da je iznimno vješt, ili ima tako lojalne suradnike, u skrivanju imena favorita od medija. U HDZ-u je uglavnom nemoguće doznati imena kandidata do svega koji dan prije nego što će biti izabrani. I članovi Predsjedništva tada otvoreno govore kako nemaju pojma na koga Plenković računa i da to u HDZ-u zna samo dvoje-troje ljudi. A i ti koji znaju famozne kadrovske tajne uporno ih čuvaju.

Mostovci otvorili karte

Tako se i o smjeni Davora Ive Stiera i Mire Kovača doznalo tek nekoliko sati uoči sastanka Predsjedništva na kojem su smijenjeni. Tada su i iscurila imena njihovih nasljednika: Davora Božinovića i Lovre Kuščevića.

I kada je Plenković na sjednici Vlade smijenio Mostove ministre jer su tražili smjenu ministra financija Zdravka Marića, takav rasplet krize među dotadašnjim partnerima nije unaprijed iscurio u javnost. Dok su mostovci Plenkovićevoj ekipi tjedan dana unaprijed najavili da će glasati protiv Marića i time mu otvorili karte. Karamarko je, za razliku od Plenkovića, u medijima najavljivao da će rušiti Vladu s Mostom jer je bio nezadovoljan suradnjom s Božom Petrovom i premijerom Tihomirom Oreškovićem.

Plenković se u svakom slučaju kloni otkrivanja strategije u medijima, što i nije loša taktika, ali način na koji bira važne funkcionare kosi se sa svim pravilima demokratskog društva koje podrazumijeva raspravu, kritiku i pravo javnosti da u razumnom roku može sagledati je li neka osoba najbolji izbor za određenu poziciju... 

Andrej Plenković u Varaždinu