Prodaja državne imovine kojom se puni rupa u proračunu dugo godina je bila praksa jer nije bilo rezanja troškova, zbog čega se i uporno tvrdi da reforme moraju krenuti, a prodaja tvrtki u državnom vlasništvu treba biti dobro osmišljena. Gnjev naroda prisutan je već pri samoj najavi da se nešto državno želi prodati, što je opravdano u nekim slučajevima. U nekim tvrtkama država bi se vjerojatno i trebala riješiti vlasništva, a često se dogodi da se zbog željenih političkih zavrzlama progura lažna informacija o prodaji nekih tvrtki. Tako je prije neki dan Državni ured za upravljanje državnom imovinom objavio natječaj za analizu 54 tvrtke, što je negdje odmah protumačeno da se ide u procjenu cijene prije prodaje, a kako su među njima i Hrvatske šume, ali i još neke tvrtke za koje se smatra da su od prevelikog interesa za zemlju, izazvana je lavina komentara o prodaji nacionalnog blaga. DUUDI ustvari samo traži analizu da se utvrdi koje su tvrtke za prodaju, za koje je potrebno restrukturiranje prije prodaje, koje su strateške..., a nije isključeno ni da se neke od njih spoje u holding, što je ideja koju je HDZ spominjao još lani.
Nakon što se analiza provede pojedine tvrtke, iz primjerice energetskog sektora, mogle bi postati dio holdinga. Za sada ova Vlada nije vodila razgovore o prodaji udjela u niti jednoj zvučnijoj tvrtki koji bi se mogao brzo prodati i donijeti značajan novac, kao što su primjerice često spominjani udjeli u Podravci, Končaru, Croatia osiguranju..., nego se nastavlja prodaja turističkog portfelja i pokušaj da se što prije oživi mrtvi kapital, poput vojnih odmarališta. Ovih dana ide natječaj za prodaju hotela Imperial s Raba i Maestral iz Dubrovnika, za koje je već stiglo 25 neobvezujućih ponuda, a u međuvremenu su se javili još neki ozbiljni interesenti. Pita li se neke ulagače, bit će jasno da država nema što raditi u nekima od tvrtki, poput primjerice Podravke. No često su razmišljanja vezana za političke ideje pa bi stoga neovisna analiza koju je naručio DUUDI trebala pokazati realniju sliku.
Jer, primjerice, HDZ je lani bio oštar kada je Podravka išla u dokapitalizaciju i kada se još nije znalo hoće li država ostati bez značajnijeg udjela u toj tvrtki jer ta stranka s tom kompanijom imala velike planove u razvoju domaće poljoprivredne i prehrambene industrije.
Razmišljanja su da se niti jednu tvrtku koja upravlja prometnom infrastrukturom ne bi trebalo privatizirati, osim moguće dati u koncesiju, a niti bi trebalo dirati Janaf. Vlada u budućim privatizacijama najviše računa na mirovinske fondove kao kupce, koje su na početku mandata vrlo brzo i ugostili. Već tada su mirovinci iskazali interes za ulaganje u turizam, ali se govorilo i o mogućem preuzimanju tvrtke Državne nekretnine u koju je država smjestila svoje tvrtke i poslovne prostore. Pita li se mirovince, reći će da im je cilj smanjiti javni dug i povećati mirovine njihovih članova. Za takav cilj, koji će vjerojatno ponoviti i na današnjem sastanku s ministrom financija Zdravkom Marićem, morat će tražiti neopterećene tvrtke. No realnost je takva da ono što država planira prodati ima niz neriješenih sporova i drugih prepreka koji će planiranu prodaju sigurno prolongirati. A takva je situacija godinama pa se stoga od ove Vlade očekuje da donese zakone i propise, što je i najavljeno, koji će zaobići neke od tih prepreka. •