Vladajući predložili, raspravili, objavili i aktivirali zakon – isti dan!

U izvješću na sjednici Ustavnog suda u srijedu sudac Mato Arlović za primjere nedopustivog donošenja zakona izdvojio je dva slučaja aktualne vlasti.

Iako je riječ o nakaradnim primjerima formalizma kojima se narušava bit parlamentarizma, na žalost nije riječ o izuzetku ove, a ni bivše vlasti. U tu temu uklapa se i najnoviji sukob između sudbene i, ovaj put, izvršne vlasti u vezi sa Zakonom o sudovima i izmjenama Zakona o Državnom sudbenom vijeću jer se predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin obratio premijeru i ministru pravosuđa zbog nedopustive ignorancije opće sjednice Vrhovnog suda.

Ipak, primjer su svih primjera izmjene Zakona o javnim ovršiteljima (ZJO). Dok uobičajena procedura od predlaganja do stupanja na snagu i najjednostavnijeg zakona mora trajati barem tri dana, a složenijih, kao recimo Zakona o kaznenom postupku, i po nekoliko godina, ZJO je zapravo stupio na snagu i prije nego je predložen tog istog dana! Klubovi zastupnika četiriju vladajućih stranaka taj su zakon predložili 22. prosinca 2011., pretpostavljamo najranije oko osam sati.

Prekršen Poslovnik

Istoga dana, uz kršenje Poslovnika Sabora jer treba proteći barem 24 sata do stavljanja na dnevni red, o prijedlogu su se očitovali saborski odbori, prihvaćena je hitna procedura te ga je te večeri u desetominutnom izlaganju predstavila Ingrid Antičević Marinović, a zatim je u 22.27 sati u Saboru počela 13-minutna rasprava o zakonu za koji je deset i pol minuta govorila Ana Lovrin, a tri i pol minute Vesna Pusić. U 22.40 sati ZJO je usvojen, istog dana predsjednik je potpisao odluku o proglašenju zakona i Odbor za zakonodavstvo izvijestio Narodne novine koje su ga počele tiskati.

Kako se četiri do pet tisuća primjeraka Narodnih novina tiska sat, dva, tiskanje je završeno poslije ponoći. U svakom slučaju, službeni je list razvezen sutradan u šest sati, a na internetu je objavljen oko podne. U ZJO-u se navodilo da stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama, dakle pravne učinke proizvodio je već u prvoj sekundi 22. prosinca 2012., najmanje osam sati prije nego što su ga klubovi zastupnika toga dana zapravo predložili. O satnici smo informacije dobili samo iz Narodnih novina, dok nam odgovor Vladina Ureda za zakonodavstvo i Ureda predsjednika države još nije stigao.

Izmjene Zakona o dječjem doplatku primjer su kako se posve nepotrebno zakoni donose po hitnom postupku, uz skraćivanje svekolike rasprave. Hitnoću je predlagatelj, Ministarstvo socijalne skrbi, opravdavao uštedama koje će se postići. Prijedlog zakona Saboru je poslan 2. kolovoza 2012., a u njemu se navodi da je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine!?

Može hitno, ali s razlogom

Moguće da je neki zakon nužno donijeti po hitnom postupku, ali to mora biti izuzetak i to čvrsto obrazložen, a ne pravilo s općenitim obrazloženjem. Tako je lani Sabor na četiri sjednice donio 180 zakona od čega 122 po hitnom postupku pa i Zakon o pučkom pravobranitelju, a nedopustivo je da se za organski zakon skraćuje javna rasprava, izvijestio je Mato Arlović.

Ministarstvo pravosuđa 16. siječnja 2013. poslalo je Vrhovnom sudu konačni prijedlog Zakona o sudovima te prijedlog izmjena Zakona o Državnom sudbenom vijeću tražeći da najkasnije do 22. siječnja, odnosno u roku od dva radna dana, iznesu "mišljenje, primjedbe i prijedloge". Udruga hrvatskih sudaca i DSV u istom su roku odgovorili ministarstvu, što VSRH nije uspio "premda je Opća sjednica Vrhovnog suda našla vremena usuglasiti se oko priopćenja u kojem proziva ministarstvo", odgovoreno je priopćenjem iz Ministarstva pravosuđa, ali je ministar ipak izrazio spremnost dodatno i osobno raspraviti zakonska rješenja s predstavnicima Vrhovnog suda. Inače, za izrade nacrta prijedloga tih zakona opća sjednica VSRH dala je svoje mišljenje i prijedloge lani 23. studenoga. Ali u konačnom prijedlogu to se ne navodi kao ni da neki prijedlozi nisu prihvaćeni i zašto. U ministarstvu tumače da to nije učinjeno jer to Vladinim Poslovnikom nije ni predviđeno. Istodobno se detaljno navodi koji su prijedlozi saborskih odbora, zastupnika i stručnjaka Europske komisije usvojeni, a koji nisu.

– Stoga uopće nije jasno jesu li prijedlozi Vrhovnog suda uopće bili razmatrani – u dopisu navodi Hrvatin upozoravajući kako je nužno da svi zastupnici budu obaviješteni o stavu opće sjednice VSRH. Time je VSRH sveden na formalnog sudionika u donošenju zakona,a to predstavlja ignoriranje i omalovažavanje zakonom propisane pozicije i odgovornosti opće sjednice VSRH kao najvišeg tijela sudbene vlasti.

>>Udruga javnih ovršitelja: Miljenić nam je prijetio da će nas uništiti