Znam da ću u svojim sjećanjima navući na sebe i bijes, ljutnju, pa i mržnju nekih. Znam da sam zanemario savjet da budem pametan i ”prešutim” neke istine”, piše Vladimir Šeks u pogovoru svojih memoara koji su pod naslovom “1991. – moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat” u izdanju Večernjeg lista izašli iz tiska.
I doista, neće svi biti sretni kad pročitaju Šeksovu knjigu i podsjete se na riječi koje su izgovarali na službenim sastancima državnog vrha ili najužeg vodstva vladajućeg HDZ-a. “Neke ocjene koje o meni iznose drugi, ali i ja sam, neće se svidjeti meni. Neke pak ocjene koje iznosim o drugima, neće se svidjeti njima. Ali bez takva pristupa ova bi sjećanja bila beskrvna, neistinita i brzo zaboravljena”, piše Šeks.
Šeks u knjizi objavljuje do sada potpuno nepoznate i javnosti nedostupne zapisnike, stenograme ili fonograme
Svoja sjećanja pripremao je godinama, zapravo još od prvog izreska iz novina koji je pažljivo spremio u jednu od svojih velikih, šarenih bilježnica. Rukom gusto napisanih 1600 stranica njegova saborska tajnica pažljivo je prepisivala mjesecima. Večernji list ih objavljuje u dva sveska. Prvi, koji je od danas u prodaji kroničarski nas vraća u prvih sedam i pol mjeseci 1991. Drugi svezak, u kojem Šeks bilježi i analizira događaje od 15. kolovoza do kraja 1991., vrijeme koje će trajno ostati upamćeno po vukovarskoj tragediji i pokolju na Ovčari, napisan je i pojavit će se u prodaji ove jeseni. Kako sam Šeks piše, on u knjizi “problematizira sve najvažnije političke i druge procese tijekom 1991. u kojima sam na izravan ili posredan način sudjelovao... Moji memoari razotkrivaju i rasvjetljavaju dvije od najvećih kontroverzija koje me ‘prate’. Jedna je da sam bezobzirno zagovarao sveopći rat protiv JNA u ‘nevrijeme’, pri čemu ja u ”sjećanjima” obaram ovu ‘optužnicu’ i svoju ‘obranu’ argumentiram tvrdnjama da sam razmišljao i djelovao u skladu s onom maksimom – Si vis pacem, para bellum” (Želiš li mir, spremaj se za rat), ili najbolji način da se izbjegne rat jest organiziranje dobre obrane.
Druga kontroverzija jest ‘optužnica’ ili uvjerenje koje i danas pulsira u jednom dijelu javnog (političkog) mnijenja, a koje me ’ustoličuje’ za vođu urote protiv predsjednika Tuđmana sa zloslutnim ciljevima njegova svrgavanja, uključujući atentat."
Šeks u knjizi objavljuje do sada potpuno nepoznate i javnosti nedostupne zapisnike, stenograme ili fonograme nekih prijelomnih političkih skupova. Jedna od najdojmljivijih je, svakako, burna rasprava na dvodnevnoj sjednici u Vili Weiss na kojoj se Tuđman obračunao sa Žarkom Domljanom, predsjednikom Sabora, i liderima HDZ-a iz Dalmacije i Slavonije, Zvonimirom Markovićem i Vladimirom Šeksom. Uz dokumente, svoje bilješke i sjećanja, Šeks priču o filmski nevjerojatno burnoj 1991. nadopunjuje i dijelovima već objavljenih memoara neposrednih aktera tih događaja. Za prikazivanje stvarnog stanja, ali i pružajući nam uvid u razlike u stajališta pojedinih političara, citira dijelove knjiga Davorina Rudolfa, Žarka Domljana, Petra Kriste, Stjepana Mesića, Josipa Manolića, Martina Špegelja, Franju Gregorića, Milovana Baletića, Dušana Bilandžića... Stenogram sa sjednice Vrhovnog državnog vijeća na kojoj se ključni hrvatski političari i tadašnje struje u HDZ-u sukobljavaju oko Vlade nacionalnog jedinstva pokazuje koliko hadezeovci tada dubinski nisu bili spremni dijeliti vlast, pa ni simbolično u (vanjsko)politički nužnoj vladi nacionalnog spasa. Pokazuje i odnos snaga u samoj vladajućoj stranci, osobne nesnošljivosti, podvale i ogovaranja kojima se koristilo i pri donošenju najvažnijih odluka kao što je predlaganje i biranje novih ministara.
Stenografske bilješke sa sjednica Vrhovnog državnog vijeća i s Predsjedništva HDZ-a
“Obzor” objavljuje ulomke iz Šeksove knjige u kojima autor javnosti daje na uvid stenografske bilješke sa sjednica Vrhovnog državnog vijeća i s Predsjedništva HDZ-a na kojima se raspravlja o novom ministru obrane u Vladi nacionalnog jedinstva Franje Gregurića. Prijedlog predsjednika Franje Tuđmana da za ministra obrane treba postaviti Luku Bebića (nakon neuspjela eksperimenta sa Šimom Đodanom), najblaže rečeno, nije naišao na oduševljenje kod većine političara iz najužeg vrha HDZ-a i Hrvatske. Nije to bila jedinstvena “fronta protiv” Bebića ili Tuđmana, ali svatko od njih imao je svoje razloge, rezerve, a neki i svoje favorite.
Kad je shvatio da Bebić ne dobiva automatsku podršku, Tuđman je i sam potaknuo raspravu o drugim kandidatima i kombinacijama u kojima je Šeks trebao biti žrtvovan (maknut s mjesta potpredsjednika Sabora) da bi se umirilo upravo smijenjenog Đodana. U toj raspravi pojavila su se čak 23 kandidata za ministra obrane! U trenutku kada je bilo posve izvjesno da je Hrvatska u ratu, da je napadaju ne samo pobunjeni Srbi nego da je na pomolu ili da je već započeo pravi rat s JNA, raspravljalo se o osobama kao što su Bernardo Jurlina, pjesnik Ivan Tolj, Velibor Kikerec, Ivan Milas i Neven Jurica, a bilo je i prijedloga da sam Tuđman bude i predsjednik i ministar obrane. Ako epilog ovog nevjerojatnog kadrovskog “ruleta” (kako ga u knjizi naziva Šeks) nije bio puki splet političkih okolnosti, onda je to bila još jedna maestralna politička igra Franje Tuđmana. Naime, počeo je s Lukom Bebićem, pružio svojim zavađenim najbližim suradnicima mogućnost da izvrte gotovo dva tuceta imena, pustio Milasa da ode sa sjednice uvjeren da je on novi ministar obrane, i na kraju ipak ministrom imenovao – Luku Bebića.
Pročitajte stenografske bilješke sa sjednica Vrhovnog državnog vijeća i s Predsjedništva HDZ-a
>>Šeks je na Pantovčaku da bi sačuvao ovlasti predsjednice
>>Šeks: Milanović želi svojim mišićima nadjačati autoritet predsjednice
Lako je sada odnosno kad su sjećanja izblijedjela, Tuđman više nije među živima itd. itd. Pa onda hik povijest biva napisana točno po mjerilima Šeksa, nikog da demantira...