Vladimir Šelebaj i Dijana Čuljak dobili malo manje kazne no prvi put, no oduzima ima se znatno više novca

Netko je dobio nešto nižu, netko višu kaznu, no moraju vratiti puno više novca. Sukus je to nepravomoćne presude  na ponovljenom suđenju u aferi Core Media, koja je svojevremeno bila jedna od onih razvikanih afera. Prva osuđujuća nepravomoćna presuda donesena je u listopadu 2017., Vrhovni sud ju je ukinuo u rujnu 2021., a sada je vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem sutkinje Tamare Pleše zbog gospodarskih malverzacija ponovo nepravomoćno osudilo aktere te afere - Vladimira Šelebaja Selliera, Dijanu Čuljak, njegovu bivšu suprugu, inače novinarku, te Vladu Bućana, Igora Šumakovića i Tončeka Mandića.

Šelebaj Sellier  na ponovljenom suđenju nepravomoćno je osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od dvije godine zatvora. Od dosuđene kazne, godinu dana mora provesti u zatvoru, dok mu se ostatak mijenja uvjetnom kaznom uz rok kušnje na tri godine. Oduzima mu se i 6,5 milijuna kuna protupravno stečene imovinske koristi, a i Republici Hrvatskoj mora platiti imovinsko- pravni zahtjev u iznosu od 4,4 milijuna kuna. Njegova bivša supruga, Dijana Čuljak, također je nepravomoćno osuđena na djelomičnu uvjetnu kaznu od godinu i tri mjeseca zatvora. Od dosuđene kazne sedam mjeseci mora u zatvor, a ostalo joj se mijenja uvjetnom kaznom uz rok kušnje od tri godine. I njoj se oduzima 6,5 milijuna kuna protupravno stečene koristi. Osim toga, nepravomoćno je oslobođena optužbi za sprječavanje dokazivanja.

Što se tiče Vlade Bučana, on je uvjetno osuđen na 10 mjeseci zatvora uz rok kušnje od dvije godine te mu se oduzima 483.307 kuna.  Na uvjetne kazne osuđeni su i Igor Šumaković i Tonček Mandić. Šumaković je uvjetno osuđen  na godinu dana zatvora uz rok kušnje od tri godine, dok je Mandić uvjetno osuđen na osam mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine. Njih su dvojica na prvom suđenju bili osuđeni na zatvorske kazne koje su im bile zamijenjene radom za opće dobro, Šumaković je bio uvjetno osuđen na šest mjeseci zatvora te oduzimanjem 483.307 kuna, dok su bivši supružnici bili osuđeni na nešto neznatno više djelomično uvjetne kazne nego sada, no morali su vratiti svaki po 1,6 milijuna kuna, dok  sada moraju vratiti znatno  više.

Optuženici su se teretili da su od 2004. do 2008. preko tvrtki Core Media i Media  Sport pomoću fiktivnih računa izvukli 22,9 milijuna kuna. Od tog novca prema optužnici koja je podignuta još 2013., oko 9,7 milijuna kuna su utrošili na poslovanje tvrtki, dok su ostalo zadržali za sebe. Osim za zloporabe teretili su se i za utaju oko 4,4 milijuna kuna poreza. Prva presuda bila je ukinuta jer nije bilo dobro objašnjeno koje su uloge imali pojedini optuženici, a bile su spone i neke sume koje su se spominjale u činjeničnom opisu. Dijana Čuljak se teretila i da je jednog svjedoka nagovarala na lažno svjedočenje, no te optužbe nisu dokazne. Tijekom prvog suđenja   kroz sudnicu je prodefilirao veći broj svjedoka iz svijeta medija,  jer su se fiktivni poslovi za koje su se bivši supružnici teretili odnosili na rane produkcije poslove i proizvodnju TV programa. Utvrđeno je i da  dio tih poslova nije bio fiktivan, odnosno da je stvarno obavljen.   Prvo suđenje je  počelo u svibnju 2014. a okončano je 2017. Vrhovnom sudu trebale su četiri godine da nakon toga odluči o žalbama na tu presudu- Žalbi će bez sumnji biti i ovaj put, s tim da će o njima sada odlučivati Visoki kazneni sud. Nadajmo se brže no Vrhovni sud nakon prve presude.