Vladimir Zagorac: Crkva uzdržava djecu svećenika

Kanonik mons. Vladimir Zagorac nedavno je objavio knjižicu svojih memoara koji su uzbunili Katoličku crkvu u Hrvatskoj. To više što je Vladimir Zagorac umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta i kanonik, što zapravo znači da je jedan od bližih suradnika kardinala Josipa Bozanića.

Ovo je prvi put da visokopozicionirani svećenik govori o seksualnim sklonostima svećenika, njihovim ljubavnim aferama i nepriznatoj djeci, iznevjerenim idealima, ali i o borbi za pozicije, moć i utjecaj u crkvenoj hijerarhiji. Memoari Vladimira Zagorca obiluju šokantnim tvrdnjama, pa tako kanonik, među ostalim, ističe kako je na Kaptolu postojala grupa svećenika koje su ostali svećenici sumnjičili za homoseksualnost.

Zagorac navodi da je ta skupina svećenika imala velik utjecaj na kadrovsku politiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, ali i na razmještaj svećenika unutar Zagrebačke nadbiskupije.

VL: U svojim memoarima spominjete i homoseksualni lobi na Kaptolu.
ZAGORAC:  Svećenici koji su se držali skupa imali su velik utjecaj i mi smo ih, više u šali, zvali pederima. To sam osjetio jer su se bili urotili i protiv mene. No, i danas se ne bih mogao zakleti da su zbilja bili takvi ljudi.

VL: Koliko se o tome priča u Katoličkoj crkvi? Koliko je to rašireno? Kakav je stav Crkve prema svećenicima koji imaju homoseksualne sklonosti?
ZAGORAC:  To se kod nas smatra grijehom. Isključuju se iz svećenstva oni za koje se dozna da se time bave.

Čudne sklonosti
VL: Javna je tajna da neki svećenici imaju ljubavnice, a neki čak i djecu, te da je Crkva prema tome blagonaklona. Navodno se čak i brine za izvanbračnu djecu.
ZAGORAC:  To je čisto iz solidarnosti. Ako se nekome dogodi da zaglibi i ima dijete, onda mora to dijete uzdržavati. Crkva mu to nekako progleda kroz prste pa kaže: kada već imaš dijete, pobrini se za njega. I možeš dalje raditi.

VL: Biti svećenik?
ZAGORAC:  Da.

VL: I kako se u praksi uzdržava dijete. Svećenik tajno donosi novac?
ZAGORAC:  Ne baš tajno. On se, doduše, nigdje ne zapiše kao naravni otac, ali već nađe načina kako da uzdržava dijete. Toga ima vrlo malo. Ali ima.

VL: Kako biste ocijenili svećenike na Kaptolu? Jesu li prosjek Katoličke crkve ili ima odstupanja kad je riječ o ćudorednom životu?
ZAGORAC:  Teško je to reći. Svakako je velik dio svećenstva ćudoredan, ali ima pojedinaca koji ne kotiraju tako visoko.

VL: Mogu li se uspinjati na crkvenoj hijerarhiji oni koji ne kotiraju dobro?
ZAGORAC:  Oni koji dođu na Kaptol već su postigli vrhunac.

VL: Možete li nam objasniti kada počnu razvratno živjeti. Prije nego što dođu na Kaptol ili tek kada izgrade karijeru?
ZAGORAC:  Tko to zna.

VL: U svojoj knjizi iznijeli ste mnogo zanimljivosti za koje, moram priznati, nije uobičajeno da ih piše svećenik. Jeste li imali neugodnosti, nekih problema?
ZAGORAC:  Htio sam dati Glasu Koncila da tiska knjigu koja je u prvoj verziji bila malo detaljnija. Oni su mi obećali da će biti izdavač. Međutim, kada su je pročitali, uplašili su se i rekli da oni to ipak ne bi. Rekli su da bi im to moglo škoditi.

VL: Koje je bilo objašnjenje? Da ima previše pikanterija?
ZAGORAC:  Da bi se to moglo shvatiti kao naše unutarnje razračunavanje.

VL: Koji su bili vaši motivi kada ste odlučili objaviti memoare?

Uplašeni izdavači
ZAGORAC:  Htio sam napisati paradigmu života jednoga svećenika u okolnostima kroz koje sam prošao. Ovo nije samo moja sudbina. Htio sam ostaviti jedan spomenik za povijest. To sam dao štampati privatno i to samo 200 primjeraka.

VL: Je li intervenirao kardinal Bozanić ili pak neki njegovi suradnici?
ZAGORAC: Ne, nisu.

VL: Ali vrlo ste kritični prema kardinalu Bozaniću.
ZAGORAC: Jesam.

VL: Koje su tri najveće mane kardinala Bozanića? Je li možda neodlučan?
ZAGORAC:  Ne, možda je i previše odlučan. U knjizi mu zamjeram nekoliko stvari. Prvo, nije ga najbolje primilo svećenstvo Zagrebačke nadbiskupije jer kada je došao za nadbiskupa, opće raspoloženje moglo se sažeti u pitanju: zar od 400 svećenika Zagrebačke nadbiskupije nijedan nije mogao preuzeti tu službu. Drugo, on možda nema širinu za sve ovo. Treće, u malim sredinama, iz koje dolazi Bozanić, dolazi do izražaja apsolutistička vlast. Tako su Bozanić, a i njegov predčasnik u Krčkoj biskupiji, obično odlazili u inozemstvo kada bi podijelili dekrete o tome gdje neki svećenik mora ići, pa se nitko nije mogao žaliti na odluke.

VL: Znači, nije za timski rad?
ZAGORAC:  Nije.

VL: Zašto je kardinal takav?
ZAGORAC:  Teško je reći.

VL: U knjizi spominjete i neke financijske posudbe Nadbiskupiji.
ZAGORAC:  Kanonici su od države dobili neke novce kao odštetu jer nam država nije mogla vratiti imovinu. Novac smo držali u banci dok Nadbiskupija preko generalnog vikara mons. Stankovića nije tražila da joj ga posudimo. Tim novcem kupili su hotel Kaj u Mariji Bistrici.

Bozanićeve posudba
VL: O koliko je novca riječ?
ZAGORAC:  O deset milijuna kuna. Godine prolaze, a Nadbiskupija ne vraća posuđeno. Kardinal Bozanić nam je oduzeo i dvije kurije, koje je trebao vratiti, a nije. To nije korektno.

VL: Može li vam se što dogoditi zbog objavljivanja knjige?
ZAGORAC:  Meni se ne može ništa dogoditi. Ja sam na početku knjige naglasio da su izneseni moji stavovi i moja mišljenja te da dopuštam da drugi imaju drugačija mišljenja.

VL: U memoarima spominjete Udbu i Teološko društvo Kršćanska sadašnjost te ih, na neki način, povezujete.
ZAGORAC:  Članovi tog udruženja nisu uživali naročit ugled ni kod vjernika ni kod svećenika. Mene je kroz čitav svećenički život progonila Udba, a htjeli su me uvući i u to svećeničko udruženje.

VL: Kakav je bio stav kardinala Kuharića o udruženju?
ZAGORAC:  Bio je apsolutno protiv udruženja. On je, međutim, bio dobar čovjek pa onima koji su bili u udruženju nije ničim naškodio. Kuharić ih je podnosio. Teološko udruženje Kršćanska sadašnjost, što treba razlikovati od izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost koja je bila korisna, surađivalo je na neki način s Udbom.

VL: Surađivalo je s Udbom?
ZAGORAC:  Da.

VL: Možete li to malo objasniti?
ZAGORAC:  Udbaši koji su ispitivali i maltretirali svećenike nisu bili dovoljno informirani o teologiji. Onda su zamolili ove iz udruženja da njima, tim udbašima, održe tečajeve o teologiji. Međutim, udbaše nije zanimala vjera, nisu se oni htjeli obratiti na vjeru. Oni su se htjeli potkovati da mogu bolje raditi protiv Crkve i vjere.

VL: Tko je bio na čelu Teološkog udruženja Kršćanska sadašnjost?
ZAGORAC:  Tomislav Janko Šagi Bunić, a tu su bili i Bonaventura Duda te Josip Turčinović.

VL: Vi zapravo hoćete reći da su Šagi, Duda i Turčinović bili suradnici Udbe?
ZAGORAC:  Da. Ja sam u to uvjeren. Suradnja s Udbom bila je jedina svrha toga udruženja.

VL: Je li suradnja bila možda i ozbiljnija? Primjerice, jesu li neki svećenici pratili svoje kolege te o tome izvještavali Udbu? Dakle, klasična suradnja.
ZAGORAC:  To je teško reći.

VL: Vi na Kaptolu znate za neke koji imaju djecu?
ZAGORAC: Za jednog kolegu govore da ima dijete?
VL: On je kanonik ili prebendar?
ZAGORAC: Prebendar.
VL: Znaju li za to kardinal i biskupi?
ZAGORAC: Znaju. Kada se dozna da svećenik ima vezu i dijete, obično ga biskup pozove te ga pita što će učiniti. Hoće li ići van ili ostati.
VL: Znači, ne isključuje se automatski iz svećenstva?
ZAGORAC: Ne. Ali bilo bi opasno kada bi žena i dijete stanovali kod svećenika. Onda bi to bila, što mi kažemo, sablazan.