Ljudi se čude zašto se vraća nedemokratska cenzura, otkazi, verbalni delikt i sve pikanterije za koje su mislili da su prošlost! Problem je što se nikad i nismo demokratizirali; dokaz su nam stranke. One su cijelo ovo vrijeme autokratski vođene, despotski organizirane, a svaka se neposlušnost skupo plaća. Svih ovih godina te su stranke prema van glumile neku demokraciju jer je Hrvatska stalno negdje ulazila (Vijeće Europe, NATO, EU). Sad kada smo ušli u sve što su željeli, sad im ta demokratska gluma više nije potrebna, više se ničega ne boje. I zato imamo to što imamo; bit će i gore!
Ovako je našu situaciju neki dan komentirao potpredsjednik HHO-a dr. sc. Igor Peternel. I tako je sažeo svu političku i drugu dramu kroz koju Hrvatska prolazi posebice posljednjih tjedana, otkako smo ušli u EU. Car je gol ili pale su sve maske, kako god. Na djelu je upravo onakav komunistički mentalitet kakvim ga je izuzetno dobro opisao akademik Ivan Aralica u svojoj knjizi kad kroz osobu Stjepana Mesića i njegovo djelovanje opisuje razorne učinke tog mentaliteta. Doista se moramo zapitati zašto smo ušli u EU ako ne poštujemo osnovne europske norme, ako ne držimo do europske pravne stečevine, do dogovora, potpisa, do vlastitih preuzetih obveza?
Vladin anoniman javni i brutalni napad na Vrhovni sud, zbog presude da se u pitanju izručenja zemljama EU zastara tretira prema zemlji tražiteljici u kojoj je kazneno djelo počinjeno, samo je još jedan dokaz u nizu da garnitura na vlasti ne mari ni za kakvu trodiobu vlasti. Strašno je za razvoj demokracije da na takav anoniman napad ne reagira šef države Ivo Josipović, ako već neće Zoran Milanović, koji je očito i dopustio takvo što. Ali da Josipović na to odšuti iako je po Ustavu dužan bdjeti nad funkcioniranjem sustava, to je doista pokazatelj da smo na dnu. Čemu svi studiji i doktorati iz prava ako danas partija i prikriveni jugofili na pravosuđe gledaju kao na svoju produljenu ruku, baš kao do 1990.? Koliko god neki mislili da je “lex Perković” potrošena tema, upravo suprotno, nju treba stalno podgrijavati i bdjeti nad njome jer je upravo Milanoviću i ekipi cilj sve skupa zamagliti i prikriti.
Na kraju, pravnicima koji se drže prava, a ne ideologije i parcijalnih interesa, nikako nije jasno čemu cirkus s promjenom Ustava i “lex Perković”. Jer je situacija vrlo jednostavna. Hrvatska je ulaskom u EU prihvatila europsku pravnu stečevinu pa tako i europske pravne norme, koje su iznad nacionalnih zakonodavstava. U tom smjeru ide i presuda Vrhovnog suda, svidjelo se to nekome ili ne. Drugim riječima, što god domaća politika provukla kroz zakone, ne može zaštititi Josipa Perkovića od izručenja Njemačkoj! No da je riječ o političkoj igri, u kojoj se štiti jedan čovjek, dovoljno govori i činjenica da europski uhidbeni nalog nije došao do suda na odlučivanje. nego je blokiran u MUP-u kod Ranka Ostojića. Je li ministar svjestan da je to kazneno djelo za koje će već netko trebati odgovarati, možda i on osobno? Nije ni Mladen Bajić vječan, bit će promjena na svim razinama, kad-tad!
Mesić se jučer brani od sumnjičenja za primanje mita na javnoj televiziji. No hrvatska javnost očekuje odgovore DORH-a, pravosuđa, a ne Mesićeva javna izmotavanja i traženja unutarnjih neprijatelja njegova izokrenutog antifašizma. Zar svi oni misle da će EU samo tako prijeći preko nekažnjavanja komunističkih zločina? I da će svi progutati farsu oko Josipa Boljkovca? Kako je jedna prijateljica zaključila, u Hrvatskoj ništa nova, kao da je 1945., jedino o čemu se silno razglaba politički su orkestrirani skandali, glupe ideje i potpuno promašeni pojedinci, a samo 200 kilometara od najrazvijenijeg djela svijeta kojemu, eto, i mi pripadamo administrativno, ali nažalost ne i mentalno! Zašto se tolika energija ne troši na traženje naše bolje budućnosti? Ne, sve se samo svelo na poreznu otimačinu. Od reformi ni traga!