Hrvatska Vlada pripremila je budžet za 2021. godinu iz kojeg se iščitava da naveliko računa s ozbiljnim oporavkom, pa i vraćanjem javnog duga i deficita na razine koje bi nam omogućile da već 2023. godine uvedemo euro. Ključna poluga razvoja trebala bi doći putem obilnih financijskih injekcija jer će u desetljeću pred nama europski budžet za Hrvatsku biti dvostruko veći nego što smo ga imali od pristupanja Europskoj uniji 2013. godine.
Europska je komisija prošli mjesec plasirala prve socijalne obveznice namijenjene spašavanju radnih mjesta tijekom pandemije koje će stići na naplatu 2030. i 2040. godine. Riječ je o SURE programu teškom 100 milijardi eura iz kojega bi se i Hrvatskoj trebao refundirati značajan iznos sredstava isplaćenih ovogodišnjim potporama za čuvanje radnih mjesta. Nakon socijalnih, iduće će godine uslijediti i prve “zelene” obveznice, s kojim će se prikupiti sredstava (750 milijardi eura) za ambiciozni EU projekt Next generation, kojim će se financirati oporavak nakon pandemije. Hrvatska snažno računa na europska sredstva u idućim godinama, a o kvaliteti projekata te efikasnosti administracije ovisi koliko će ta prilika biti iskorištena i hoćemo li za deset godina smanjiti na četvrtinu ili petinu zaostajanje za prosječnom razvijenosti u EU.
Video: Plenković uzvratio Milanoviću: Poštujem i ljude koji rade u kotlovnicama
Kraj prošle godine dočekali smo na minus 35 posto u odnosu na prosjek. Ove godine sve će europske države ostvariti velike gubitke (u prosjeku između 7 i 8 posto, i to od 2 posto u najmanje pogođenoj Litvi i Irskoj do više od 12 posto u Španjolskoj), pad gospodarstva donijet će osjetno povećanje duga, nezaposlenost, socijalno raslojavanje i neizvjesnost. Bogatim zemljama s izbalansiranim javnim financijama pandemija bi uglavnom mogla biti neugodna epizoda koju će brzo zaboraviti, no rubnim, prezaduženim i siromašnim državama poput Hrvatske slijedi ozbiljna borba u kojoj će bespovratne pomoći i jeftini krediti sve više dobivati na važnosti.
Vlasnik Arhivanalitike i ekonomist Velimir Šonje izračunao je da Hrvatska u ovom desetljeću može računati na 2,8 milijardi eura godišnje iz EU, što je svake od godina u desetogodišnjem periodu približno 5% BDP-a iz 2019. Vrhunac priljeva bit će u razdoblju 2022. – 2026., kada će se preklopiti tri EU programa: povlačenje preostalih sredstava iz prethodnog proračunskog razdoblja 2014. – 2020. (novac se povlači do kraja 2023.), zatim povlačenje novih sredstava iz nove proračunske omotnice 2021. – 2027. te povlačenje sredstava iz programa Iduća generacija. Lako je moguće da u nekoj od idućih pet godina iznos tijeka europskog novca koji će se sliti u Hrvatsku prijeđe i 10% vrijednosti BDP-a iz 2019.
Dakle, kapitala će biti, a za deset godina ćemo znati hoće li se o prethodnom desetljeću govoriti kao o izgubljenoj ili dobro iskorištenoj prilici. Da se danas organizira klađenje s takvim pitanjem, vjerojatno bi se znatno više građana priklonilo pesimističnoj varijanti imajući na umu sve domaće slabosti i sistemske promašaje zbog kojih zaostajemo. COVID-19 će na ovaj ili onaj način s vremenom pasti u drugi plan, a svakodnevicu i buduću egzistenciju odredit će snaga javnih institucija, razina korupcije te kvaliteta i brojnost radne snage kojom raspolažemo. Vlada je već trebala objaviti nacionalnu razvojnu strategiju 2030. koja bi trebala biti temelj s kojega će se granati ostali popratni dokumenti. Strategija se piše nekoliko godina, a Elisabetta Cappanelli, šefica zagrebačkog ureda Svjetske banke, glavnog konzultanta za njezinu izradu, kaže da ne trebamo očekivati promjene i uspjeh nastavimo li s javnim politikama iz proteklih 10 godina.
– Strategije se pretvaraju u stvarnost tak kad ih se provede, a u provedbi dobrih ideja Hrvatska baš i ne bilježi vrhunski uspjeh – upozorava Cappanelli.
Velik manjak konzultanata
Sugovornik upućen u procedure kaže da je priprema projekata s kojima ćemo kucati na vrata europske administracije izgledala otprilike tako da su sve županije u petak pozvane da do ponedjeljka prijave sve što imaju. Ovi su to na isti način spustili na niže razine te je u tom prvom neobaveznom krugu prikupljeno oko šest tisuća različitih prijedloga, uglavnom grubih želja, iz kojih bi Vlada i resorno ministarstvo do proljeća trebali izvući neki suvisli plan ulaganja. Uglavnom bi se gradili vrtići, ceste, vodovodi, kanalizacija, pročelja, poduzetnički inkubatori koji od novoproklamirane europske “zelene” i “digitalne ekonomije” možda mogu imati tek zeleno obojena pročelja.
Od javnih projekata na državnoj razini konačno u prvi plan dolazi željeznička infrastruktura u koju bi, prema posljednjim informacijama iz HŽ-a, mogli uložiti 4,5 milijarde eura. Najavljuje se obnova i modernizacija nešto više od četvrtine postojećih pruga, odnosno 750 kilometara željeznica. Ministar Oleg Butković na Večernjakovoj je konferenciji nedavno kazao da će ulaganja u cestovnu i prioritetnu željezničku infrastrukturu u idućem desetogodišnjem razdoblju iznositi 40 milijardi kuna, odnosno oko 5,5 milijardi eura. Kad je riječ o realizaciji projekata koji se financiraju iz europskih fondova, osim dugih i kompliciranih procedura, ozbiljan je problem i manjak profesionalnih konzultanata. Bivša ministrica Gabrijela Žalac svojevremeno se pozvala na jedno ozbiljno istraživanje iz branše prema kojemu je 2019. godine zemlji nedostajalo najmanje 2700 profesionalnih konzultanata. Manjak stručnjaka kao akutni problem vidi i bivši SDP-ov ministar i potpredsjednik Vlade Branko Grčić.
– Činjenica je da nemamo ni dovoljno programa ni dovoljno stručnjaka. To treba proglasiti nacionalnim prioritetom i osmisliti organizacijski i financijski sustav koji može pratiti ugovaranje sredstava. Smatram da hrvatska Vlada treba osnovati poseban fond za sufinanciranje konzultantskih poslova i pozvati konzultante iz susjednih država da nam se priključe. Bez angažiranja stranih resursa nećemo imati dovoljno stručnjaka – kaže Branko Grčić uz konstataciju da smo, unatoč svim naporima, i dalje na samom začelju EU po iskorištenosti sredstava, koja je ispod 40 posto u sedam godina.
– Na raspolaganju će nam biti de facto dvostruko veća sredstva, a mi ni s postojećima nismo mogli izaći na kraj. Računam da ćemo iz tekuće financijske perspektive na kraju povući oko 70 posto sredstava. Sredstva iz Next generation moći će se ugovarati samo do 2023. godine, što znači da već sutra morate imati spremne projekte – kaže Grčić. Vlada i HNB uvjeravaju da će taj postotak biti bitno veći – oko 90 posto.
Ekonomist Željko Lovrinčević probleme vidi i u Bruxellesu, a ne samo u Zagrebu. Europa je potrošila šest mjeseci na razgovore o veličini, strukturi i distribuciji sredstava koja bi u najbržoj varijanti mogla stići potkraj iduće godine, ali u međuvremenu se dogodio drugi val epidemije i mnoge zemlje hitno trebaju novac.
– Potrošilo se puno vremena na razgovor o nečemu što će nastupiti kad pandemija prođe. Pojedine zemlje pucaju po šavovima, nedostaje im opreme, ljudi i financija, i njima treba pomoći sada – kaže Lovrinčević
Sve je veći broj zemalja koje su se odlučile na lakši ili teži oblik zatvaranja, što će donijeti dodatne gubitke. Hrvatska zasad odugovlači i taktizira zbog visokih troškova koji su nastali tijekom i nakon prve karantene. Njemačka će, na primjer, vlasnicima svih tvrtki koje zbog karantene ne smiju raditi isplatiti 75 posto lanjskog prihoda u mjesecu karantene, Austrija 80 posto, a mi ta sredstva nemamo niti se proračunom za iduću godinu računa da bi COVID-19 mogao mutirati u COVID-21 sa svim popratnim posljedicama.
Dugove treba i vratiti
– Može nam se posrećiti da vrhunac epidemije završi do početka turističke sezone i u tom bi se slučaju službene projekcije mogle održati. Pitanje je kakve su granice našeg zdravstvenog sustava i hoće li ga urušiti trenutačna odsutnost strožih mjera – kaže Lovrinčević.
Stanje zdravstvenog sustava itekako može utjecati na razinu gospodarskih aktivnosti u idućem razdoblju.
– Stvarni pobjednici u međunarodnim relacijama COVID-19 priče zemlje su iz koje je sve krenulo, jer vidimo da njihove ekonomije manje padaju. Najdemokratskiji dijelovi svijeta stradaju najviše – navodi Lovrinčević.
Europska komisija u svojim jesenskim prognozama predviđa da će se deficit europodručja povećati s pola postotnog poena u 2019. na oko devet posto u ovoj godini, a još bi i u 2021. godini mogao biti viši od šest posto. Zbog naglog povećanja deficita predviđa se da će se ukupni udio duga u BDP-u europodručja povećati s 86% BDP-a u 2019. na gotovo 103% u narednim godinama. Kad je o Hrvatskoj riječ, Europska komisija, slično kao i hrvatska Vlada, vjeruje da će ovogodišnji udar koronaepidemije na naše javne financije biti jednokratan te da će se javni dug iduće godine znatno smanjiti. Optimističan je i guverner hrvatske središnje banke Boris Vujčić koji kaže da nije pitanje može li Hrvatska financirati svoje potrebe čak i ako dođe do pogoršanja epidemiološke situacije – njegov je odgovor da su rezerve HNB-a dovoljno velike da to može učiniti – no upozorava da se dugovi koji sada nastanu kasnije moraju vraćati.
Naravno sve se događa po planu mnoge jake države već po dogovoru od prije ponovo pokreću trgovinu ako situacija pre dugo traje ljudi če uzeti stvari u svoje ruke