Vlasnik zatvorene autopraonice u Bjelovaru: To je antipoduzetnički

Zbog neregistrirane djelatnosti ili takozvanog rada u “fušu”, inspekcija je posljednjih dana na bjelovarskom području zapečatila četiri objekta. No, neobično je i posve iznenađujuće što se među njima našla i samoposlužna autopraonica na južnoj obilaznici, vlasništvo tvrtke Habigo poduzetnika Igora Habalije. Naime, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da tvrtka u svojoj registraciji kao predmet poslovanja nema prijavljenu djelatnost “Održavanje i popravak motornih vozila” pod kojom je prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstano i “pranje i poliranje vozila”, dakle djelatnost koja definira rad autopranice.

 Uložio žalbu

 Upravo ta činjenica bila je dovoljna inspekciji da, po zakonu, praonici naloži mjeru zabrane rada na 30 dana. Da stvar za vlasnika bude još gora, zakon u ovom slučaju čak ne predviđa ni mogućnost takozvanog otkupa pečata. Naime, u nekim drugim slučajevima vlasniku je dopuštena mogućnost da plati iznos od 30.000 kuna i time izbjegne zatvaranje objekta. U konkretnom slučaju takve mogućnosti nema te je ogorčenom vlasniku jedino preostalo da podnese žalbu i to više u znak prosvjeda, nego što ozbiljno vjeruje u njezin učinak.

 Niz apsurda

 – Ovo je potpuni apsurd jer se traži da smo registrirani za “održavanje i pranje vozila”, a tvrtka uopće ne obavlja tu djelatnost, nego iznajmljuje prostor, sredstva i opremu, a to je nešto sasvim drugo. Pečačenje je antipoduzetnički potez i ja kao porezno uredan poduzetnik sam razočaran takvom drakonskom mjerom - poručuje Habalija.

 Ističe da je u projekt izgradnje i uređenja praonice uložio oko četiri milijuna kuna te se pita kako je moguće u takvom projektu načiniti propust. Ako je, pak, i učinjen, pita se zar zaista zaslužuje 30 dana zabrane rada.

 I doista, ovdje se nameće pitanje tko uopće ima koristi od jednomjesečnog zatvaranja. Naime, tvrtka neće ostvarivati prihod a samim time će i država ostati bez poreza. Kad se tome doda da je zbog pečačenja na neželjeni godišnji poslan i jedini zaposleni djelatnik praonice, apsurd se čini još većim. Upravo na ovakvim primjerima najbolje se vidi koliko oni koji određuju “pravila igre” ozbiljno promišljaju o razvoju poduzetništva koje bi nas trebalo izvući. No, odgovornost nije samo na njima. Logičnim se čini i pitanje kako je moguće da tvrtka dobije sve dozvole za autopraonicu, od lokacijske i građevinske do uporabne, a da nitko ne provjeri je li uopće registrirana za tu djelatnost? Da se toga netko na vrijeme sjetio do ovoga ne bi ni došlo!