Povijest koju sam učio u školi bila je prepuna datuma. Možda su čitatelji moje generacije u Bosni i Hercegovini imali slično iskustvo. Prije svega smo učili datume bitaka. Potom smo učili datume međunarodnih sporazuma. Povijest je izgledala kao dugi popis početih ratova, završenih ratova, te ponovo započetih ratova. A u međuvremenu su bili međunarodni sporazumi i bitke koje su postajale revolucije. U mnogim stvarima to je bila povijest nasilja. Sigurno je da je bila povijest moći. A budući da smo zapamtili datume sporazuma, bitaka i revolucija počeli smo učiti o moćnim ličnostima koje su vodile te bitke i potpisivale sporazume i pokretale revolucije.
Povijest je bila priča o “velikim ljudima”. Ali o ljudima koji su izgubili živote u tim ratovima, o milijunima čiji su životi bili pogođeni tim sporazumima i tim revolucijama - o tim ljudima učili smo vrlo malo. Pa ipak, cjelokupna drama naše zajedničke prošlosti, priča o našim civilizacijama, koja se odvija pred nama, ne može se naučiti iz života malog broja moćnih ljudi. Ona je u životima milijuna ljudi i žena - naših očeva i majki i njihovih očeva i majki. Danas shvaćamo koliko je dragocjeno njihovo iskustvo. Uviđamo koliko je važno pokušati razumjeti kakve su bile njihove težnje, njihovi strahovi i njihovi uspjesi. Danas djeca u školi uče o tome kakav je bio život običnih ljudi u prošlosti.
Tako i treba biti. Danas znamo da društvo ne čini nekolicina privilegiranih koji imaju moć. Svi smo mi dio društva. Ako se nekima čini kao da iznosim ono što je očigledno, razmotrimo na trenutak što će se dogoditi u Bosni i Hercegovini u nedjelju. Građani, i to svi građani, odlučit će tko će preuzeti vlast. Tu odluku neće donijeti samo moćni, niti nekolicina privilegiranih. A ipak, na prošlim općim izborima, više od milijun građana koji imaju pravo glasa nisu realizirali to svoje pravo. Možda su mnogi od tih ljudi išli u školu u vrijeme kad su nas učili povijest moćnih. Možda nisu uspjeli odbaciti ideju da samo nekolicina privilegiranih donosi važne odluke. To više nije slučaj. Još jedan razlog zbog kojeg građani ne glasuju je zato što misle “sve su stranke iste”. Ali one su iste samo ako im ljudi dopuste da budu iste.
Ako ljudi glasuju, ako ljudi izraze svoju suverenu volju, onda će stranke i njihovi predstavnici imati obvezu da ih slušaju i da im odgovore. U našim smo udžbenicima povijesti učili malo o patnji uzrokovanoj glađu i ratovima i katastrofama koje je izazvalo loše vladanje nekolicine moćnih. A još smo manje učili o dostignućima mira. Dostignuća mira uvijek su dostignuća ljudi - industrija, trgovina, prosperitet, njega za bolesne i stare, sve veći standardi obrazovanja. To je djelo milijuna, a ne djelo nekolicine onih koji odlučuju.
Ovog vikenda građani Bosne i Hercegovine imat će se priliku
odlučiti za eru prosperiteta i mira. Nadohvat ruke je funkcionalna demokracija
u
kojoj
svoje mjesto imaju različite vjerske i kulturne tradicije, zdrava ekonomija
uključena u globalnu trgovinu, puna integracija u Europu i NATO, koja
omogućava slobodu
kretanja i neupitnu sigurnost. Sve je to nadohvat ruke - ali samo ako
u nedjelju birači odluče izraziti svoju volju. Vlast nije samo za privilegirane.
Ona
je za sve. Izađite i uzmite je. A oni koji u nedjelju ostanu kod kuće
neka se stide.