Nikad u novijoj povijesti Hrvatske politički govori na najvišoj razini nisu zvučali tako kao sinoć. Šuplje, isprazno, neuvjerljivo... Nova likvidacija eksplozivom u središtu Zagreba likvidirala je i ono malo političkog kredibiliteta vladajućih, ali i opozicije. Nikad otužnije nije djelovala hrvatska politička scena nego sinoć.
Očevi nacije, u koje su ponovno nakon kratkog vremena bile uprte ustrašene oči puka, osuđivali su najnoviju demonstraciju snage zla, pozivali na zbijanje glava, čak je i opozicija uvidjela da je vrag odnio šalu pa su ovaj put odustali od djetinjastih svađa i morbidnog skupljanja navodnih političkih bodova te su i oni ponudili svoje usluge u rješavanju problema. Ovaj put bit će ekspresno održan i sigurnosni sastanak na najvišoj razini. Navodno još nije prekasno da se nešto učini
Ali, kako im vjerovati da će u tomu uspjeti baš oni koji su nas proteklih petnaestak godina tako uspješno i doveli do stanja da se čak i predsjednik države pita “tko je sljedeći”.
Kako vjerovati onima koji su politički, financijski, informacijski i kako sve još ne koketirali, surađivali ili sudjelovali u kreiranju kriminala te moralnom i pravnom urušavanju sustava..
Izgradili su sustav u kojem se baku može kazniti jer je pala s bicikla, i to otprilike jednako kao nogometnog reprezentativca s plaćom od 140.000 kuna, koji se teškim uvredama obrušio na policajca, koji svoj i život svoje obitelji izlaže kako bi zaštitio i njegovu guzicu. Kako vjerovati političarima da će uspjeti spriječiti “sofisticirani” teror na ulicama kad se nisu u stanju nositi ni s dvjestotinjak huligana koji pribjegavaju najprimitivnijim oblicima terora
Ako su zbog njih morali putovati u Englesku kako bi stekli potrebna znanja za obračun, gdje će se educirati za ovu vrstu obračuna, koliko će im za to trebati vremena i hoće li ga imati?! Čak i oni koji jednom od najkontroverznijih novinarskih pera nisu vjerovali kad je potanko tumačio kako je proljetos preživio atentat, a i potpisniku ovih redaka njegova je priča bila neuvjerljiva, ipak nije pretjerano iznenađenje da se dogodila takva užasna tragedija. Ivo Pukanić živio je burno, sa svojom je ekipom objavljivao štošta što se nitko drugi nije, zbog ovih ili onih razloga, usudio objaviti te je svojim “revolveraškim” pristupom i nošen povjerljivim informacijama iz političkih, sigurnosnih, ali i kriminalnih središta moći stjecao brojne neprijatelje u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Kao rijetko tko u hrvatskom novinskom prostoru, shvatio je kakvu novinari imaju moć i time se obilato koristio.
Međutim, ono što, kao i u slučaju Ivane Hodak, ponovno iznenađuje jest ta nepodnošljiva lakoća i hladnokrvnost s kojom su počinitelji “odradili” likvidaciju, neopterećeni okolišem u središtu Zagreba te u jeku svekolike antikriminalne nabrijanosti nacije. Začudo, nisu ih pokolebale ni smjene na čelu policije i pravosuđa, a ni najave antimafijaških zakona. Vlast ovaj put nije imala koga smijeniti. Stoga se premijeru, pod dojmom novog šoka, i nametnuo zaključak o terorizmu, a zbog toga ga je čak i prvi čovjek oporbe sinoć podržao.
Pročitajte i kolumnu Milana Ivkošića: Vlast preuzeo kriminal